„Ni nakon današnjih razgovora u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona u Mostaru, nema dogovora oko mjesta potpredsjedavajućeg Skupštine, kao ni predsjednika Kluba Srba u tom zakonodavnom organu, javio je Radio Slobodna Evropa.

Podsjećanja radi, pregovori se vode između dva člana Kluba Srba u Skupštini HNK: Zore Dujmović iz HDZ-a BiH i Vesne Saradžić iz SDP-a.“ / citat portala StarMo /

Naša šira, Bosansko-hercegovačka javnost, malo je upoznata o radu, ovoga „prijateljskog“ srpsko-hrvatskog kupleraja, u HNK, odnosno u gradu Mostaru.
Evo prilike, da se upoznate sa guslarsko-orguljaškim djelovanjem i muzici njihovih nota, dva drznika i moćnika, agresorskih korijena, uzurpatorskih i nacionalističkih nakana, stranačkih demona HDZ-ovca Dragana Čovića i Laktaškog ovčara, Milorada Dodika.
U domenu vanjskoga dosega, bez saznanja javnosti, u međusobnim kuplerajskim rabotama, kada je u pitanju položaj i status Srba, u gradu Mostaru i šire u Kantonu, redovno je na djelu njihova kuhinja, sa proizvodima, koji oni lansiraju.
U Mostaru, kao vjerujem i nigdje na prostorima naše države, nije u opticaju i brojna podjela Srba, u doba agresije i u postdejtonskom periodu!
Dobro znano, građanima ovoga grada, da su sa njima u agresiji,ostali i zajednički preživljavali sudbinu grada, uz svakodnevne ubilačke rafale, sa istoka i zapada, te su ovi Srbi, nazivani i dan danas, neki „rezervni“ Srbi.
Kumovali su ih, Dodik i tzv. „dodikovci“ sa crkvenim vjerodostojnicima, sa vladikom Grigorijem na čelu.
Upravo su, danas na sceni ti isti „dodikovci“ zadojeni u izbjeglištvu ideologijom nacionalističkih scenarista, od svoga Slobodana, do današnjeg Milorada Dodika.
U ovome vremenu, oni se isključivo deklarišu, kao autentični prestavnici Srba u ovome prostoru, sa svojim jasno iskazanim apetitima, ulaska u vlast, iako to nisu uspjeli na izborima, nastoje to ostvariti, neposrednim „jaranskim“ odnosima SNSD –a i HDZ-a, odnosno Dragana Čovića i Milorada Dodika.
Htijeli bi imati i svoju ministarku, ali nemaju svoga Nušića, a diktator i protuha, guslar Dodik, ne misli na njih, obmanjuje ih i laže.
Na sceni su i ovi Srbi iz HDZ-a, kao slika i prilika, dugotrajne demagoške tirade , orguljaške svirke i pjesme, „čistokrvnih“ Hrvata, sa Draganom Čovićem i njegovim HDZ-om, odnosno HNS-om, o tobožnoj njihovoj ugroženosti.
Htjeli bi, isključivo sami birati svoje , isto tako, kao i Miloradovi Srbi, autentične Hrvate, u sve organe vlasti.
Nije li licemjerno, drsko i krajnji bezobrazluk, zahtjevati svoju autentičnost, a istovremeno, birati i svoje Srbe iz HDZ-a u Skupštinu HNK i parlament države i Federacije.

Vesna Saradžić i Zora Dujmović

Evo slike i prilike, sa njihovom Zorom Dujmović ili sa savjetnicom „vječnog“ gradonačelnika Ljube Bešlića, njihovom srpkinjom Radmilom Komadinom .
Međutim, znano je da ovim našim „dodikovcima“ ovi Srbi iz HDZ-a ne čine neprihvatljivu soluciju, što bi ih i spominjali, jer po njihovim nacionalističkim navikama i klicama mržnje, važno im je da se ne druže sa Bošnjacima i da nisu iz okruženja Bošnjaka ili neke njihove stranke.



Dakle, nedavna politikantska manifestacija tzv. mostarski sajam gospodarstva, bila je slika i prilika, njihovih veliko hrvatskih i veliko srpskih susreta i razgovora, ali nikako i dogovora, za bolji položej „dodikovaca“ u ovim prostorima vladavine hadezeovaca i jarana, Dragana Čovića.

Nije nam jasno, da sve ovo nije u stanju, međusobno izdogovarati, guslar i orguljaš, kroz zajedničku svirku i licemjernu obostranu rušilačku retoriku, našeg zajedništva.

Koaliciona im je saradnja, lažna, besmislena i obmanjujuća, sa isključivim ciljevima, urušavanja svega zajedničkog, kao i jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, radi opstojnosti, njihovih genocidnih tvorevina, Republike srpske i Herceg Bosne.

Da ironija i bude još veća, na vjerskom skupu, gradilišta hrama Sv. Trojice, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, sa lažima, bez stida i srama, napada naše Bošnjake iz ovoga okruženja o tobožnjojem popisu i nekoj spremi, uz proizvodnju viškova namjenske industrije, kako bi to navodno i Bakir poželio.

Jasno, sve uz asistenciju i podršku i istoga onoga Vučka iz Beograda, koji je po našim obroncima iznad Sarajeva, zajedno sa Šešeljom i njihovim agresorskim snagama, nadgledao ubilačka dejstva i stradanja, mojih nevinih Sarajlija. Prozborio bi, da bi za jednoga Srbina, bio spreman likvidirati i stotinu Muslimana.

Znano je, veoma dobro, da su ti isti njihovi dželati, na ulazu u Mostar u Uborku, ostavili stratište , nevinih građana grada Mostara, njih 147, samo zato što su bili druge vjere i nacije.

Umjesto, da svaki svoj dolazak u Mostar, ukažu i svojom posjetom sjećanja i pijeteta, prema njihovim žrtvama na Uborku, sa polaganjem cvijeća, ova dvojica harambaša, se ponovo sutradan susreću u Beogradu i dogovaraju izgradnju spomenika u Gradini, ali se ne sjećaju, ni Uborka , ni Srebrenice, ni inih genocidnih stratišta i neljudske pustoši, koju su ostavljali, ti njihovi sunarodnjaci.

Često se pitam, kada ovaj naš blesavi „čistokrvni“ Hrvat, Dragan Čović i njihova svita i mogu nekoga proglašavati, „personom non grata“ zašto isto ne iskažu i ovome guslaru iz Laktaša i Vučku iz Beograda.
Jadna li im majka crna, nacionalistička, ustaško- četnička, te blaburško- ravnogorska, šta to svi oni trebaju da traže u našem gradu Mostaru.

Zatro im se svaki trag prema Mostaru, neka ih u RS-u ili da odlaze preko Drine, sve do Dedinja.