Draga Sabina,
ni živ ni mrtav nije miran. Ni kad je trijezan ni kad je pijan, Senad Avdić nije sretan što je uopće živio. Nesreća njegova je veća što živi i nakon svoje smrti u srcima ljudi, koji ga vole kao što je on volio njih - od mašrika do magriba. I što je iza sebe ostavio knjige, koje ljudi pažljivo listaju i čitaju. To ga najviše nervira. Alijine misli, koje ga progone dok (ne)mirno sjedi i pije u dimnoj sarajevskoj kafani. U polusvijesti svojih frustracija, Senad se guši od svoje neizlječive bolesne mržnje prema Aliji. Prešla mu ta zarazna bolest od Slobodana Miloševića kad bijaše njegov omiljeni novinar – istraživač. I kad vjerovaše da će Slobo sve pobijediti. Da će biti novi Tito. Alija je kriv što se Senadov i Slobin san nije ostvario. Ne samo „Islamska deklaracija“, već sve što je Alija mislio, govorio i napisao obični je plagijat. Senad to zna iz vlastitog iskustva jer nije moguće roditi se u Bosni i biti original. Zato nije imao potrebe ni da čita Alijinu knjigu: „Islam između istoka i zapada“. Znao je on to od čibuka da je to plagijat. I prijevod Alijinih knjiga na desetak stranih jezika je također plagijat. A ako je Alija plagijat, onda i svi koji su bili oko njega su plagijat. I svi koji čitaju njegove knjige su plagijat čitatelji. Samo je Senad Avdić original, kao što je bio original i njegov omiljeni vođa Slobodan Milošević, kojeg su velike sile lažno optužile za ratne zločine u Bosni. Zato je miskin Slobo morao prijevremeno umrijeti.

Draga Sabina,
nemoj mi zamjeriti! Osjećam se i prozvanim i pozvanim da ovo pišem zato što sam bio blizu Alije dok je bio živ. A sad kad je na Drugom svijetu s bosanskim šehidima još sam mu bliži dok čitam njegove knjige u mirovini i dok razmišljam o našoj nacionalnoj sudbini u postalijinoj Bosni. Nije Alija bio prvi bosanski predsjednik, već petstoti bosanski valija u hiljdugodišnjoj bosanskoj povijesti. Vrijeme ne ide nazad već naprijed i zato vrijeme treba mjeriti od početka prema naprijed, a ne od kraja prema nazad. Ni pejgamber Muhammed, a.s., nije bio prvi vjerovjesnik, već zadnji u velikom nizu vjerovjesnika. Poslije njega su dolazili njegovi nasljednici i sljedbenici. Tako ni Bosna ne počinje od Alije, već s njim nastavlja svoj povijesni hod u velikom nizu svojih kraljeva i valija, koji su je doveli do nas. Poslije Alije došli su njegovi nasljednici i sljedbenici, koji Bosnu treba da vode putem kojeg im je Alija nacrtao. Ako njegovi nasljednici i sljedbenici izgube Alijin nacrt, namjerno ili nenamjerno, ne treba za to kriviti Aliju, već njegove nasljednike i sljedbenike, koji nisu u stanju da ga odbrane od napada poput Senadovog.



Draga Sabina,
drago mi je što si ustala da braniš čast i ugled svoga oca. Dok sam čitao tvoj odgovor S. Avdiću, sjetio sam se uspomena iz naših razgovora telefonom na relaciji Sarajevo - Kuala Lumpur. Mnogo sam ti zahvalan za sve što si uradila za našu domovinu i državu. Nisam imao prilike da ti to kažem, ali evo sad to činim: tvoja hrabrost u okupiranom Sarajevu pod kišom granata bila je glavni razlog što sam se vratio u Sarajevo iz Kuala Lumpura u maju 1993. god. Žao mi je, međutim, što te S. Avdić prisilio da braniš svog oca od njegovih plagijata. Ali, neka si. Ne bih drugačije znao da si u dobroj psihičkoj i intelektualnoj kondiciji. Znam, neće ni tvoje ni moje pismo odvratiti S. Avdića od njegove zloćudne nakane, ali hoće umiriti moju savjest duga prema Aliji rahmetli, koji ne smije biti samo briga njegove prodici, već svih nas koji znamo njegovu nacionalnu i državnu vrijednost. Sretan sam što vidim da je ustanovljena „Fondacija Alija Izetbegović“. Možda neskromno, ali to je bila moja velika preokupacija. Nadam se da se „Fondacija“ neće reducirati na uski porodični i prijateljski krug, već da će biti od nacionalne i globalne važnosti, kao što su i Alijine knjige od prevelike nacionalne i globalne važnosti.

Draga Sabina,
očito naša borba ne prestaje osim što nije više pod srbočetničkim granatama, već pod frustriranim inatčijama da dokažu da naše nije ništa naše, već da je sve što imamo plagijat zato što je izvan njihove pameti o časti i ponosu na ono što imamo kao original.

Neka je Allahov rahmet na vašeg oca a našeg nacionalnog i državnog ponosa i časti! Amin!

Iskreno tvoj,
Mustafa Cerić

Otvori link OVDJE.