Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Vijesti

Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove danas će u Haagu
PRAVDA NA ISPITU: DANAS IZRICANJE DRUGOSTEPENE PRESUDE ZLOČINCU RADOVANU KARADŽIĆU
Autor: AA
Objavljeno: 20. March 2019. 10:03:56


Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove danas će u Haagu izreći presude po žalbi u predmetu protiv Radovana Karadžića, nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske i predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) te ratnog lidera bosanskih Srba. Po struci je psihijatar, a bavio se i književnošću.

Drugostepena presuda u Haagu Karadžiću će biti izrečena tri godine nakon prvostepene, koliko je naime, trajao žalbeni postupak.

Radovan Karadžić se tereti po dvije tačke za genocid, po pet tačaka za zločine protiv čovječnosti i po četiri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja koje su počinile srpske snage tokom oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Oslobođen je krivice po optužbi za genocid u drugim opštinama u Bosni i Hercegovini. Naime, kako je pojašnjeno, Vijeće Haškog tribunala ocijenilo je da nema dovoljno dokaza da je postojala namjera da se učini genocid u više bosanskohercegovačkih opština nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom.

Tako je ocijenjeno, da "nema dovoljno dokaza da je počinjen genocid u opštinama Bratunac, Prijedor, Vlasenica, Zvornik, Sanski Most, Foča i Ključ".

"Vijeće se nije uverilo da je u tim opštinama postojala genocidna namjera kod optuženog za uništenje bošnjačkih Hrvata i Muslimana", stajalo je u obrazloženju prvostepene presude.

Kako su naveli, u Vijeću Haškog tribunala postojala je namjera da se djelimično unište grupe Muslimana i Hrvata, ali "nema dovoljno dokaza iz kojih se može zaključiti da je u opštinama Bratunac, Prijedor, Vlasenica, Zvornik, Sanski Most, Foča i Ključ počinjen genocid".

Pretresno vijeće III MKSJ-a je 24. marta 2016. proglasilo Karadžića krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.

Pretresno Vijeće je zaključilo da je Karadžić počinio te zločine putem učešća u četiri udružena zločinačka poduhvata i to u udruženi zločinački poduhvat s ciljem da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo, i to činjenjem zločina u opštinama širom BiH te u udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva.

Isto se odnosi na njegovo učešće u udruženi zločinački poduhvat s zajedničkim ciljem da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba i u udruženi zločinački poduhvat eliminisanja bosanskih Muslimana iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Pretresno vijeće je Karadžiću izreklo kaznu od 40 godina zatvora.

Prije tri godine, u vrijeme izricanja prvostepene presude Radovanu Karadžiću Anadolu Agency bila je jedan od rijetkih medija čija je ekipa tog dana boravila u njegovom rodnom selu, Petnjici, u opštini Kolašin u Crnoj Gori.

"Današnji događaj u Haškom tribunalu nije donošenje presude Radovanu Karadžiću, nego njeno čitanje. Presuda je davno napisana", rekao nam je tada Radovanov rođak Simeon Ćićo Karadžić.

Simeon je tada ustvrdio kako je u rodno selo Karadžića do tada dolazilo na desetine novinarskih ekipa s prostora bivše Jugoslavije i van nje, ali da, što je interesantno, nikada nisu bili Rusi i novinari iz Srbije.

Radovanov drugi rođak Vukosav Vučko Karadžić tada je za Anadolu Agency rekao da je Radovan dolazio do rata i sa njegovim pokojnim bratom se često viđao.



"U ratu i poslije nije. Dolazio je zadnji put kada je bio skup povodom 200 godina rođenja Vuka Karadžića i dovodio ekipu TVSA koja je snimila kraću reportažu, polučasovnu koja je bila puštena u okviru programa bivše Jugoslavije", tvrdio je Vučko.

