Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


POSLJEDICE IŠČITAVANJA ANTIBOŠNJAČKE LITERATURE PO KUSTURICU, HADŽIHAFIZBEGOVIĆA, DŽ. LATIĆA, F. ISOVIĆA...
Procitaj komentar

Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 17. July 2020. 15:07:28


SEAD ZUBANOVIĆ: Kolike su razmjere te teške psihičke zarazne boleščure, koje oni inficirani njome nisu ni svjesni, jednostavno je dokazati na primjerima četiri osobe, za javnost prepoznatljivih imena, pomenute u naslovu teksta. Njihovo ponašanje, zbog prostora koji zauzimaju u javnom život, jako je opasno i veoma štetno, posebno za mlađe ljude koji nastoje oponašati poznate ličnosti.
Sama fizička okupacija države Bosne i Hercegovine, nije bila dovoljna za ostvarenje velikosrpskog monstruoznog projekta. Da bi u konačnici svi Srbi živili u jednoj državi, velikoj Srbiji, trebalo je iskorijeniti jedan narod, Bošnjake. Nije to ni malo jednostavan i lahko obavljiv zadatak. Pored fizičke likvidacije, posebno po odlasku osmanske imperije sa ovih prostora, tokom mnogobrojnih genocida, ni jednog trenutka se nije prestalo raditi na mentalnom „ubijanju“ domicilnog stanovništva, kao lakšem putu dolaska do istog cilja. Iz tog razloga je grandiozna historija Bosne i Bošnjaka sistematično falsifikovana i skrivana, a kroz nastavne planove, sve vidove kulture i ogromnu pomoć sredstava informisanja, glorifikovana i izmišljana navodna slavna, normalno, mitomanska prošlost srpskog okupatora naše domovine. Bošnjacima je na taj način konstantno nametan kompleks inferiornosti, koji je vremenom prerastao u sindrom podaničkog mentaliteta. Njegov osnov je bila neoprostiva krivica pripadnost istoj vjeri Bošnjaka, kao i navodnog višestoljetnog okupatora ovih prostora, satanizovane države Turske. U ovom procesu, koji je davao odlične rezultate, nezamjenjljivo mjesto imala je književnost. Da bi izmišljotine i gnusne laži bile što lakše apsorbirane u glavama onih kojima su namjenjene, korišten je jako dobro osmišljen plan. Literarna nedjela tog žanra, koja su obavezno imala navodnu historijsku potku, pisali su ili su ih samo potpisivali bošnjački autori. Stopama fašističkog lažova, otvorenog mrzitelja muslimana i islama, Nobelovca Ive Andrića, šezdesetih godina prošlog vijeka, krenuli su Meša Selimović, Derviš Sušić, Husein Tahmiščić. . . Nastalo je doslovno takmičenje, čije će pisanje biti bliže Andrićevom, a to je podrazumijevalo što gore blaćenje naroda kome su pomenuti samo imenom pripadali. Antipropaganda vlastite vjere i ismijavanje njenih pripadnika, muslimana, bila je kičma takvih nazovi romana. Za Selimovića je, recimo, obavljanje namaza, uzaludno udaranje glavom od pod, a učenje ezana ga podsjeća na zavijanje psa. Sve što Bošnjaci nikada nisu bili, sada im je pripisivano. Nehigijena, neobrazovanost, primitivnost, asocijalnost, alkoholizam, amoral svih vrsta, bezosjećajnost, neprincipijelnost, pohlepa, zavist, glupost, zloba, pakost, upravo one osobine koje čovjeka pretvaraju u stvorenje gore od životinje. Onaj ko bar malo poznaje principe islama, a Bosna ga je zaista veoma dugo živila, mora znati da su sve to gnusne laži. Ali, na takav način je uspješno napravljen prototip podobnog Bošnjaka koji je, kao takav, bio podnošljiv za nekakvu vrstu suživota, odnosno služenja okupatoru, prvenstveno za naporne i prljave radove koji su isti obavljali po željezarama, rudnicima, šumama...



