Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Sahovici 1924. godine
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

DEVETI JANUAR, DAN BEZKRUPULOZNOSTI
Autor: Mesud A. Ramić
Objavljeno: 12. January 2020. 14:01:32
Ako neko sa balvan pristupom, beskrupuloznom ambicijom i isključivom ideologijom misli da je to dovoljno da ugasi san i postojanje Bosanske države i Bosanskog naroda, onda je u potpunoj zabludi i treba da se istinski urazumi, pokaže poštovanje i uzvrati ruku pruženoj ruci. Ko to nije spreman da prihvati onda bira da ostane zaleđen u fabriciranoj historiji čijoj proizvodnji svjedočimo u našem vremenu od uvijek istih pokvarenih ljudi.


MESUD A. RAMIĆ: Teško da ima više drskosti koju pamti ovdašnji svijet do drskosti da popale, poubiju, poruše, i siluju, budu osuđeni a unatoč tome slavle, jer tobože smatrajući to slavljem svoje slobode. Biti svjestan da takva sloboda nije časna nije dar svačijoj spoznaji. U najmanju ruku slava takve ukaljane borbe za sopstvenu slobodu vrijeđa tuđu slobodu nastalu iz iste naše bosanske rane koja zbog ovakve narcisoidnosti i samoljublja teško zarasta. Kako razumijeti junake koji slave ono čega se pametan stidi a i druge ta slava boli.
Davno sam objavio tekst na temu važnosti uspostave unutarnjih i vanjskih integracija za koje Sarajevo, po mom mišljenju, u svojoj prirodi ima ogromne prednosti u odnosu na druge. Sarajevo kao glavni grad, a time i bosanska država imaju svako pravo, a i uzorito naslijeđe iz bliske prošlosti na svojoj strani, da u cilju dobronamjernog doprinosa boljitku u regiji jasno i bez suzdržavanja radi na jačanju integralnih silnica koje djeluju u njenom polju. Dok za smanjivanje intenziteta dezintegrirajućih silnica, koje i dalje djeluju na državu i razgrađuju bosanske narode, treba snažna podrška komšija. Ako se sa ove vremenske distance, hladne glave i detaljno razmotri bosanski odnos prema svemu što se dešavalo devedestih i ako se uz to uzme u obzir da se jedino bosanska država već skoro dva stoljeća bori sa konstantnim problemima koje uglavnom nameću drugi, neisklučujući i nefikasnost unutarnjih odnosa i relacija, onda se može zaključiti da ova država ima potpuno pravo da svakim danom i na novo traži podršku konsolidaciji i uređenju svojih unutarnjih faktora od onih koji su prijatelji i od onih koji to nisu bili. Drugim riječima predstavnici bosanske politike (a ne probosanske!) i bosanskog naroda imaju serbez pravo da od svojih komšija a i od svih drugih, bez ustručavanja traže i više traže i postavljaju uslove. Nismo mi osuđeni ni za genocid a ni za udruženi zločinački poduhvat. Nek se drugi stide za svoje postupke, naše je da govorimo i da tražimo na svakom koraku, sad i uvijek, maratonski.

Nije tajna, da svi bosanski narodi gledaju ko će i šta će o njima i njihovoj domovini reći u bliskom komšiluku, i sa jedne i sa druge strane. Potrebe radi naše komšije nas često bockaju... nekad radi sebe, nekad radi kućnog reda i polititke a često i zlonamjerno to rade na talasima koje su im njihovi režimi generisali devedesetih. Mi nemamo potrebe da se dvoumimo i razmišljamo zašto je to tako i da li će to prestati. Jasno je da neki još uvijek nisu ugasili svoje ideje o bespotrebnosti postojanja bosanske države i bosanskog naroda, ili gledaju sa rezervom. Naša sadašnja politička svijest je dovoljna da interpretiramo njihove poteze i prepoznajemo kad je politika radi politike a kad je politika u svrhu kontinuiteta ideologije zla. Mišljena sam da se radi o važnosti prepoznavanja razlika ovih pristupa a uzvratno ih treba i koristiti u političkoj areni. Bosanska strana je prihvatila struktuiranje i podjelu vlasti prema tadašnjoj raspodjeli različitih vojnih čizama. Ako je to bio maksimum što se u tom trenutku mogao dobiti, danas je ta bosanska vojna čizma ipak jedna, zajednička i stanje je značajno povoljnije za intergrativne snage pa se treba još više odvažiti, ima dobrih Bošnjana na svim stranama. Bosanska strana je u najtežem vremenu ostala privržena univerzalnim moralnim principima, ostala neuprljana i dostojanstvena i najbitnije nije ponesena zlom prema drugim i drugačijim i svjetlo je na njenoj strani.

Kako god, mi znamo kako dezintegrirajuće snage djeluju i spremni smo na taj maraton. Sa jedne strane konstantni vapaj za uspostavom sistemskih i strateških institucija koje će generisati filozofiju, ideje i viziju zaštite i razvoja države i naroda ne dopire do onih koji su zaposjeli naše zajedničko dobro. To njima predstavlja remetilački faktor i kamen spoticaja a oni realno nisu ni spremni da uslijed svakodnevnih administriranja i (ne)uspješnih političkih dešavanja i akcija još i dugoročno razmišljaju o nama sada i generacijama koje će doći. Posmatrač sa strane bi rekao, znate li šta želite sada a šta za budućnost...jeste se poslagali više? Samo da se prelistaju tekstovi kolumnista ovog portala našlo bi se dobrih ideja za naučne doprinose i za urediti dvije a ne jednu državu. Mnogo je faktora osporavanja da se jedan broj mislilaca i znanstvenika ojača i ohrabri da se vine u visine i da kao u svakom normalnom društvu, bez pritiska i nezavisno istražuje i posmatra na politiku i sve aktere u društvu, i kreira vrijednosti koje su dugoročne prirode i strateški iznad svakodnevno političkih tema. O tome detaljnije možda nekom drugom prilikom.



Ako neko sa balvan pristupom, beskrupuloznom ambicijom i isključivom ideologijom misli da je to dovoljno da ugasi san i postojanje Bosanske države i Bosanskog naroda, onda je u potpunoj zabludi i treba da se istinski urazumi, pokaže poštovanje i uzvrati ruku pruženoj ruci. Ko to nije spreman da prihvati onda bira da ostane zaleđen u fabriciranoj historiji čijoj proizvodnji svjedočimo u našem vremenu od uvijek istih pokvarenih ljudi.
Mi zapostavljamo činjenicu da je dobar dio populacije i u jednoj i u drugoj susjednoj državi porijekla iz ove naše bosanske kolijevke. U više slučajeva njihovi korijeni vuku iz bosanske kolijevke nego što je to obrnuto. Ako je to dokaziva činjenica, zašto ne bi postavili tezu da je sada baš ovdje izvor dobrih vibracija i pozitivnih ideja. U prilog tome govori da su ideje nekih naših komšija izraubovane i devedesetih su imale refleksije u genocidu i udruženom zločinačkom poduhvatu. To je polučilo strukturu koja je slijedila a neki ni danas nisu potpuno udaljeni od tadašnjih ideja. U prilog ove teze govori i to da se u proteklom ratu najgrčevitije borilo, najkrvoločnije ubijao, najviše stradao i najzvjerskije uništavao ovaj bosanski narod baš ovdje u bosanskoj državi. To defakto jeste bilo bojište demokratije i ideologija isklučivosti ali možda su napadi bili tako agresivni i dešavanja tako gromoglasna zato što je pucalo jezgro kolijevke zajedništva uslijed nasrtaja ideologija koje su raspirivale dezintegrirajuće silnice.

Ako se vratimo u historiju na stvaranje Jugoslavije, možda možemo tvrditi da bi sa velikom vjerovatnoćom bilo bolje rješenje za budućnost svih naroda ovih prostora da je Sarajevo tada bilo izabrano za glavni grad. Možda neprimjereno, ali da je Sarajevo bio glavni grad bivše zajedničke države možda se nebi desilo ono što se desilo devedesetih godina jer za razaranje središta zajedništva treba prethoditi ideja somouništenja, a to nije logično. Sa Beogradom na jednoj i Zagrebom na drugoj strani imali smo snažnu polarizaciju i vjetar idejama o razgraničenju na uštrb Bosne. Umjesto glavnog grada bosanska država je tada dobila najveće i najvažnije bitke drugog svjetskog rata. Možda se nebi desilo cijepanje Jugoslavije jeste da se ideja zajedništva (tada nazvana bratstvo i jedinstvo) rađala u gradu koji je defakto bio šarolik sa aspekta etniciteta i religija. Grad koji nije poznavao uništavanje i zatiranje vjerskih simbola i objekata krozhistoriju, zabilježenih kao u Srbiji pa i u susjednoj Hrvatskoj. Samim pozicioniranjem Sarajeva kao „jezgra“ bi sve tadašnje inicirane i razvijane ideje kroz multikulturno rešeto na koje bi svaki ravnopravni etnicitet u startu davao svoj pečat. Generisao bi se proridni tok nastao od multietničkog naboja prema monoetničkim sredinama. Nije Europa inspirisala Jerusalem, obrnuto je... dešavanja iz Jerusalema su inspirisala Europu. Iz monoetničkog Beograda, skuhanu SANU čorbu moralo je progutati i dijete udaljeno do podno Triglava. U slučaju da je iz Sarajeva, čorba bi već u startu imala primjese svih etnosa i bila bi pitkija i prihvatljivija za sve. Treća stvar koja govori u prilog zašto je Sarajevo mogao biti glavni grad Jugoslavije leži u njegovoj potrebi za nezavisnosti i uravnoteženom odnosu prema istočnim i zapadnim silama. Dok su dva konfrontirana nacionalna bloka pokušavala da na bazi kalkulacije nađu zajedničke crtice podcjenili su prednost i prirodno stanje Sarajeva i Bosne. Možda bi vremenom taj integralni bosanski način bio doprinos održivosti bivše zajedničke države, možda da bi duže trajao i ljepše izdanke imao. Možda Mali Šengen i nije tako loša priča. Ako bi ovaj put u centar priče stavili Sarajevo i bosansku državu kao kolijevku zajedničkih vrijednosti i centralno mjesto integracija uz mnogo drugih predpostavki koje bi trebalo ispuniti, možda bi mogli i početi razmišljati na tu temu. Prethodnica svim ovim iskoracima naravno treba biti vraćanje potpunog povjerenja među ljude, vrijeme će učiniti svoje a vraćanje povjerenja mogu ubrzati samo dva grada, Beograd i Banja Luka. Beograd sa centralnim spomenikom posvećenim svim dosadašnjim zločinima nad Bošnjacima u znak izvinjenja a Banjaluka sa jasnijom zajedničkom vizijom.

Glasno razmišljamo da učimo naše mlađe hrabrosti. Možda nemamo kulture kompromisa zato što je bosanska politika uglavnom refleksija na komšijske politike. Možda kompromis traži punopravne i originalne zagovarače koncepata i ideja, na bazi istinitih argumenta a ne stalni grč. Možda... samo razmišljam.



Ostali prilozi:
» PLEONAZAM SAOPĆENJA OPĆINE KONJIC
Said Šteta | 27. February 2020 15:23
» NJEGOŠ NA RTV SLOVENIJA
Šemso Agović | 23. February 2020 03:03
» NACISTIČKI TERORIZAM U HANAU
Nihat Bećirović | 21. February 2020 21:23
» DA LI SU SE BOŠNJACI U VLASTI, KONAČNO OPAMETILI?
Mr. Milan Jovičić | 21. February 2020 16:52
» SINE: “SVE ĆE OVO OTIĆ HELAĆ“
Aziz Hurem | 20. February 2020 18:28
» NEDŽIBOV UMJETNIČKI PUT DO TRONA
Hajro Ikić | 17. February 2020 20:03
» GENOCID I SAKRALOCID U SREBRENICI I PODRINJU
Besim ef. Čanić (Allahu jerhamuhu) | 17. February 2020 19:19
» BOSANSKE VREDNOTE
Mesud A. Ramić | 17. February 2020 18:06
» SLOVO O NEDŽIBU VUČELJU
Sabahuddin Sijamhodžić | 17. February 2020 01:32
» SPRAM OBRAZA!
Haris Hojkurić | 17. February 2020 01:27
» KO BI GORE, A KO DOLE U BH KUPLERAJU
Mr. Milan Jovičić | 17. February 2020 01:16
» NERETVICA, NEUDANA LJEPOTICA
Said Šteta | 13. February 2020 19:56
» BOŠNJACI NA BALTIČKOM LEDU
Mr. sci. Džavid Begović | 13. February 2020 19:34
» SPRIJEČENA JE PODJELA DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE
Armin Čusto, dipl.iur. | 13. February 2020 13:31
» BOŠNJACI BRZO ZABORAVLJAJU
Aziz Hurem | 12. February 2020 17:37
» MOSTARSKI PREDIZBORNI VIRUSI
Mr. Milan Jovičić | 12. February 2020 17:30
» NEOBIČNA POVEZNICA BUDIMPEŠTE I SARAJEVA
Amir Telibećirović | 10. February 2020 15:00
» CRNO-BIJELI ILI ŠARENI BALKAN?
Hazbija Kalač | 09. February 2020 19:47
Ostali prilozi istog autora:
» BOSANSKE VREDNOTE
17. February 2020 18:06
» BOSANSKI POLITIČKI MARATON
31. January 2020 16:44