Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Sahovici 1924. godine
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Intervjui

Arslan DUČIĆ, sin heroja odbrane Republike Bosne i Hercegovine „Zlatnog ljiljana“ rahmetli Zama Dučića, majora i komandanta „101. motorizovane brigade“ Armije RBiH
MOJ UZOR U ŽIVOTU JE OTAC RAHMETLI ZAMO
Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 29. September 2019. 18:09:06

ARSLAN DUČIĆ: Da nije bilo Zame i mnogih drugih hrabrih momaka, djevojaka i žena koji su neustrašivo jurišali u opasnost ne bi bilo ni prilike za mojim odrastanjem. Tako da koliko god da je bilo teško, kako meni tako i mojoj majci, nositi se sa životnim nedaćama bez odrasle muške glave, toliko je bilo ponos prošetati se slobodno ulicama grada, otići u školu, na pijacu, u džamiju, kod tetke i tetka i njihovih troje male djece. I kora hljeba i čaša mlijeka u slobodnom Sarajevu nam je bila vrijednija i hranjivija od najbolje gozbe u Lukavici.


ARSLAN DUČIĆ rođen je 20. novembra 1992. godine u Republici Bosni i Hercegovini na isti onaj dan kada se tradicionalno već godinama, Božijom voljom, obilježava Dan Sandžaka. Nakon pogibije oca Zama (25. septembar 1994.), zajedno sa majkom Merimom, napušta svoj dom koji su mu roditelji prije rata teškim odricanjem i radom sagradili na Hrasnom Brdu, zajedno sa članovima uže porodice. Kuća je zapaljena i ni do dan danas nije obnovljena, što na jedan način razočaravajuće govori o odnosu vladajućhih struktura prema porodici heroja odbrane domovine Republike Bosne i Hercegovine.
Arslan je osnovnu, srednju školu i Fakultet političkih nauka završio u Sarajevu.
Zaposlen je na poziciju rukovodioca poslova u bosanskohercegovačku kompaniju koja se bavi proizvodnjom softverskih riješenja za teritoriju Sjedinjenih Američkih Država.
Ovaj razgovor sa Arslanom vodimo na Dan Bošnjaka, a neposredno nakon premijere dokumentarnog filma „Legenda o Zami - smrt za život”, koji je snimljen u povodu 25. godišnjice od kako je njegov otac herojski položio život u odbrani domovine Republike Bosne i Hercegovine.
Rahmetli Zamo Dučić je bio komandant manevarskog bataljona „101. motorizovane brigade“ Armije RBiH, major po činu, nosilac je najvećeg priznanja „Zlatni ljiljan“.
Ukopan je među bošnjačkim velikanima u haremu Alipašine džamije u Sarajevu, što najbolje govori o njegovom nemjerljivom herojskom doprinosu u odbrani Republike Bosne i Hercegovine.

I kora hljeba i čaša mlijeka u slobodnom Sarajevu
bila nam je vrijednija i hranjivija od najbolje gozbe u Lukavici



Najvažniji dio filma, za mene, jeste arhivski snimak TVSA sa Hrasnog brda iz 1992. godine na kojem sam po prvi put čuo glas svoga oca... I tako gledam ga onako u plavom džemperu kako drži moju majku, za ruku, koja nosi mene u sebi, i govori sa osmjehom kako non-stop pucaju, ali kako ćemo ih zaustaviti i da nas ne mogu preplašiti. I morao sam pustiti suzu. Srce mi je umalo prepuklo, ali od ponosa!