I rođak Simeon tvrdio je da Radovan u ratu i poslije nije dolazio u Petinjce. Navodi da su ljudi govorili kako je jednom u ratu prošao s pratnjom putem, ali da nije svraćao u selo.

Simeon je negirao priče da se nakon raspisivanja potjernice Haškog tribunala krio u svom rodnom selu.

"Niko nije znao gdje je bio Radovan", navodi Simeon.

Priča kako je tih godina dolazio jedan novinar iz Poljske s namjerom da napravi ekskluzivni intervju sa Radovanom, jer bi to bila senzacija, ali da se vratio neobavljena posla.

"Rekao sam mu: 'Ako mi možeš garantovati da će se sve objaviti kako kaže, reći ću ti gdje je'. Veli on meni: ne mogu garantovati. A, nisam znao gdje je. Samo sam želio provjeriti objektivnost", prisjeća se Simeon.

Rođaci Radovana kažu nisu ga vidjeli od početka rata u BiH, ali su se čuli sa njim.

Simeon je tada demantovao i navode da će se u Petnjici ubrzo graditi spomenik Radovanu Karadžiću. Veli, Vuku Karadžiću je trebalo 200 godina da se podigne spomenik, a da li će, kada i hoće li doći red na Radovana ne zna.

Inače, nakon izricanja presude Pretresnog vijeća, i u skladu s članom 2 Prelaznih odredbi Mehanizma, Mehanizam je preuzeo nadležnost u žalbenom postupku u predmetu Tužilac protiv Radovana Karadžića.

I Karadžić i Tužilaštvo su se žalili na presudu Pretresnog vijeća i podnijeli najave žalbe 22. jula 2016., žalbene podneske 5. decembra 2016., podneske respondenta 15. marta 2017., a replike na podneske respondenta 6. aprila 2017. Žalbeni pretres održan je 23. i 24. aprila 2018. u ogranku Mehanizma u Haagu.

Prvobitna optužnica protiv Karadžića potvrđena je 25. jula 1995. godine.

Uhapšen je u Srbiji 21. jula 2008, nakon više od 13 godina skrivanja, i prebačen u MKSJ 30. jula 2008. godine.

Suđenje je počelo 26. oktobra 2009. i tokom njega je Pretresno vijeće saslušalo svjedočenje 586 svjedoka u sudnici.

Radovan Karadžić se rodio u selu Petnjica, općina Šavnik u Crnoj Gori. Prema nekim izvorima na istom je mjestu rođen i otac Vuka Karadžića.

Završio je osnovnu školu u Nikšiću, a potom se s 15 godina preselio u Sarajevo gdje je završio srednju medicinsku školu, a potom studije medicine, da bi na kraju specijalizirao psihijatriju, što je i doktorirao. Dio školovanja je obavio u SAD-u, a u sarajevskoj bolnici na Koševu je pacijente liječio od depresije.

Osim medicinom, Karadžić se bavio i pisanjem poezije. Oženjen je s Ljiljanom Zelen-Karadžić, s kojom ima dvoje djece - kći Sonju i sina Sašu.

Godine 1987. je završio u pritvoru pod optužbom da je pronevjerio novac kako bi sagradio vikendicu na Palama. U pritvoru je proveo 11 mjeseci, ali je poslije pušten.

Radovan Karadžić je u politiku ušao 1990. godine, kada je u BiH nakon demokratskih promjena i ustavnih reformi osnovana Srpska demokratska stranka, kojoj je postao predsjednik.

Karadžić i SDS su se, pod mentorstvom Jovana Raškovića, zalagali da BiH ostane u krnjoj Jugoslaviji, a u slučaju proglašenja nezavisnosti BiH prijetili otcjepljenjem krajeva sa srpskom većinom, slično kao što su to hrvatski Srbi učinili na području Krajine u Hrvatskoj, priključenjem tih područja Srbiji i Crnoj Gori, čime bi se formirala "Velika Srbija".