U tom društvenom uređenju, gdje se negiralo postojanje Boga i isti psovao na svakom koraku, vjere kao da nije ni bilo. Misleći ljudi, preostali bošnjački prvaci, po okončanju Drugog svjetskog rata, pobijeni su ili osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora, mektebi pozatvarani, džamije zapuštene i postupno rušene, a oni rijetki koji su u njih ulazili, praćeni i anatemisani. Kafane na svakom koraku, alkoholom su otimale Bošnjacima i ono malo preostale pameti, samopoštovanja i svjesnosti sebe. Zaista nije bilo teško ubijediti generacije koje su dolazile da je sve ono napisano u ćuprijama, dervišima i tvrđavama tačno. Jedan narod je, na takav način, skoro izluđen i doslovno psihički inficiran doveden do stepena samomržnje. Borba protiv tri agresorske zemlje u periodu 1992. – 1995. godine, samo na kratko je vratila Bošnjake svome iskonu, junaštvu i samouvažavanju. Poslije potpisivanja mira u Dejtonu slijedio je nastavak progresa te teške psihičke bolesti, negiranja samoga sebe. Ovaj narod u većini, nažalost, još uvijek toga nije svjestan, mada se na svakom koraku susreće sa teškim posljedicama političke impotentnosti svojih predstavnika, čije su posljedice nesagledive, a prvenstveno su rezultat ovog oboljenja! Bolna je činjenica da Bošnjaci nisu, još uvijek, ni ravnopravno zastupljeni u vlasti svoje matične države.
Kolike su razmjere te teške psihičke zarazne boleščure, koje oni inficirani njome nisu ni svjesni, jednostavno je dokazati na primjerima četiri osobe, za javnost prepoznatljivih imena, pomenute u naslovu teksta. Njihovo ponašanje, zbog prostora koji zauzimaju u javnom život, jako je opasno i veoma štetno, posebno za mlađe ljude koji nastoje oponašati poznate ličnosti.


Nagrađivani režiser, Emir Kusturica, sada ključna osoba u izgradnji nekakvog „Andrić grada“ u Višegradu, budućeg okupljališta protjeranih kosovskih, vidovdanskih, gazimestanskih četnika, za svog uzora u životu uzeo je, nikoga drugog nego, Mešu Selimovića! Istražujući svoje „korene“, utvrdio je da postoje neoborivi dokazi o njihovom zajedničkom porijeklu koje seže, kako on reče, do crnogorskog plemena Vasojevića. Postavio je i njegovu skulpturu pred bibliotekom tog nekakvog „grada“ i istu nazvao Mešinim imenom. Poput svog „idola“ javno se izjasnio se da je Srbin, ali je otišao i korak dalje, promijenio je i svoje vlastito ime, postavši Nemanja koji ima sina Stribora! Nesvjesno tražeći lijek za svoju tešku bolest, čiji je osnovni simptom bijeg od onoga što jesi, svog identiteta, zbog stida i samomržnje, Kusturica se skrasio u okrilju onoga ko mu je bio najveći sebeb oboljenju. Jer Mehmed Selimović je klasičan primjer bošnjačkog uriniranja po sebi, svojoj vjeri i svome narodu. Oni Bošnjaci koji to još ne prepoznaju, teške su i nažalost, najvjerovatnije, neizlječive haste!


Prvo glumačko ime Balkana, Emir Hadžihafizbegović, glumac je i u svom vlastitom životu čije su bošnjačke sekvence, samo epizodne. Da je i on teško bolestan, dokazuje njegov mazohistički odabir glumačkih uloga u kojima ismijava i unižava i sebe i svoje sunarodnjake. On doslovno uživa u ulogama „glupih“ Bošnjaka, po mogućnosti sa fesom na glavi, i spreman je, između ostalog, reći da sve u ime vjere pokrivene žene iz njegove familije, imaju skupa sedamnaest zuba. Koliko je pomenuti obolio, najbolje svjedoči njegova televizijska izjava data u svrhu afirmisanja samoizolacije, kao najbolje preventive u sprječavanju širenja aktuelne korone, da gledatelji za vrijeme usamljenosti, obavezno čitaju Andrićeve i Selimovićeve romane!? Na kraju je taj eminentni umjetnik i praktično pokazao, na svom video uredku, kako izgleda, u romanima dvojice pomenutih, pijani Bošnjak sa flašom u ruci dok pleše pa onda puže po kafanskom podu, spreman da svakog dućeg trenutka ispovraća požderani alkohol po svome dostojanstvu!


Profesor Islamskog fakulteta, Džemaludin Latić, nedavno je objavio esej u kome poručuje da se bošnjačkom narodu nije moglo desiti ništa bolje od objavljivanja Selimovićevog Derviša i Tvrđave. U tom tekstu, ovaj profesor koji je doslovno slagao javnost da je protjeran sa FINA, a napravio je sporazumni ugovor o raskidu radnog odnosa na godinu dana i otišao predavati po turskim fakultetima pa se vratio i nastavio raditi tamo gdje je i prije bio, tvrdi još nešto. On svojim autoritetom pokušava dokazati da je po lingvističkim pravilima arapskog jezika, dozvoljeno, kod tačke i zareza, prekinuti citiranje kur'anskog ajeta. Pomenuti tako pokušava opravdati Selimovićev prekid prevoda sure „Vel asr“, kojom počinje i završava roman „Derviš i smrt“, mada je i osnovcu jasno da je na takav način, njeno značenje dobilo potpuno suprotan smisao. Ni na tome Latić nije stao, nego je u bunilu svoga podaničkog oboljenja u „Srebrenički inferno“ ovih dana, naknadno ubacio stihove navodno srpske monahinje, mada ona nije ni dana provela u samostanu, Stake Skenderove, napisane u devetnaestom vijeku! U njenoj biografiji piše da je pomenuta nosila isključivo mušku odjeću, u svojoj kući uvijek imala dvije, tri siromašne djevojčice, pušila duhan i zalazila po kafanama, išla na hadž u Jerusalim, a život okončala pod točkovima zaprežnog vozila! Dok je bio živ kompozitor Đelo Jusić, stvarni vlasnik i autor ovog grandioznog, prije svega, muzičkog djela, Latić to nije smio ni pomisliti da učini. Ali, eto šta sve može prouzrokovati bolest o kojoj je riječ!