Bošnjaci.Net: Arslane, znam da je tematika o kojoj ćemo govoriti teška ali posebno emotivna za tebe, ali želimo se dotaći ličnosti tvojeg rahmetli oca Zama Dučića, koji je bio major i komandanat manevarskog bataljona „101. motorizovane brigade“Armije RBiH, heroja odbrane Republike Bosne i Hercegovine za koju je se borio srcem, dušom i položio svoj mladi život. U vremenu srpsko-crnogorske agresije BiH i okupacije Sarajeva, kao i u momentu njegove pogibije imao si nešto više od dvije godine, sa ove vremenske distance ako vratiš film bar od momenta sjećanja, kako ti je bilo rasti bez oca, na koje poteškoće i probleme ste nailazili, naravno mama i ti?
ARSLAN DUČIĆ:
Prije svega, posljednjih dana, posebno me je počela boljeti spoznaja da sam se približio periodu života kada je moj otac hrabro položio svoj život na Crnom Jasenu. Inače on je poginuo u 27. godini života, a mene je neposredno nakon obilježavanja dana njegove dženaze, koja je klanjanja na dan 9. novembra, očekuje 27. godina života. Zaista, nikada u životu nisam imao potrebu za neki uzor iz javnog života. Moj uzor meni je bio moj rahm. Zamo. Svakako, kako starim, počinjem da preispitujem i upoređujem svoj put, reakcije i put moga oca. Gotovo svakodnevno u svojim mislima prođem uskim ulicama Hrasnog Brda, tih ratnih dana i godina, pa budem u bitci kod restorana 11 plavih, vrebam tako oko Željinog stadiona, pa onda, kao po nekom i nečijem planu, misli me odvedu na kobni 24. septembar 1994. godine. Preispitujem sebe kako bih ja postupio. I nikad nisam uspio da se mislima uputim dalje od tog dana. Izgleda da ni za mene poslije – ne postoji. Iskreno, čini mi se da ni moje dijete ne bi odraslo uz oca u sličnim okolnostima. Ali bi odraslo. Ovdje dolazimo na moj odgovor koji je sadržan i u Vašem pitanju. Da nije bilo Zame i mnogih drugih hrabrih momaka, djevojaka i žena koji su neustrašivo jurišali u opasnost ne bi bilo ni prilike za mojim odrastanjem. Tako da koliko god da je bilo teško, kako meni tako i mojoj majci, nositi se sa životnim nedaćama bez odrasle muške glave, toliko je bilo ponos prošetati se slobodno ulicama grada, otići u školu, na pijacu, u džamiju, kod tetke i tetka i njihovih troje male djece. I kora hljeba i čaša mlijeka u slobodnom Sarajevu nam je bila vrijednija i hranjivija od najbolje gozbe u Lukavici.

Naša žrtva je da živimo –
ja bez oca, majka bez supruga

Bošnjaci.Net: Tvoj rah. otac Zamo, rodom je iz Plava; herojski je položio život za Bosnu i Hercegovinu. Kada si saznao i kako si to u sebi prihvatio da ti je otac heroj odbrane BiH, a živiš bez njega?
ARSLAN DUČIĆ:
Ovako ja gledam na tu situaciju. Republika Bosna i Hercegovina je stara majka i teritorija koja je uvijek bila područje na kojem su se vodili ratovi. Narod koji živi na teritoriji RBiH su mnogobrojna djeca te stare majke i ti koji je historijski štite od pokušaja i nasrtaja komšija i drugih zainteresovanih okupatorskih strana. Majka ako izgubi dijete izgubit će i sigurnost, a samim tim i svoju slobodu i identitet. Moj rahm. otac je shvatio da je majka vrijedna života i njegove žrtve. Moja majka i ja smo shvatili da naša žrtva da živimo bez njega je doprinos tome da sutra moje dijete živi sa svojim djetetom. Zar ne bi bilo sebično ne razmišljati o generacijama ispred nas.


