Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Donkihotarije
PORAZ POLITIKA NA TLU BOSNE I HERCEGOVINE
Autor: Mr. Mehmed Čaušević
Objavljeno: 02. July 2019. 17:07:02

Funkcije koje obavljaju njihovi politički podanici nisu u svrhu promicanja stvari ka pozitivnim vrijednostima, niti ka boljem životu građana, već je njihova moć i položaj usmjerena kao oružje ka eliminiranju političkih suparnika. Nažalost, većinom to traje godinama, cijele mandate - pa se ne stigne ništa uraditi da građanima bude ugodniji život u njihovoj domovini.


Politikanstvo je postalo kič na tlu Bosne i Hercegovine. Pogodan prostor za eksperimentalne politike. Rekli bismo carstvo za analizu politika, istraživače. Svakodnevno slušamo izjave; trača, optužbi jedne na druge, i šta sve ne- osim ono zbog čega ih građani biraju, zbog čega ih građani plaćaju?! Taj aktivizam je spušten na minimum, obojen partitokratijom, kriptokratijom, ohlokratijom, egokratijom. Svako njihovo djelo, osuda, optužba na one druge političke partije povlači iste da i oni progovore najdublje političke intime o ovim prvim - i tako u krug prođe mandat.
Bosna i Hercegovina ostala ista, ništa se napredovalo nije. Nakon isteka mandata nastaje vrijeme amnezije, bez grižnje savjesti za priliku koju su dobili, a da ništa konkretno nije urađeno. Posebno Sarajevski kanton više liči na neki testni server - samoukih informatičara koji se uče i igraju sa onim najvrednijim u društvu; a to je školstvo, zdravstvo, sudstvo, policija, vatrogasne službe, vodovod i kanalizacije, privreda, prostorno uređenje isl. No, nakon takvog perioda oni samouki političari postaju fakultetski obrazovani tipovi za rekordno vrijeme fakultetske diplome imaju u rukama. Oni koji su imali manje sreće da dobace tako daleko sa svojim poznanstvima se opredjeljuju za sticanje fakultetskih diploma na privatnim fakultetima. Oni sigurni u sebe i svoje političke karijere iako bez ikakvih kvalifikacija možda budu završili koji kurs, ili pak ni to, jer su svjesni da građani Bosne i Hercegovine spavaju, pa im to niko neće tražiti, niti zamjeriti.
Naviknuti da svi loši predznaci na makroplanu počinju sa Balkana, tako je i ovaj put; više se ne može prepoznati desno, lijevo, centar- ko je ko u političkom životu i kuda ide? Jedno je sigurno, želja za informisanjem šta se događa na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini prevazišla je gledanost humorističko zabavnih projekata poput „Zadruge“, „Farme“, „Parova“ i „Zvijezde Granda“.

„Egokrate su u politici nezajažljivo opsjednute htijenjem vlasti i sticanjem moći, sa svojom psihomentalnom orijentacijom na moć egokrat je osoba koja je nesputano i sebično usmjerenana jačanje vlastite pozicije. Takva osoba uživa utjecati na druge, kontrolirati ih i prisiljavati, jer pritom doživljava svoju vlastitu snagu.“ (Rheinberg)

Uglavnom su skloni lažima, manipulacijama; imaju svojevrsan politički stil blagog zavođenja, te su istovremeno opsjednuti htijenjem da zavođenjem i začaravanjem oblikuju i populaziraju osebujni, navodno, suvereni unikatan gard u politici- iako često nisu talentirani za to. Egokrate miluju, hrane šarene laži poput kućnih ljubimaca, oni emaniraju i prividnu etiku političkog prijateljstva, jer oni ustvari time građanstvo dovode do uspavanosti, halucinacija, volonterskih angažmana, na kraju do noćnih mora, a još gore stvarnosti. Zna, prema tome, egokrat odglumiti ili, pak, istinski doživjeti ljudske slabosti: umjesto rasprave s kritičarima - brani se tako što razgolićuje bestidno vlastitu intimu i irelevantnu privatnost s plačnim grcajem u grlu, a on je, taj grcaj, kad to zatreba u škripcu, zapravo, glavni protuargument, ili pak zna pokazati kako je on sposoban da se brani ili sveti- sve će dati za to.

Ne želi da vlada racionalnim političkim pojmovima: otuda, uobražavajuće misleći da uvjeri sam sebe, govori populističkim slikama, trendovima, nevještim sirovim folklornim metaforama, jeftinim mahalskim jezikom kvazi literature, ili riječnikom trgova. Forma, izgled su njima jedino bitni (nabildani, silikonizirani sa privatnih fakulteta). Estetika, šminka znajući to, dovode do ekspanzivne produkcije političkih glasača, što u krajnjem cilju dovodi do jedine moguće političke ličnosti i autoriteta koji će ovaj jadni i napaćeni narod izvesti poput mesije iz ludila straha, nesigurnosti, nezaposlenosti isl.

Jedna od manipulacija koje često koriste, jeste ta što običnoj masi govore precizno kao da mašu saobraćajnim znakovima( konkretno), kako bi se obična masa jedino tako i mogla snaći u određivanju, sataniziranju konkurencije egokrate. Takve proste i precizne govore egokrat koristi jer mu je jasno da običan svijet ništa drugo i nerazumije. Nema unutar tih govora obraćanja- alternativa: sve je definirano i servirano da se bez „žvakanja“ proguta, bez procesa osudi kao u Kafkinom romanu. Sve je hitno, bez rasprava, „ad hoc“ donošenje zakona, bez glasa meritokratije. Nema dakle, otvorenosti, širina za raspravu je uništena, komunikativna zajednica je nestala, ono što treba politički misliti ili raditi- izdiktirano je u ograničenom broju imperativno preciznih tačaka. Fatalizmi su svakodnevnice u ponašanju egokrata. One se prostiru kao kapi rose kroz jutarnje zelenilo, govori i podvlači da je ona jedini izvor nade, te da je jedina ispravna politička opcija na sceni, a druge su percipirane i propagirane kao katastrofalne... Nema dakle izbora, makar i došla ideja iz druge političke opcije, a koja je korisna za zajednicu, egokrat će je sabotirati jer nije došla iz vlastite političke partije. Generalizacija je nuspojava egokratkse politike. Oni razmišljaju politikom ili - ili, nema više imperativnih tačaka, postoje samo dvije, a jedna se mora izabrati.

Funkcije koje obavljaju njihovi politički podanici nisu u svrhu promicanja stvari ka pozitivnim vrijednostima, niti ka boljem životu građana, već je njihova moć i položaj usmjerena kao oružje ka eliminiranju političkih suparnika. Nažalost, većinom to traje godinama, cijele mandate - pa se ne stigne ništa uraditi da građanima bude ugodniji život u njihovoj domovini.

Egokrate će od politike načiniti „gladijatorske borbe“ u „Amfiteatru Flavijevaca“, a narod obični je potrošno meso ovih ili onih političkih moćnika gdje se do smrti putem društvenih mreža bore za svoje gazde, kako ne bi izgubili posao i poziciju sa kojim su ih u privatnim životima zarobili do smrti, ponekada obećali prije izbora.

Egokrate su inficirani neizlječivim bolestima moći i vlasti, makar i protiv svojih stranačkih kolega sa kojima su do jučer tikve sadili. Oni su spremni i na odvajanje od svojih matica, zbog toga što su uglavnom na relaciji ili ja ili on, ili me podrži ili abdiciram. On je svojevrsni inkubator bolesti iz kojeg vrište krikovi - najbolji su oni za koje on tvrdi da ih treba ustoličiti u kakvo državno preduzeće na direktorsku poziciju, makar to ustoličenje sutra precrtao i postavio nekoga drugog, bez objašnjenja i priznanja za protekle greške. Egokrat slijedi grubu politiku, koristi se umijećima parapolitike, kao i kriptopolitike i njihovih kanala. Vlada vještinom manipulacije, često u konzervativnim društvima citira svete tekstove, profilira osmišljenim vještinama politike, koristi stranačke radilice, uživa u radu sa njima, dok rivale i kritičare zamišlja kao sotone koje mu žele oduzeti tron.

Glavno oružje im je plasiranje u javnosti njihove dobrote i rad za narod, kamuflaže za opće dobro i da je njihova borba zapravo „borba za narod“. Svaku kritiku ismijava i ponižava, a kada to ne može, onda će se skriti iza religije.

Psihološki mehanizmi su neizbrojivi, i svakim danom sve više uočljiviji, dodati u udžbenike analiza politika kakvu politiku treba izbjegavati. Jedan od mehanizama jeste dodjela statusa i uloga. Egokrati zapravo žele 'inficirane ličnom osvetom', ušljive epigone, paranoične ljude - gdje su i za oblačno vrijeme krive neprijateljske stranačke partije. Oni zapravo i svaku istinu zloupotrebljavaju, skreću kao pogonsko gorivo za vlastite ciljeve.

Kao što vidimo vješti manipulatori, pa i emocijama ljudi- ništa im sveto nije, čak ni novac im interesantan nije, nego osjećaj moći i snage koje sa položajem uživaju. Egokrat u svojim paranojama je spreman uništiti svoje stranačke kolege, ukoliko mu ukažu na propust ili neku drugu alternativu, osim one koju je on ponudio. Historija bilježi mnogo takvih paranoičnih slučajeva gdje egokrat ide u totalni obračun, makar založio i državu koju predstavlja, sa ponekad stvarnim- a nekada umišljenim, oponentima, a prije svega nekada sa najbližim saradnicima. Svojstva egokrata je nespojivo sa unutar partijskom demokratijom, jer njegovi ciljevi su sebični- iako je česta pojava da se takve osobe kriju unutar nekih političkih partija, oni ne trpe zajednicu; ukoliko ta zajednica nije u cilju njegovih ličnih ciljeva. Često egokrate nakon što izgrade političku popularnost napuštaju svoje matice i formiraju nove stranke u kojima će oni biti lideri.

Nažalost egokrate mogu biti izvrsni manipulatori, mijenjati dresove, kumovati sa neprijateljima kako bi eliminirao veće neprijatelje od onih sa kojim sklapa političke dogovore. Vješti su govornici o moralu, idealima i općem dobru, nije im strano da iako obećavaju blagostanje i meritokratiju, ipak instaliraju poslušne, a ne sposobne. Njihova politička prošlost je resetovana, iako su često imali političkih gafova, kao i kršenje zakona- oni se na to ne osvrću, već sebe vide kao novu čistu osobu u novom političkom ruhu.

Na kraju takvi iako su došli na vlast kao nešto novo, drugačije, veoma brzo postaju u djelima kao i njihovi predhodnici. Borba oko stranačkog plijena( kadrova; ustoličenja direktora itd.) Posmatrajući njihove psihološke profile vidjet ćemo da imaju identične metode, kao i djela onih protiv kojih su se nekad borili.

Najveća propast koju mogu ponuditi građanima jeste ta da obnašanje funkcije izvršne i zakonodavne vlasti zasnivaju samo na eliminaciji političkih protivnika, služeći se pri tome raznim sredstvima od onih dozvoljenih do nedozvoljenih. Umjesto da građani gledaju, osjete i uživaju u prosperitetu njihovog rada, oni ih truju, umrtvljuju svakodnevnim političkim donkihotarijama.
Da li ovakvi opisi 'krase' našu političku scenu, prosudite sami?!



Ostali prilozi:
» DAN BOSNE I HOLANDIJE ZA PAMĆENJE!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 19. July 2019 20:11
» DA ME NISU UBILI
Esmin Mehić, prof. | 19. July 2019 13:50
» VELIKOSRPSKI IGROKAZ, ZA NACIONALNI INTERES
Mr. Milan Jovičić | 19. July 2019 08:56
» OBNOVA SRPSKOFRANCUSKOG PRIJATELJSTVA
Zijad Bećirević | 19. July 2019 08:41
» RASKOL U PRAVOSLAVNIM CRKVAMA
Davut Nuriler | 15. July 2019 14:22
» ŠTA I KAKO SA ALUMINIJEM?
Mr. Milan Jovičić | 15. July 2019 13:33
» BOSNA JE JOŠ UVJEK U RALJAMA SRPSKE POLITIKE!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. July 2019 16:39
» POSJETA NANI FATI ORLOVIĆ U KONJEVIĆ POLJU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. July 2019 17:40
» ALUMINIJ, NEOBIČNA FIRMA, SA OBIČNIM PADOM?
Mr. Milan Jovičić | 12. July 2019 17:36
» ZAŠTO RS NIJE KAŽNJENA NAKON PRESUDA ZA GENOCID
Akademik dr. Suad Kurtćehajić | 11. July 2019 16:26
» JEDNOM DOBROM BOŠNJANINU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. July 2019 19:05
» ILIJAZ PILAV - LJAKAR KOJI JE POBIJEDIO NEMOGUĆE
Elmedina Muftić | 10. July 2019 18:17
» SAMRTNIČKI ROPAC HERCEGOVAČKOG GIGANTA
Zijad Bećirević | 07. July 2019 16:34
» GENOCID I URBICID
Mr. Milan Jovičić | 07. July 2019 15:57
» GENOCID NAD BOŠNJACIMA U SREBRENICI I PRIJEDORU - DANI VELIKE POUKE I OPOMENE
Dr. Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema | 05. July 2019 16:03
» PORAZ POLITIKA NA TLU BOSNE I HERCEGOVINE
Mr. Mehmed Čaušević | 02. July 2019 17:37
» DUHOVI IZ „ALUMINIJSKE“ MOSTARSKE KUTIJE
Mr. Milan Jovičić | 02. July 2019 17:08
» NEZRELI ZA PARIZ
Albinot Maloku | 28. June 2019 15:54