Na prijemu nagrade, Hasečić je pozvala sve borce za ljudska prava da pomognu ženama žrtvama rata i uopće svim žrtvama, da svi koji su planirali i naredili ratne zločine protiv civila suoče sa pravdom, kao i svi oni koji su ih izvršili. Hasečić u obraćanju je naglasila da se prvo kazni predsjednik države, nadređeni i podređeni, a nakon toga i izvršioci, i posebno da se uvede smrtna kazna!!!

Predsjednica Udruženja "Žena - žrtva rata" Bakira Hasečić nije dobila Nobelovu nagradu. Ona je pripala piscu, negatoru genocida u BiH, koji je govorio kako su Bošnjaci masakrirali sami sebe.

Hasečić je dobila nagradu “Žena mira 2018” koju svake godine dodjeljuje Federacija Majke za mir iz Francuske.

Gospođa Hasečić, nakon povratka iz Pariza odmah je došla u studio Hayat TV, emisije Dobar dan BiH.

Ovakva priznanja mnogo joj znače, ali ne samo njoj, nego svima koji su preživjeli ono što je ona. Silovanja i seksualna zlostavljanja bila su dio rata u BiH.

Kaže da je nekada umorna od stalnog dokazivanja zločina koji su izvršeni nad Bošnjacima, ali kada vidi da neko negira genocid to joj daje veću snagu da se bori za pravdu, poručuje. Stalno je izložena napadima i prijetnjama, ali kaže da se ne boji.

Ja se njih više ne bojim. Oni su mene već jednom ubili. Mogu samo ubiti moju dušu. Borit ću se dok živim. Smrti se ne bojim.


Obraćanje na prijemu nagrade "Žena mira 2018"

Zločinci se slobodno kreću, neki od njih na visokim pozicjama, tvrdi Hasečić.

Iako živi u Višegradu, gradu u kojem su počinjeni brojni zločini, glavu ne obara. Nekada je to radila. Od kako su ih počeli hapsiti i istraživati zločine, zločinci sada bježe od nje.
Ja idem uzdignute glave, ponosna i prkosna, jer ako ko treba da se stidi, trebaju to da budu ratni zločinci.

Žrtve zlostavljanja i silovanja, zakonski se vode pod posebnom kategorijom.
Mjesečna primanja iznose 70 posto RVI prve grupe. Kaže da 80 posto tih žena, dobijena sredstva uloži u svoje liječenje.

Zbog ratnih zločinaca koji i danas žive na slobodi, mnogo žena ne može da se vrati na prijeratno mjesto boravka.



Ne mogu da riješe svoje stambeno pitanje. Ne mogu da se zaposle, jer nisu sposobne za rad.
Nas preživjele žrtve silovanja, ne mogu da kažem da nas je odbacilo društvo, ali nekada čujem da kažu siti smo i ovih silovanih žena. Mnogi neće da shvate da mi dokazujemo i agresiju i genocid, svjedočimo i gledamo se licem u lice sa počiniocima zločina.

Kaže da ni sama ne zna odakle crpi snagu. Zbog sebe i budućih generacija ustrajna je u borbi.
Osjetiti na svojoj koži zločin, porodica izložena svim vrstama torture, poniženje, sve to Bakiri pružilo je snagu.



Kaže da je većina Bošnjaka već zaboravila šta im se dogodilo. Pita se šta treba još da se desi da bismo se opametili.

Mnogi govore desilo se prije 25 godina, ne moramo stalno o tome da pričamo. Ja mislim da tako govore samo oni koji to nisu na svojoj koži osjetili, koji nisu zlikovcima padali u ruke, koji nisu izgubili nikoga svoga.

Iako će u BiH mnoge priče ostati neispričane, hiljade silovanih žena još uvijek živi u BiH. Hiljade žena koje nisu prekinule šutnju, objavio je portal Hayat.ba.

Preporučujemo da pogledate razgovor na Hayat tv:


/Foto: Iz privatne arhive B.H./