Dova na mezaru heroja Zame Dučića: Supruga Merima i sin Arslan


Plav, kao i sveukupno naš Sandžak i Republika Bosna i Hercegovina, koliko god se mnogi trudili da ih posvađaju i razdvoje sve su čvršće vezani. Protiv srca se ne može, koliko god se trudili. Sandžak je, zahvaljujući hrabrim ljudima, porijeklom iz istog, koji su sve vrijeme agresije bili i bezrezervno se dali na raspolaganje ARBiH, uklesan u temelju ove naše današnje RBiH. Pitali ste me kada sam saznao da mi je otac heroj i nekako sam pokušao da izbjegnem da kažem, ali je bitno. Tužno će ovo zvučati za čitaoce, ali shvatio sam onda kada su Oružane snage moje države skinule njegovo ime sa kompleksa kasarne na Bijambarama, te poništili taj naziv i ponovno sam shvatio onda kada su lokalne vlasti odbile da dvoranu na Grbavici nazovu njegovim imenom. Eto u inat njima tada sam shvatio da mi je otac heroj jer su u oba slučaja odlučivali ljudi koji nisu ni bili na našoj teritoriji u toku agresije na RBiH ili su bili na suprotnim stranama. Jednostavno im je smetalo kada su čuli hvalospjeve o putu borbe pripadnika ARBiH protiv agresora.

Prvi članak o svome ocu sam pročitao na stranici Bošnjaci.net

Bošnjaci.Net: Pored mame Merime, koji su ti ključni izvori bili da saznaš nešto više o svom ocu?
ARSLAN DUČIĆ:
Pa najprije uža porodica, Savez udruženja “Zlatnih Ljiljana” Kantona Sarajevo i njegovih članovi i internet, dakako Bošnjaci.Net. Nikad neću zaboraviti dan kada smo uveli internet u naš stan na Grbavici u kojem živimo zadnjih 10 godina, a koji smo otkupili za certifikate zahvaljući mojoj majci koja je poderanih cipela, po snijegu i kiši, i gladna i žedna dugih 15 godina, ostavljajući mene samog u kući sa 5 godina, hodala od institucije do institucije tražeći da nam nadoknade srušeni dom, koji sam spomenuo na početku ovog intervjua, a koji se nalazio na samoj ratnoj liniji. Smijali su joj se zbog zahtjeva. Izrugivali su se zbog izgleda. Očekivali su da će odustati. Meni je danas drago što živimo na Grbavici i svakim danom sam sve svjesniji, gledajući ljude oko mene koji žive na Grbavici, da se strašni zločini koje su agresori počinili od 1992. do reintegracije više nikad neće ponoviti. A ako i pokušaju siguran sam da će polomiti zube. Pokušat ću da se vratim na temu kada smo prvi put uveli internet ja sam jedva čekao da čovjek koji je razveo kablove ode iz strana da ukucam na Google - Zamo Dučić. Prvi članak koji sam pročitao o svome ocu bio je na Vašoj stranici Bošnjaci.net. Taj trenutak je bio jako stresan za mene kao dijete i dan danas ima utjecaja.

Heroj “običnih” ljudi

Bošnjaci.Net: Kada si već saznao o svome ocu heroju -, ti ali i okruženje, kakve su bile reakcije?
ARSLAN DUČIĆ:
O Zami i njegovom putu prije rata i u toku rata se nikada nije govorilo organizovano, institucionalno, niti na televiziji. Evo pokušajte naći neki video zapis ili bilo šta slično. Uvijek su priče dolazile od “običnih” ljudi koji su se sa njim borili ili koji su ga poznavali. Vi nikad niste mogli do danas pogledati neki video o Zami, niti počitati članak, izuzev već spomenutih članka sa stranice Bošnjaci.net, dok su se kasnije neki odnosili na obilježavanje godišnjice od pogibije. Ali, i pored toga i danas da prođete ulicama većine gradova u RBiH ljudi će reći, ako ga nisu poznavali, da su čuli od drugih ljudi kakav je borac i komadant bio. Pa i sama činjenica da mu se mezar nalazi u haremu Ali - pašine džamije među najpoznatijim ličnostima u BiH, a da je tek 25. godina od njegove pogibije snimljen dokumentarac o njegovom životu govori o tome da je on heroj “običnih” ljudi sa ulica.


Plav, kao i sveukupno naš Sandžak i Republika Bosna i Hercegovina, koliko god se mnogi trudili da ih posvađaju i razdvoje sve su čvršće vezani. Protiv srca se ne može, koliko god se trudili. Sandžak je, zahvaljujući hrabrim ljudima, porijeklom iz istog, koji su sve vrijeme agresije bili i bezrezervno se dali na raspolaganje ARBiH, uklesan u temelju ove naše današnje RBiH.


Zakon me izbrisao sa liste djece šehida

Bošnjaci.Net: U društvu kroz koje si živio i živiš, kako je biti sin heroja koji je položio život za domovinu Bosnu, i da li su političke i druge strukture u državi vodili računa o tebi kao jetimu, čiji je otac položio život za državu BiH?
ARSLAN DUČIĆ:
Mišljenja sam da političke i druge strukture, ali i dobar dio naroda u RBiH, samim protekom godina zaboravili su na neki način na užasni period rata i njegove heroje i heroine - šehide i poginule i osakaćene borce. Sama činjenica da u Kantonu Sarajevo sa napunjenjih 25 godina života gubite sva prava koja ste imali kao jetim govori dovoljno o odnosu prema djeci najhrabrijih sinova RBiH.
Ako me pitate kakav je odnos institucija prema meni danas, prema zakonu - ja sam izbrisan sa liste djece šehida. Mnogi moji prijatelji su se pitali i tumačili ovakav odnos kao ne brigu. Međutim, i pored eventualno lošeg odnosa prema ovoj kategoriji većina je pokušala da se uključi u rad institucija BiH kroz političke partije, neko na uspješniji način, a neko ne. Mnogo sam želio da dođem u priliku da iz pozicije institucija zakonodavne vlasti pošaljem poruke kako narodu, tako i drugim akterima o položaju osjetljivih grupacija iz populacije. Nažalost, do sada nisam uspio da dođem u priliku da napišem bolje akte koji bi zadovoljili i populaciju i državu, ali neću odustati!

Dokumentarni film na istinit način
oslikava život i smrt Zame i njegovih saboraca

Bošnjaci.Net: U povodu 25. godišnjice od pogibije tvojeg oca rahmetli, snimljen je i premijerno prikazan dokumentarni film „LEGENDA O ZAMI - SMRT ZA ŽIVOT“, autora Avde Huseinovića, naravno u realizaciji i organizaciji Udružnja „Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana u Bosni i Hercegovini“i Zaminih suboraca Udruženje „101.brigada“. Kakvo je tvoje mišljenje o poduhvatu i filmu?
ARSLAN DUČIĆ:
Generalno, snimiti film je brz i efikasan način da se kroz ton, sliku i tekst za 60 minuta pažnje gledaocu prenese mnogo konzistentnih poruka i prikaže na autentičan način život jedne osobe. Moja majka i ja smo bili u dilemi da li da pristanemo da potpišemo ugovor za jedan takav projekt, jer arhm. Zamo nikada nije želio da bude ‘zvijezda’ u bilo čemu. On je bio čovjek koji je uvijek stajao rame uz rame sa svojim saborcima, i da je živ, mišljenja sam, da ne bi dozvolio da ga se posebno ističe. Jednostavan i skroman. Ipak, zbog budućih naraštaja i povjerenja prema dosadašnjem autorskom radu Avde Huseinovića odlučili smo da se krene u realizaciju tog projekta. Film je objektivan i na jedan realan način bez mitomanije, kojoj su skloni agresori u svojim filmovima, oslikava život i smrt Zame i njegovih saboraca. Autor se posebno posvetio bitci 24. septembra 1994. godine na Jasenu. Zahvalni smo idejnim nosiocima i svima koji su radili na ovom projektu i filmskom ostvarenju. Jedno bitno pojašnjenje od strane porodice jeste, da film ne može biti korišten u komercijalne svrhe od strane bilo koga i svaki vid kršenja ove odredbe ugovora bit će predmetom krivičnog gonjenja.


Premijera filma u Sarajevu


Bošnjaci.Net: Na filmu su govorili Zamini suborci, zatim iz institucija BiH, ali i ličnosti iz zavičaja Plava, Gusinja, drugih djelova Sandžaka, da li je na neki način upotpunjena slika o ličnosti, heroju i herojstvu tvog oca?
ARSLAN DUČIĆ:
Rekao bih da je sabrano sve na jednom mjestu. Većina živih Zaminih saboraca, neki članovi porodice i prijatelji su govorili iskreno o Zami, i sutra kada neko bude imao potrebu da sazna više će na jednostavan način putem interneta moći pristupiti filmu i dobiti jasniju sliku. Rade isto ono što su radili 25 godina, samo će se ovaj put njihov glas čuti dalje i, ako Bog da, stoljećima duže. Na koncu konca, ostaje za historijski sud generacijama poslije nas, da li je on bio bitan momenat i sudionik u novijoj historiji RBiH.

Srce mi je umalo prepuklo, ali od ponosa!

Bošnjaci.Net: Možeš li izdvojiti navažniji dio iz filma koji te posebno dojmio?
ARSLAN DUČIĆ:
Najvažniji dio filma, za mene, jeste arhivski snimak TVSA sa Hrasnog brda iz 1992. godine na kojem sam po prvi put čuo glas svoga oca. Mnogo puta sam slušao od drugih ljudi da je govorio neke rečenice koje oni pamete, a sada mogu da ih sebi i reprodukujem u glavi njegovim glasom. Jako bitno iskustvo za mene. I tako gledam ga onako u plavom džemperu kako drži moju majku, koja nosi mene u sebi, za ruku i govori sa osmjehom kako non-stop pucaju, ali kako ćemo ih zaustaviti i da nas ne mogu preplašiti. I morao sam pustiti suzu. Srce mi je umalo prepuklo, ali od ponosa!

Zahvalnost majci - Svaka samohrana majka je heroina!

Bošnjaci.Net: Koliko održavaš veze sa rodbinom u Plavu i magdje žive, kao i sa zavičajcima u Sarajevu?
ARSLAN DUČIĆ:
Hvala dragom Bogu, mi se izuzetno slažemo kao familija, iako se rijetko viđamo. Recimo da je svako otišao za svojim životom i problemima. Ali, kada smo svi skupa na okupu osjećam se jako sigurno i mogao bih sa njima provesti godine i godine života. Baš tokom promocije smo proveli jedan dan skupa nas nekoliko iz familije. Svaka sekunda mi je bila dragocijena. Nekad mi je teško srce me vuče da odem u Plav da živim, ali shvatim da moje mjesto je ovdje blizu majke kojoj i ovim putem moram zahvaliti za izuzetno zalaganje tokom mog odrastanja. Svaka samohrana majka je heroina!

Spomen obilježje na mjestu gdje je položio živoz za domovinu Republiku Bosnu i Hercegovinu i Zlatna plaketa odbrane Općine Novi Grad Sarajevo



Ostali prilozi:
» MOJ UZOR U ŽIVOTU JE OTAC RAHMETLI ZAMO
Esad Krcić | 29. September 2019 18:14
» NEGIRANJE BOSANSKOG JEZIKA JE NEGIRANJE BIH I BOŠNJAKA
Vijesti.ba | 24. September 2019 15:15
» PRIHVATIĆU KANDIDATURU ZA REISA
Vijesti.ba | 09. September 2019 15:06
» SENADIN LAVIĆ – NAŠ VIZIONAR I REVOLUCIONAR
Šemso Agović | 17. August 2019 08:53
Ostali prilozi istog autora:
» PATOLOŠKI LAŽOVI
08. August 2018 20:17