Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin!: Grad Mostar nakon svega doživljenog i proživljenog, ovako nešto i zaslužuje. Bez obzira, na brojne različite stranke u gradu, sa približno sličnim ideološkim programima, sa određenim i individualnim animozitetima, netrpeljivostima ili neprihvatljivim odnosima, svakako je u interesu grada i njegovih građana, isto sve ostaviti po strain, ispod tepiha do boljih vremena i krenuti u zajedničku ofanzivu, jedinstvenog grada Mostara.

Mostarski izbori su na pragu društveno- političkih zbivanja, iposlije 12 godina aparhejda, diskriminacije, majorizacije, nerazumijevanja i bahatog odnosa i ponašanja, naših susjeda iz HDZ-a.

U koalicionoj sprezi sa svojim komšijama iz SDA, mostarskog ogranka, tako su nas držali sve ove godine u nemogućoj i napetroj situaciji, dogovarajući se da se nikada i ne dogovore, jer je i jednim i drugim odgovarao ovakav status grada.

Prema starinskom narodnom principu, “Da vrana vrani oči ne vadi“ uz primjenu post agresorskih zbivanja: “Ko je šta jamio, jamio je“, na nivou Federacije i posebno u ovome gradu, temeljili su se njihovi očiti i nakaradni odnosi.

Građani su to nijemo posmatrali, nisu ništa činili, poput zimskog medvjeda u svojoj pećini, uz moto, “Neka bude što će biti“ i tako punih 12 godina.

ONI (HDZ i SDA) su ovih dana učinili svoje, pod pritiskom i međunarodne zajednice, usaglasili su i potpisali Sporazum za izborni process u gradu Mostaru, sa određenim Statutarnim odredbama.
MI (većina građana u nadi i očekivanju) ostali smo u iskrenoj nadi i iščekivanjima realizacije izbora i formiranja nužnog Gradskog vijeća grada Mostara.

Dakle, konačno su ONI odradili svoje, a MI smo ostali da krojimo svoju sudbinu, ne samo sopstvenu već i Fedearcije i cijele države Bosne i Hercegovine.

Istinski, ne ljutimo se na njih, jer je naša sudbina u našim rukama, pred nastupajuće izbore.
Kao što se u ovome period napada zlobnog virusa pridržavamo određenih zaštitnihz mjera I činimo potrebnu dezinfekciju svega i svačega, isto tako je naša obaveza odmah pristupiti ispred ogledala i priupitati se: “Šta to mi možemo učiniti za naš grad i njegove građane, za našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu“.

Pitaćemo ogledalce, da li mnogi od nas moramo pod hitno mijenjati u sospstvenim memorijama “ustajale i loše starinske čipove“ ili ugraditi i nove mikročipove, kako na izborima koji slijede ne bi uzalud razbacivali naše, zlata vrijedne glasove.

Nužno je ustrojiti i usmjeriti djelovanje naših memorijskih saznanja u dosadašnjim događanjima, kako bi smo shvatili, da je istinski nužno i potrebno i nešto mijenjati, a promjene su moguće sa našim glasovima u željenim tokovima naših shvatanja i potreba.

Ukoliko se tako i shvati i ne prilagodimo se, našim željama i ponašanjima u ovome izbornome procesu, uzaludne će biti sve naredne slavopojke, pritužbe i različite tirade, prema bilo kome drugome.

Činjenice ukazuju, da mi u gradu Mostaru posjedujemo dvije velike farme, bijelih golubova i crnih vrana, a želimo li lijepo nebo iznad Mostara sa divnim sunčanim zracima, nad smaragdnom i zelenkastom Neretvom koja tiho teče u vjekovnom koritu, ka jugu,moramo ispustiti bijele golubove kao dominantno jato, bez obzira koliko jato crnih vrana bilo u opticaju.

Simbolike radi, ovo nas, dobro znane sugrađane, asocira na godinu 1996., poslije Dejtona i prvih izbora za Gradsko vijeće, kada smo sa “jedinstvenom građanskom listom“ pristupili izborima i odnijeli pobjedu.

Dakle, nije nužno i vrijedno i ne biti puno pametan, da se shvati nužnost i potreba iste ili slične organizacije sa nužnim inžinjeringom, pristupa i ovim izborima.

Sve u svoje vrijeme, neophodnost postojanja takvih progresivnih snaga, sa kordinacionim timom i čelnikom vizionarskih mogućnosti, sa jedinstvenim djelovanjem u ovim prilikama, moguće je realizirati i ostvariti zacrtane ciljeve.

U svakome slučaju, grad Mostar nakon svega doživljenog i proživljenog, ovako nešto i zaslužuje.
Bez obzira, na brojne različite stranke u gradu, sa približno sličnim ideološkim programima, sa određenim i individualnim animozitetima, netrpeljivostima ili neprihvatljivim odnosima, svakako je u interesu grada i njegovih građana, isto sve ostaviti po strain, ispod tepiha do boljih vremena i krenuti u zajedničku ofanzivu, jedinstvenog grada Mostara.

Brojne su stranke u gradu, ali su bitne i važne njihove odrednice za grad Mostar i njegove građane, za Federaciju i za jedinu nam domovinu Bosnu I Hercegovinu. Sve drugo se razumno i tolerantno, uz kompromise može uspješno riješavati¬¬.

Od koje ovih stranaka i potekla ideja zajedništva i ovakvog organizovanja jedinstvene izborne liste, nije toliko niti bitno, koliko je va
o krenuti sa ovom koordinacijom, razgovorima i dogovorima, što je za svaku pohvalu i pozdravljeno od građana Mostara.

U svakom slučaju, nužni su prijateljski apeli i pozivi čelnicima stranaka, od Radončića, Nišića, Komšića, Kojovića, Drljevića, Seferovića, Jerlagća, Hadžikadića i dr. kako bi svojim čelnicima stranaka u gradu Mostaru, dali zeleno svjetlo.

Ovo bi bio pravi, istinski i patriotski potez, iskazana ljubav i prema gradu Mostaru i prema sospstvenoj državi Bosni i Hercegovini.

Sve drugo i individualno, bile bi floskule i priče za malu djecu, neprihvatljive za građane ovoga grada.

Hvala vam svima, koji ovako razmišljate i podržavate ovu ideju.