Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Komentari
Još jedna tuga dana TIMUR NUMIĆ (1946-2020): BIO JE LICE I OBRAZ SARAJEVA
Bio bih nepravedan ako ne bih iskazao moju žalost zbog smrti Timura. Ako ni zbog čega, a ono zbog sjećanja na njegov prepoznatljivi lik mladića, kojeg se moglo vidjeti u sarajevskim džamija u vrijeme kada je malo mladića ulazilo u njih. Lijep, naučit, visokog stasa i muškog glasa, Timur je, nama softama Gazine medrese, bio ohrabrenje u doba straha zbog vjere i osvježenje u vrijeme kompleksa zbog džamije. Pokretljiv, susretljiv i sugestivan Timur je uvijek bio u nekom projektu, koji je okupljao ljude. Bio je hizmečar za opću stvar, koja nije uvjek bila jasna svima, ali njemu je bilo jasno da treba nešto i za nekoga raditi. I, naravno, kad su se slomili okovi rigidnog jednopartijskog političkog sistema Timur je bio u prvom redu za bosansku, muslimansku, bošnjačku političku i državnu stvar. Odmah, kao po zakonu nužnosti, Timur je uz predsjednika Aliju bio kao zeleni list na zelenoj grani partijskog i državničkog bosanskog drveta u zametku, čiji su korijeni bili duboko u zemlji, a grane visoko ispružene ka nebu, kao ispružene ruke u skrušenoj dovi Svevišnjem Bogu. Predsjednik Alija nije mogao imati boljeg povjerenika, koji mu je donosio poruke i odnosio njegove poruke i pouke svima kojima su bile namjenjene. Nije lahko biti u ulozi do-prvog u Bošnjaka jer svi misle da bi svako od njih mogao to bolje biti. Znao je to i Timur i zato je bio tih i pažljiv da ne povrijedi sujetu kod onih koji su ga poprijeko gledali. A tih je bilo mnogo. I znao je Timur da mora biti štit od direktnih udara na predsjednika Aliju kako u ratu tako i u miru. Moje iskustvo s Timurom je lijepo i prijatno. Posebno se sjećam Timurove uloge u promociji godišnje manifestacije Ajvatovice. Slobodno mogu reći da je Ajvatovica to što jeste danas najviše zahvaljujući Timuru, koji je za taj projekat uradio sve što je bilo potrebno iz duše i srca. Sjećam se i naših večernjih druženja s predsjednikom Alijom i drugim prijateljima. Timur nije govorio, već je slušao i pamtio što treba sutra raditi za našu stvar. Osobno sam mu zahvalan za sve što je uradio za našu vjeru, naciju i državu. Likovi i ličnosti kao što je bio Timur nedostajat će Bošnjacima. Njegova supruga Mukerema, profesorica matematike u Bošnjačkoj gimnaziji od prvoga dana, ima razlog da bude ponosna što je imata takvog muža, a njegov sin Omer i njegova kćerka Muamera mogu biti sretni što su imali takvog babum; ja mogu biti sretan što sam mogao očekivati, kao reisu-l-ulema u Bošnjaka, da mi se Timur pomoli na vrata s korisnom porukom od predsjednika Alije, a naš narod može biti ponosan što je imao takvog sina, koji je čuvao i branio njegovu slobodu i čast u ratu i u miru. Učim dovu Milostivom Allahu da Timuru Numiću oprosti grijehe, a njegovoj Mukeremi, sinu Omeru i kćerci Muameri da Allah podari sabur, a svima nama da Allah podari volju da se sjećamo brata Timura s Fatihom! Amin! Inna lillahi wa inna ilejhi radžiun! Svi som Allahovi i svi se Allahu vraćamo! |