Karadžić je bio jedan od utemeljitelja zasebne skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 24. oktobra 1991, koja je tvrdila da predstavlja srpski narod u BiH. Istovremeno je u okviru BiH osnovano nekoliko "srpskih autonomnih oblasti" (SAO), a u studenom 1991. organiziran je i referendum, na kome su se bosanski Srbi velikom većinom glasova izjasnili za "ostanak u zajedničkoj državi sa Srbijom i Crnom Gorom".

Skupština bosanskih Srba pod kontrolom SDS-a je 9. januara 1992. godine proglasila "Republiku srpskog naroda Bosne i Hercegovine", a 28. februara iste godine donijet je i ustav te republike, kojim je proglašeno da njezin teritorij obuhvaća srpske autonomne pokrajine, općine i druge srpske etničke entitete u Bosni i Hercegovini, te da ona ostaje dijelom jugoslavenske federacije.

Kao najistaknutijeg člana bosanskosrpskog političkog rukovodstva Karadžića se smatralo najodgovornijim kako za izbijanje rata, tako i za brojne zločine koji su u to doba na područjua BiH pod bosanskosrpskom kontrolom počinjeni nad Bošnjacima i Hrvatima. Isto tako ga se zbog nepopustljivosti smatralo najvećom preprekom mirovnom sporazumu koji je konačno postignut tek u Daytonu 1995. godine.

Godinu dana ranije je između Karadžića i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića došlo do sukoba zbog odbijanja Republike Srpske da prihvati mirovni plan Kontaktne skupine. Zbog toga je Milošević suspendirao svaku oružanu pomoć Republici Srpskoj (august 1994).

Karadžić se do 1997. godine nalazi na Palama, ali se povlači iz političkog života, sudjeluje u javnom životu, pojavljuje se na proslavama, kulturnim manifestacijama i slično, te ostaje vođom u sjenci kako SDS-a tako i cijele Republike Srpske. Tijekom 1998. i 1999. godine nestaje i sve potrage za njim pokazuju se bezuspješnim.

U martu 2003. godina njegova ga je majka javno pozvala da se preda Haškom tribunalu. U novembru 2004. godine britanski vojni dužnosnici ocijenili su da bi pokušaj uhićenja upotrebom vojnih trupa bio neuspješan, a da bi pritisak na vlasti BiH i Srbije prije urodio plodom.

Vlada Republike Srpske pozvala je 2005. godine Karadžića da se preda Haškom tribunalu, navodeći da Bosna i Hercegovina i Srbija ne mogu napredovati gospodarski i politički sve dok je on na slobodi. Trupe NATO uhitile su Karadžićevog sina Aleksandra Sašu Karadžića 7. jula 2005. godine, ali su ga dva dana kasnije pustile na slobodu. Karadžićeva supruga Ljiljana Zelen Karadžić javno je 28. jula 2005. pozvala Karadžića da se preda Haškom tribunalu.

Koristio je lažne dokumente i identitet Dragana Dabića, bavio se alternativnom medicinom i tako zarađivao novac u privatnoj ordinaciji u Beogradu. Ni ljudi kod kojih je radio, kao ni njegovi stanodavci nisu znali da je to on. Posljednja poznata adresa na kojoj je živio bila je u Novom Beogradu. Radovana Karadžića uhitila je srbijanska služba sigurnosti u Beogradu 21. juna 2008. godine, te je predan Okružnom sudu u Beogradu. Prema slici prezentiranoj medijima, imao je dugu sijedu kosu i bradu.



Ostali prilozi:
» "MAJICA KOJA MIRIŠE NA MOGA SINA"
AA | 21. July 2019 11:08
» SREBRENICA JE NAŠA NEPROLAZNA RANA….
B.net | 19. July 2019 12:28
» DANAS PRESUDA HOLANDIJI ZA SREBRENICU
BIRN | 19. July 2019 09:13
Ostali prilozi istog autora: