Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Komentari


“Zabranjeni” komentar dana
ZAŠTO SU SE LOVRENOVIĆ I JERGOVIĆ ISPISALI IZ SARAJEVSKOG PEN-A?
Procitaj komentar

Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 23. May 2020. 00:05:51

Lovrenoviću nije potrebno udruživanje da bi dokazao svoju književnu i intelektualnu vrijednost, ali PEN-u jest potreban Lovrenović da bi dokazao i pokazao svoju misaonu i moralnu kredibilnost.
Ni ispisivanje Miljenka Jergovića iz sarajevskog PEN-a ne ostavlja me ravnodušnim zato što volim čitati njegove novele.


DR. MUSTAFA CERIĆ: U Bosni je stvar naopačke okrenuta tako da se većinska nacija osjeća kao manjinska, a manjinske nacije nadmoćno dominitraju bosanskom državom u ključnim institucijama zakonodvne, sudske i izvršne vlasti. Ozbiljan uvid u stanje bosanskih državnih institucija pokazao bi da su Bošnjaci marginalizirani ne više samo u Mostaru, već sve više i u samom Sarajevu. Prema tome, isticati većinski narod (Bošnjake) kao presudni faktor kroz primjer intelektualne zajednice u PEN-u je, zaista, smiješno i neprijereno za jednog intelektualca poput Miljenka Jergovića.
I
Iako mi u podsvjesti odzvanja “zabrana” da virim kroz tarabe u njihovu intelektualno-književnu avliju a kamoli da komentiram javno ispisivanje iz članstva njihovog PEN centra Bosne i Hercegovine uglednih kljiževnika (ne usuđujem reći čijih) Miljenka Jergovića, Ivana Lovrenovića, Ivice Đikića i Željka Ivankovića, odlučio sam se ipak za kršenje te zabrane. Radim to ne zato što sam u rangu njihove intelektualne i književne naočitosti, već upravo obrnutu - zato što mi nismo peers. Nije to ni kvalitativna ni kvantitativna diskriminacija, već je to jednostavno diskriminacija u doživljaju svijeta, činilo mi se da smo ga međusobno dijeliti, ako ne u cjelini, a ono bar u dijelovima. Sad mi se čini da i ti dijelovi otpadaju što mi, priznajem, teško pada hem na um hem na srcu. Rekao bih više na um nego na srcu, jer se ne usuđujem više voljeti razlike, radije bih razlike s drugim i drugačijim spajao ili rastavljao u mojim mislia, mislima o bosanskoj zemlji, državi i društvu bez predrasuda i bez preferencija u vezi s dalekom i bližom bosanskom povijesti.

Dakako, iz mog jednoznačnog i jedino mogućeg (“hodžinskog”) vidnog polja bosanska zemlja, država i društvo su drugačiji od njihove (intelektualno-književne) višeznačne i ne-jedino moguće vizure. Ja nemam kud iz bosanske zemlje, države i društva. Ne mislim da je to moje prokletstvo, već, naprotiv, mislim da je to moj blagoslav jer nisam u dilemi da se na Bosnu, posebno ne na Sarajevo, ljutim. Onaj koji ima izbor da se ljuti na Sarajevo je u goroj situaciji od mene mada misli da je u prednosti. Jer, šta god uradi - da se ljuti ili ne ljuti - prati ga trun grižnje savjesti.

Ne žalosti me ni činjenica da se nemam pravo ispisati iz bosanskih deftera ako mi se štogod ne dopada od mojih hodžinskih kolega. Pa čak i ako bih se ispisao, oni mi to ne bi priznali jer mi smo u Bosni tako odgojeni da vjerujemo da smo jedni drigih neotuđivi vlasnici. Da posjedujemo jedne druge nekad kao braću a nekad kao strojnike. Ponekad mi to zasmeta jer bih htio da se od neke braće odvežem, ali opet brzo shvatim da su mi oni najpreći makar mi neki od njih bili poteški.

Mislio sam da slično razmišljaju i bosanski književnici bez obzira iz koje nacionalne, vjerske i kulturne sredine dolaze. Mislio sam da su bosanski (i hercegovački) književnici okupljeni oko PEN centra u Sarajevo čvrst i tvrdi kao bosanska stijena od koje nije moguće ni komadić otkomiti. To mi je iz moje “hodžinske” vizure davalo neku sigurnost i spokojnost na pomisao da u mom gradu ima jedan bosanski mozak, kojeg čine zlatne niti od misli i mudrosti, kao svjetionik na valovitom bosanskom moru. Mislio sam da njih niko i ništa ne može zavaditi. Rekoh, dosta nam je svađa u politici; dosta nam je kleveta u mahali; dosta nam je nečasnih radnji u državi; dosta nam je praznih priča u dokolici; dosta nam je govora mržnje u okolici; dosta nam je svega što nas razdvaja; što nas u Bosni ne spaja! Mislo sam da su intelektualci, prije svih književnici, ti koji pored uma imaju i srce ili pored srca imaju i um - mislio sam da su oni oko fašizma suglasni jer se oko toga ne bi smijele miješati "babe i žabe", ne be se smije unositi emocije bez pokrića i ne bi smijl umovi dijeliti ni po vjeri ni po naciji. Oko toga bi morao biti jedan oštri um, koji zna pravo odrezati laž od istine, odnosno istinu od laži; morao bi biti oštri um koji zna jasno odvojiti zločin od žrtve, odnosno žrtvu od zločina.

Nažalost, moja očekivanja su se iznejvjerena kad me je kao iz vedra neba pogodila vijest da su se četvorica uglednih književnika ispisali iz sarajevskog PEN-a. Neko bi rekao pa šta se to tebe, hodža, tiče. Eto ih tamo - svi su isti. Ne, ne, ja ne mislim da su svi isti. Uostalom i da jesu svi isti, mi bosanske patriote imamo dužnost da im ne dajemo ni razlog ni povoda da budu svi isti na način da se okreću protiv Bosne. Zato me se, napose, tiče to što su se Miljenko Jergović i Lovrenović ispisali iz sarajevskog PEN-a. To je jasna poruka za sve nas koji smo svjesni njihove važnosti za bosansku zemlju, državu i društvo da u Bosni nešto neštima. Pravi bosanski Did, domaćin, ne bi ostao skršnenih ruku, već bi ispitao prave razloge za njihovo ispisivanje i našao bi načina da ih vrati tamo gdje im je pravo mjesto u Bosni. A pošto nema bosanskog Dida, domaćina, oni su, kao i mnogi drugi ostavljeni samima sebi bez mogućnosti da nam objasne zašto su to uradili jer mislim, uz dužno uvažavanje njihovog javnog očitovanja, da oni nisu to uradili zbog pisma PEN-a u vezi održavanja mise za Bleiburške žrtve u sarajevskoj Katedrali. To je bio samo (ne)sretni povod, a razloga je mnogo više od kojih je, vjeroivatno, najvažniji onaj koji se tiče općeg odnosa bosanske države prema kulturi, intelektualcima, književnicima i uopće ljudima od misli i pera. Orwell se, kažu, bojao onih koji zabranjuju knjige, dok se Huxley bojao vremena kad knjige neće biti zabranjivane jer ih niko neće čitati. Ja se bojim vremena kad umne glave neće imati vrijednost jer ih niko neće ni slušati i ni čitati; neće biti onih koji će reći: bobu “bob” a popu “pop”.

II
Možda sam ja zadnji čovjek koji treba o njima pričati i zagovarati da se vrate u sarajevski PEN, ali, zasigurno, nisam zadnji kojem je svejedno da li njih ima ili nema u PEN-u. Posebno mi nije svejedno njihov odnos prema okolnostima održavanja mise u Sarajevu za Bleibrške žrtve. Ne znam šta je sarajevski PEN mogao drugo uraditi osim da se javno oglasi da taj čin sjećanja na jedan detalj iz povijesti Drugog svjetskog rata nije primjeren za grad Sarajevo, kao što ne znam šta je mogao bosanski reisu-l-ulema drugo uraditi osim da pozove na smirivanje tenzija. A možda su i mogli. Mogli su šutit kao što upadljivo šuti Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBIH) i Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI). I Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU) je šutila da ne bi ugrozila ANUBIH i VKBI jer ovi svoj status u državi u društvo osiguravaju šutnjom i napadom na BANU, koja im ugrožava status samim svojim postojanjem i (ne)djelovanjem.

Možda formulacija u pismu PEN-a o humanijoj povijesti nije bila odmjerena jer je navijačka u odnosu na ratno-povijesni vrtlog, ali, uz dužno poštovanje, ni reakcija književnika Ivana Lovrenovića na tu formulaciju nije bila primjerena zato što je povijest jasno rekla svoju riječ o tome ko su bili pobjednici a ko gubitnici. U toj globalnoj povijesnoj slici važni su i detalji, ali oni ne mijenjaju opći dojam o tome da je ustaški režim kao cjelina bio profašistički te da se, stoga, neki njegovi pojedinačno-mučenički slučajevi ne mogu izdvajati sa empatijom koja kod žrtava fašizma izaziva bol i patnju. Dakako, ne postoji jedna povijest, već postoje više povijesti (vidi: John Burrow, “A History of Histories”), posebno ratnih povijesti, ali postoji jedna i jedinstvena percepcija o fašizmu, a logika ne mijenja percepciju, niti percepciju o fašizmu može promjeniti bilo kakva revizija povijesti o tome da je to bila anticivilizacijska tvorevina, koja je unesrećila milione ljudi širom svijeta.

Ne osjećam se kompetentnim da ocjenjujem uvide i sudove o povijesti profesora Lovrenovića, kojeg izuzetno cijenim, posebno zbog njegovih lucidnih zapažanja o antičkoj i modernoj povijesti Bosne, ali osjećam potrebu da izrazim svoje žaljenje što je književnig Lovrenović doveden u poziciju da se ispisuje iz sarajevskog PEN-a. Šteta je obostrana, ali je šteta veća za PEN i ukupnu sarajevsku književnu i intelektualnu atmosferu nego za Lovrenovića osobno. Lovrenoviću nije potrebno udruživanje da bi dokazao svoju književnu i intelektualnu vrijednost, ali PEN-u jest potreban Lovrenović da bi dokazao i pokazao svoju misaonu i moralnu kredibilnost.
Ni ispisivanje Miljenka Jergovića iz sarajevskog PEN-a ne ostavlja me ravnodušnim zato što volim čitati njegove novele. Duge su, malo zamorne, ali su osvježavajuće za one koji vole da naduže odmaraju dušu i naslađuju um. No, više od toga mene impresionira Jergovićev oštri jezik i jasni stav o graničnim pitanjima morala i politike. Jergović nema dlake na leziku i ne obraća pažnju da li će se njegov govor, koji izlazi iz njegovog čistog uma nekome svidjeti ili ne. Meni se, evo, nije svido njegov govor, odnosno njegovo objašnjenje razloga zašto napušta sarajevski PEN. Kaže, “intelektualna zajednica jednoga grada, koja vidi fašizam u narodu koji u tom gradu čini već jedva prisutnu, brojem zanemarljivu manjinu, a odbija, i to vrlo uporno i dosljedno, vidjeti fašizam u narodu koji čini preko devedeset postotnu većinu u Sarajevu, intelektualna je zajednica s kojom ne želim imati veze“. Uz dužno poštovanje, usuđujem se ne složiti s umnim književnikom Jergovićem i to iz nekoliko razloga.

Prvo, Hrvati u Bosni ili bosanski Hrvati nisu manjina, već su konstitutivni narod. Oni se uvrijede ako im se kaže da su manjinski narod u Bosni osim kada im to zatreba za neku žalbu ili pritužbu na Bošnjake, kao većinski narod, koji u Hrvatskoj nije konstitutivni narod, već nacionalna manjina sa tendencijom da ih se asimilira u hrvatsku naciju. Nisam navikao od Jergovića da se služi tim dosta prozirnim, neuvjerljivim i populističkim hrvatskim argumentom u dijalogu s “intelektualnom zajednicom jednog naroda”, koji je većinski i Bosni. Osim toga, Hrvati u Bosni se doživljavaju kao neodvojivi i neotuđivi dio velike nacionalne cjeline sa Hrvatima u Hrvatskoj i na osnovu toga imaju pravo, kao bosanski državljani, na hrvatsko državljanstvo i putovnicu, pasoš. Na taj način, Bošnjaci su manjina i u Bosni i u Hrvatskoj u odnosu na ukupni hrvatski nacionalni korpus. Dakle, Jergović je ovdje, možda, nehotice promašio metu.

Drugo, Bošnjaci su konstitutivni narod u Bosni, ali im se ne prizna pravo većinskog naroda, kao što je to slučaj u svim drugim zemljama na Balkanu i u Europi, gdje ipso facto nacionalna većina, prije svih, upravlja nacionalnom državom uz poštivanje prava manjinskih zajednica. U Bosni je stvar naopačke okrenuta tako da se većinska nacija osjeća kao manjinska, a manjinske nacije nadmoćno dominitraju bosanskom državom u ključnim institucijama zakonodvne, sudske i izvršne vlasti. Ozbiljan uvid u stanje bosanskih državnih institucija pokazao bi da su Bošnjaci marginalizirani ne više samo u Mostaru, već sve više i u samom Sarajevu. Prema tome, isticati većinski narod (Bošnjake) kao presudni faktor kroz primjer intelektualne zajednice u PEN-u je, zaista, smiješno i neprijereno za jednog intelektualca poput Miljenka Jergovića.

Treće, Bošnjacima, (toj većinskoj intelektualnoj zajednici u PEN-u), može se štošta spočitati iz daleke i bliske povijesti, ali ih se ne može ni na koji način optužiti za fašizam, kao što se ne može jevrejski narod optužiti za fašizam zato što su pojedinci iz jevrejskog naroda kolaborirali direktno ili indirektno s Hitlerom. Bošnjaci su svjesni da je bilo, isto tako, pojedinaca iz njihovog naroda koji su kolaborirali s ustaško-fašističkim režimom (NDH), ali to ih ne kvalificira kao intelektualnu zajednicu koja vidi fašizam samo kod drugih a ne vidi ga kod sebe. Ovo nije samo Jergovićev netačan iskaz, već je i zlonamjeran pa je suvislo zaključiti da njegovo ispisivanje iz sarajevskog PEN-a ima ideološku pozadinu, koja umanjuje vrijednost njegovog objektivnog suda, u koji smo nekoć imali povjerenje. Jergovićev iskaz je netačan zato što se u Bošnjaka, posebno u “intelektualnoj zajednici”, nije nikad pojavila fašistička ideja kao organizirana kolektivna svijest, kao što se pojavila kod drugih naroda. Ako su Bošnjaci u tom pogledu i pravili povijesne greške, te greške su bile aneks glavnom stožeru, koji je vodio i zavodio zalutale pojedince ili manje grupe Bošnjaka, koji, najčešće, nisu imali vlastiti ni nacionalni ni državni izbor, već su samo slijedili druge, često, ne znajući ni cilj puta ni metodu djelovanja. Padom velikih carevina od osmanske do austrougarske, Bošnjaci su ostavljeni sami na vjetromentini balkanske i europske povijesti bez nacionalne i državne glave. Stoga, pripisivati intelektualnoj zajednici većinskog naroda (Bošnjacima) da nije senzibilna naspram fašizma u svojim redovima je zlonamjerni pokušaj da se bošnjačka žrtva izjednasči sa dželatom hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata. Žao mi je što Jergović nije o tome mislio, već je onako horuk nasjeo na hadezeovsku priču, koja mu nipošto nije bila potrebna. Ali, i veliki se ponekad okliznu na koru od banane. ispisivanje iz PEN-a moglo je proći i bez optužbe “intelektualne bošnjačke većine”, tj., Bošnjaka, u Bosni. Ali, očito da nije moglo. Žao mi je, ali Jergović nije ono što sam mislio. Pa ipak, volio bih da se vrati u PEN.

VRH



Ostali prilozi:
» BANA DODIJELILA PLAKETU DR. HARUNU HADŽIĆU
Bošnjaci.Net | 24. March 2024 21:18
» SIJANINI STIHOVI
Avdo Metjahić | 21. March 2024 23:54
» KAPIJE SVJETLOSTI UMJETNIČKI I NAUČNI UNIVERZIM DR PUPOVIĆA (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 18. March 2024 14:46
» ŠTO NE STIGOŠE KAMOM, POSTIŽU GUMICOM!
Esad Krcić | 22. February 2024 01:24
» NE TREBA ODUSTAJATI OD ČINJENJA DOBRIH DIJELA
Mensud Alićušić | 19. February 2024 16:47
» ISMET HADŽIĆ PETODECENIJSKI TRAG U LIKOVNOJ UMJETNOSTI CRNE GORE (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 15. February 2024 15:40
» DEMOKRATE RUŠE DEMOKRATIJU U NJEMAČKOJ
Nihat Bećirović | 09. February 2024 22:48
» ULOGA I ZNAČAJ DR. NAKE NIKŠIĆ U PROMOCIJI MUZIČKE KULTURE SANDŽAKA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. February 2024 14:51
» UMRLI PRIJE SMRTI?
Midhat Hajrović | 04. February 2024 14:47
» POLITIČKI INFLUENSERI U SANDŽAKU
Dino Bašović | 02. February 2024 17:24
» KO „PEVA“ ZLO MISLI
Dino Bašović | 29. January 2024 15:47
Ostali prilozi istog autora:
» MOJ SEDAMDESET DRUGI ROĐENDAN
05. February 2024 14:32
» APEL SAVJESTI
29. January 2024 20:45
» GAZA - HRONIKA DANA 100
14. January 2024 15:40
» OSTAVITE SREBRENICU NA MIRU
26. November 2023 16:06
» GLAS ZA BOSANSKU NEUTRALNOST
25. November 2023 12:44
» NEKA SVE VAŠE SVAĐE PRESTANU
20. November 2023 01:34
» NIČIJA NIJE DO ZORE GORJELA
12. November 2023 14:44
» WĀ ISLĀMĀ
24. October 2023 14:37
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif