Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Poezija
BILANSI DEJTONA Republika Bosna i Hercegovina bila je biće naša jedina domovina Slavimo godišnjicu Dejtona a u Bosni još uvijek na uzbunu zvone zvona. Dvadeset četiri godine kasnije ništa nije bolje ni jasnije. Krv se više ne proljeva, al’ svaki dan grmi i sijeva, “puca” se s desna i s lijeva, Bosna sve teže odoljeva. Sve više je boli i jada, narod sve više strada, nema čemu da se nada. Dejtonski sporazum je trebao biti temelj sigurnosti i mira, a svaki dan proizvodi, sve više nesporazuma i nemira. U Dejtonskoj BiH nikad svi zajedno, svako protiv svakog, ili jedan protiv dva. Jedna od najvrednijih tekovina Dejtona je luđačka košulja od debelog najlona, skrojena i sašivena u Dejtonu Bosni, dok ne dođe pameti mora da je nosi. Sve što smo našli u Dejtonskom paketu Bosancima i Bosni bilo je na štetu. Podijelili zemlju, nagradili agresore, dali im republiku eure i dolare. Sve što je Dejton Bosni i Hercegovini trebao dati dobili su Srbi i Hrvati. Ciljano spojili Srbe i Hrvate dali im oružje da nas opet mlate. UN, MZ i Ameriku neka bude stid, nepravednim Dejtonskim ugovorom podržali su agresore na BiH i formiranjem Rs nagradili genocid. Dok Dejton u Bosni traje ni koka neće snositi jaje. Porazan bilans Dejtona je sve manja ulazna, a sve duže izlazna kolona. Sa Dejtonskom kartom se kući ne vraća, a iz nje se u svijet svaki dan ispraća. Dok je bio živ naš Tito i narod se za nešto pit’o. Od kad smo sahranili druga Tita narod se više ni za što ne pita. Kultura, sport, obrazovanje zdravstvo i socijala ostali su samo kao eho naših ideala. Nema više radničke klase, žitnih polja ni fabrika, sve je uništila stranačka privatizacijska politika. Državom neprikosnoveno vladaju kriminal i korupcija, obezglaviti ih srušiti ne može ni vulkanska erupcija. Od bešike pa do groba U Dejtonskoj BiH će trajati korupcijsko doba. UN od Bosne oči kriju jer grešku svoju opravdati ne mogu i ne smiju. A iz Holandije, od holanskog bataljona, i sada nude samo kesice bombona. Ograđena žicom entitetskog zida RS 9. janauar slavi kao Dan početka genocida. Pola je Bosne rasuto po svijetu, u 100 zemalja, na cijelom planetu. Sa dejtonskom kartom u Bosnu se ne dolazi al’ zato sve živo iz nje u svijet odlazi. Uzeli nam zemlju, oteli, opljačkali i uništili firme odveli sebi naše mlade, da im služe i za njih trade. Napuštene kuće, gradovi pusti, prosijaci i psi lutalice zaposjeli gradske trgove i ulice. Glavne etničke partije i grupe što nemaju mogu da kupe, ni glave poslanika im nisu skupe. U Bosni nema i neće biti, po Dejtonskom sporazumu obećane sigurnosti i mira, dok nacionalistilčka klika političkim životom dominira. Nad Bosnom još vlada mrkli mrak, agresori kontrolišu zemlju i zrak. Manjinski narodi trpe i strahuju, nemaju nikakvih prava, ko samo malo podignu glavu, zna - ode mu i glava. A ljudi se se više mraka plaše, jer ni nebo još uvijek nije naše. BiH je ptica u kavezu, logoraš u logorskoj žici, za OHR i Valentin Inzka poslušan psić na uzici. Troglavo državno Predsjedništvo ko rogovi u vreći, što god odluče dvojica, protiv toga je treći. Zbog Programa reformi za NATO Predsjedništvo opet posvađato. Presude Ustavnog suda su za podsmijeh i sprdačinu, jer s njima se vlast ne dodiče, vlastodršci ne načinju. Dok Bosna tone, u ponor plovi, Valentin Inzko se sladi i tovi. Umjesto da ide u EU i NATO Bosna sve dublje tone u blato. Dejtonska demokratija i sloboda su samo luk i voda. Isti ljudi na političkoj sceni, a narod u mraku beznađa u njihovoj sjeni. Dodik, Čović, Izetbegović, Radončić, Ivanić. svađaju nas i mire, doživotno s nama vladaju i traju, maglu nam stranačku sve skuplje prodaju. Glasamo za njih, oni su naše vođe, a ne zna koji nas više guzi i glođe. Na državnom nivou, u entitetetima i kantonima, imamo svih nivoa vlasti, a svako kome se prohtje i zrno iz puške može ukrasti. BiH je sve dalje od Dijaspore, voli je samo kad daje pare. Dijaspora iz cijelog svijeta dođe kući svakog ljeta, da obespravljenim i gladnim ublaži rane, obiđe mezare i ode na sahrane. Hoćemo u Evropu, Evropa nas neće, ko nam je kriv kad smo hude sreće. Nije nam dosta naše muke, doveli nam očajnike sa Bliskog Istoka i pustili ih na livede da žive kao stoka, čekaju zimu u Vučjaku i proklinju svoju rođenu majku. Po Dejtonskom Ustavu, uz Dejtonska rješenja, ne može se zajedno sadjeti ni plast sijena. Bilans Dejtona je Bosna cijela, al’ podijeljena na tri dijela. Tri naroda u dva entiteta osuđena da žive ko ukleta. Međunaroda zajednica je formirala organe da nas prate, štite i brane a kako pošteno rade brzo će da je sahrane. Sa agresorima šuruju, ljube im ruku, državu ruše i u zemlju vuku. Haški sud pobrkao lončiće izjednačio branioce i zločince. Branioce Bosne šalju na robiju, a zločinci ordene i odlikovanja dobivaju. O Mladiću... i Kararadžiću još nisu završili davno započetu priču. A i Udruženi zločinački poduhvat ostat će zaboravljen i opravdat. Ostao je nepriznat genocid u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu Vlasenici i Zvorniku, negiran genocid u Srebrenici, a u svakom tom gradu stotine su ubijene u logorima i gomile leševa ležale na nekoj gradskoj ulici. Izvršioci i negatori genocida genocidna slave djela, a porodice žrtava, u mezarja nišana bijela, svojih najmilijih, ukopavaju dijelove tijela. Vijeće za provedbu mira, koje čine SAD, Japan, veće evropske zemlje i Rusija u Bosni već 24 godine samo statira. Susjedi se naoružavaju i prijete odlučni da sebi pripoje bh kantone i entitete. Laž im je oružje sve opasnije i jače ruši istinu i Bosnu rastače. Istina treba svima nama, ali ni istina ne dolazi sama. Dok se u BiH i danas govori o pomirenju, u Hrvatskoj i Srbiji rade na proširenju. Sa mržnjim nacionaliste hrane, u težnji da ljubav i zajedništvo sahrane. A ko se mržnjom hrani čekaju ga crni dani. Ko u mržnji skuplja snagu prodao je dušu vragu. BiH sad ima zajedničku armiju sa 10.000 vojnika, a deset puta više ima ih srpska republika. Republika srpska genocidna sve bolje naoružana i mobilna, četnički pokret širi da policijski sastav podupre i podmiri. A samo naivan i ludi ne vidi da se i Herceg Bosna obnavlja i budi, spremna da legne Hrvatskoj na majčine grudi. I dok naše drage komšije kupuju tenkove, rakete, avione Bosna ne može pokrenuti ni nove skupo plaćene željezničke vagone. Za teške zločine i genocid nad Bošnjacima, agresori nisu krivi, već oni koji su nas branili i ostali živi. Ni britansko-njemačka inicijativa, pokrenuta s velikim ambicijama nije više živa. U Bosni je sve manje suvereniteta, sve manje integriteta, jer nam je neko uvijek iza peta. A punije su nam stranaca državne granice, nego putnika željezničke stanice. Sjena majke Rusije nad Bosnom se širi i klati, a svaku stopu zemlje, kontrolišu Srbi i Hrvati. Najveći zločinci sjede u vladi a za branioce Bosne novi zatvor se gradi. Visoko sudsko sudilačko vijeće svoj model pravde Bosni nameće. Tegeltija prkosno sjedi na rudi, oslobađa krive - nevinima sudi. Umislio Milan Tegeltija da su tužilaštvo i sudovi njegova prćija. Bili bi sretniji da bh pravosuđe u nekom restoranu pere suđe, jer zločince i kriminalce privija na grudi a sitne provalnike proganja i sudi. U svakom bosanskom gradu sve više bijelih nišana sve manje dobrih Bošnjana. Svi spas od ekonomije traže, a od politike je živjeti sigurnije i draže. Njive nema ko da ore i sije. a mladih sve puniji kafići i birtije. Sve veći broj fabrika zatvara svoja vrata, a zaposlenim kasni i minimalna plata. Dok štrajkuje ispred fabričke kapije, radnik ima bar gdje da se napije. jer kafići i restorani niču kao gljive, lakše se živi od ekonomije sive. Ako radnik nema pravo da radi, osuđen je da umre od gladi. U narodnim kuhinjama se i danas hrani, sve veći broj siromašnih i gladnih. Na ulicama prose penzioneri a po statistici sve brojniji bh milioneri. Miniranih područja je svaki dan manje, a malo malo pa na minu neko stane. A masovne grobnice širom Bosne kosti ubijenih duboko kriju, dok svi njihovi tvorci ordene dobiju, umjesto da odu na robiju. Bijelih nišana punije grobnice nego živih ljudi bosanske ulice. Luđačka košulja iz Dejtona, sašivena od debelog najlona, na leopardovu kožu navučena Bosni i dok ne dođe pameti moraće da je nosi. Dragi Bože Bosni pomozi od Dejtona se i Bill Clinton grozi. Bosanac sam i Bošnjak, svoju Bosnu hoću, želim i volim, da je sačuva svakog zla i napasti, dragom Allahu se za nju molim. I danas u BiH na uzbunu zvone zvona, jer se različito tumače i dovode u pitanje dobre namjere Dejtona. Pozovimo Srbe, Bošnjake i Hrvate da se Bosni svojoj vrate. Bosna vam je uvijek mati, nigdje takvu nećete imati. Želimo da se u demokratiji, miru, ljubavi i slobodi svako novo dijete u BiH rodi, zemlja bratskom ljubavlju oplodi. Želimo da se s komšijama pazimo i obilazimo, kao sestre i braća draga, da nas naše drage komšije više nikad ne tjeraju s kućnog praga. Želimo da se u BiH vrate prognani i izbjeglice i da se svima vrati izgubljeni osmijeh na lice. Prije i poslije Dejtona, Republika Bosna i Hercegovina, bila je biće naša jedina domovina. Krajnje je vrijeme da u Bosni shvate i prihvate i Bošnjaci, i Srbi i Hrvati, mogu svakog prijateljem zvati, ali je samo Bosna i Hercegovina njihova rođena mati. Burlington, 15.12.2019.g.
|