Pisac scenaria za televizijske serije u čijim likovima se lahko prepoznaju ti nakalufljeni prototipi podobnih Bošnjana, Trebinjac Feđa Isović, posebna je priča. Mladost provedena u četničkom, hercegovačkom, okruženju ostavila je neizbrisive posljedice po njegov mentalni sklop. Zaklonjen likovima glumaca kao što su, hajde da kažemo, rahmetli, Mustafa Nadarević, pomenuti Hadžihafizbegovića i njima slični, on nadahnut apsulutno negativnom energijom, izvrgava ruglu sve ono što se bošnjačkim samo i nazvati može. Za njega je rahmetli Mustafa Busuladžić fašista koji po Sarajevu, noseći na glavi obavezno crni fes sa ustaškim obilježjem na njemu, velikim slovom „U“, traži jevrejsku vjersku knjigu, Hagadu, da bi je zapalio. „Njegov“ četnik, kada se samo nakašlje u kafani, isprepada sve prisutne. Preplašene tim njegovim kratkim kašljem, ustaški vojnici koji su sjedile za veoma udaljenim stolom, odmah počnu bježati vani. Detalj je to koji o ovom plaho hastali scenaristi govori mnogo. On je, po svim mogućim parametrima, u dolazećim generacijama, stilski najoriginalniji nasljednik pisanja po Selimovićevom uzusu.

Željka Cvijanović, prva političarka genocidne tvorevine, već dugo vremena i to u nekoliko navrata, najavljuje premijeru mega projekta banjalučkog pozorišta u koji je uložen ogroman entitetski novac. Riječ je o kazališnoj predstavi „Derviš i smrt“, Mehmeda Meše Selimovića! Samo po sebi se postavlja pitanje zašto to nije, s obzirom na očigledan šovinizam koji vlada tim entitetom, recimo, pozorišni komad „Jazavac pred sudom“ autora bosanskog pravoslavca Petra Kočića!? Nije, zato što u svemu uvijek postoje prioriteti. Bosanskohercegovački velikosrbi, putem ovog događaja u koji je uključen sav njihov raspoloživi glumački kadar, napominju Bošnjake kakvi trebaju i moraju biti i kako razmišljati i ponašati se, da bi ih oni, kao nebeski narod, prihvatili u svome životnom okruženju. Jer mi muslimani, kako kaže Meša, niti smo rijeka, a niti rukavac i što je još važnije i tendecioznije, otpali smo od svoje braće, naravno Srba. To je ta ključna rečenica kojom „naš“ Meša daje tapiju na Bosnu njenim okupatorima. Zbog te rečenice, između ostalog, najveća književna nagrada Srbije nosi njegovo ime.

Na promociji tog, kako ga najavljuju, pozorišnog spektakla, u prvom redu kao počasni gosti, zaslužila su da sjede i ova četvorica pobrojanih i poznatih hastali insana. A koliko još zaista ima teško oboljelih Bošnjaka, sa dijagnozom „neizlječivo podaništvo“, sigurno je da ih sve ne bi mogao primiti ni fubalski stadion u Banja Luci! U to nas uvjerava naša svakodnevnica.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
24. March 2024 13:46
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
09. March 2024 20:20
» „NIKO NEMA ŠTO SRBIN IMADE“
31. January 2024 17:16
» „VI STE NAS POBILI“
20. January 2024 16:55
» ŠTA ONO REKOŠE TARABIĆI?
12. January 2024 17:58
» „DRMA MI SE NA ŠUBARI CVEĆE“
28. November 2023 16:07
» NOVINARI, OD HEROJA DO REKETAŠA
10. November 2023 00:37
» ĆOSIĆEVO SUNCE VIŠE NIJE DALEKO
31. October 2023 21:09
» DOKTOROV DOKTORSKI MARIFETLUK
21. October 2023 23:30
» SRAM TE BILO, DUBROVNIČE
07. October 2023 15:44
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif