Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

MENTALNI SKLOP "POD VEDRIM NEBOM" KONTRA ONOG "SA GVOZDENIM OKLOPOM"
Autor: Ajša Čišija
Objavljeno: 08. February 2019. 17:02:55


AJŠA ČIŠIJA: Što se tiče Rs, samo jedna poruka: Ima nešto što se u međunarodnom pravu zove represalije, a služi kao odgovor na protivpravne akte jedne države, u konkretnom slučaju Srbije ako bi insistirala na secesiji RS-a i njegovom priključenju Srbiji. A Miloradu Dodiku i svima onima koji Rs nazivaju državom poručujem: Disolucija (raspad) BiH se neće nikad desiti, a secesija (odcjepljenje) Rs-a bi bila moguća da Bosna i Hercegovina u tom slučaju ne bi bila pravni identitet. Ali, Bosna i Hercegovina je bila, jeste i ostaće pravni identitet.
Simbolika. Sve u BiH ima svoju simboliku. I sve bi to bilo u redu da simbolike drugih država ne nasrću na naše, bosanskohercegovačke. Navešću samo jedan iz mora banalnih primjera, transparent ispred ministarstva Ivice Dačića, ministra spoljnih poslova Srbije, na kome piše: "Ako Kosovo nije Srbija, ni Republika srpska nije Bosna", a pored koga se nalazi ruska zastava. Dakle, "ulaz" u ministarstvo Ivice Dačića se "bavi premisama" (i nek' se bavi - nije problem), ali taj ulaz "zaboravlja" da je premisa jedan od dva suda iz kojih se izvodi konačan zaključak. Zato evo i mog određenog suda (onog koji odražava istinsku zbilju) da se suprotstavi proizvoljnom sudu Dačićevog "ulaza u ministarsvo". Dakle, moja premisa je: "Ako ste izgubili Kosovo, ni u Bosni ušićariti nećete", a može i ovako (da ne diskriminišemo onu rusku zastavu pored natpisa što stoji): "Ako Srbiju predstavljaš ruskom zastavom, ni Srbija nije tvoja". Ja sam u pravu, a Dačićev "ulaz u ministarstvo" nije, te s toga i konačan zaključak izgleda ovako: Kosovo je pravni identitet, potvrđen od svih zemalja koje su ga priznale. Kosovo se razdružilo od Srbije, a pravo na razdruživanje je steklo zbog srpskog terora koji je, u kontinuitetu, činjen nad Albancima koji su većinski narod na teritoriji te nekadašnje autonomne pokrajine, zvane "Kosovo i Metohija". Međutim, ni tad nije došlo do razdruživanja sa Srbijom, nego onda kad su srbijanske vlasti krenule sa očiglednim etničkim čišćenjem (hoću reći progonom Albanaca sa njihovih vjekovnih ognjišta) uporedo sa masovnim ubijanjima. Ja se ovdje ne rukovodim ideologijom mita (neistinitom pričom, zna se čija je to uža specijalnost), nego pričam jezikom istine, hoću reći bavim se faktičkim stanjem. Dakle, činjenično stanje je takvo da Srbija ima Batajnicu, a o njoj samo hrabri Srbi ponekad zucnu. Za one koji ne znaju o čemu pričam, dovoljno je reći masovne grobnice u kojima su zatrpani leševi doubijenih Albanaca-Kosovara. Preporučujem lektiru za čitanje: "U Batajnici grobnica bez obeležja, zločinci bez kazne" (Srbija 30. mart/ožujak 2016 Dušan Komarčević). Jel' to "DEJAVU", šta li, pred oči mi nahrupiše prijedorske i ine grobnice po BiH, isto grobnice bez obilježja (što se prodaju na aukciji (RŽR "Ljubija"), ali teško ide jer vlada RS nije obezbijedila fer uslove za prodaju?! Ono što je zajedničko Kosovu i BiH jeste da su i Kosovari i Bosanci doživjeli isto od Srba: srpske ratne zločine, progone stanovništva, silovanja, pokolje, prikrivanje leševa, pljačke, razbojništvo, uništavanje naselja, uništavanje vjerskih objekata, zloupotrebu civila i prisilni rad, postavljanje mina, psihička maltretiranja i sl. Uz sve to u BiH je počinjen genocid nad Bošnjacima, a diljem BiH su bili logori u kojima je mučeno, pa čak i nasmrt premlaćivano nesrpsko življe.



A posteriori (hoću reći imamo obilježja dokazanog postupka koji seže unatrag, a imamo i posljedice - sve dokazano i definisano pred međunarodnim sudom) zaključak ne može biti neistinit, a taj zaključak je: Republika srpska nije stvorena, sve je već od ranije tu postojalo, osim što je nesrpsko življe protjerano ili pobijeno i na planirani procenat svedeno (doduše ne u potpunosti). Ako tome pridodamo gumicu za brisanje i preinačavanje imena gradova, naziva ulica, "krajine", univerziteta, Osnovnih škola, ..." nismo dobili ništa osim stihova:"Sve isto je, ali ništa isto nije" iz Halidove pjesme "U meni jesen je". Oblik slova, način upravljanja, tretiranje ljudskih vrijednosti, nek' je sve izvrnuto naopako Banja Luka je i dalje u srcu BOSANSKE KRAJINE (tim srcem su se i Srbi Banja Luke ponosili, te smo imali AIPK "Bosanska Krajina" (naravno i novine pod istim imenom: "AIPK Bosanska Krajina Banja Luka") u čijem sastavu je bilo i "Potkozarje " Bosanska Gradiška sa svim svojim OUR-ima: "Stara Robna kuća", Nova Robna kuća "Izbor", "Metalteks", "24.april", te "Radna Zajednica". Gradiška sa prefiksom ili bez njega je bosanska - i njeno ime je bosansko da bosanskije ne može bit'; gumica je premalo da obriše i sakrije identitet Bosanskoj krajini i Bosanskoj Gradišci u njoj. Premalo je bio i genocid, te je posve glupo misliti i dalje da RS može biti išta drugo osim Bosna i Hercegovina. Uslove za razdruživanje sa BiH nije imala načina da obezbijedi, a nasiljem je samo "zabetonirala" činjenično stanje (S druge strane Srbiju je nasilje nad Albancima koštalo Kosova i Albancima obezbijedilo pravo na razdruživanje, tj. došlo je do djelimičnog raspada Srbije). Ne odustane li Srbija od osvajačkih planova prema BiH, dobiti neće ništa osim veću "samosvijest" Sandžaka i Vojvodine (nekadašnjih AUTONOMNIH pokrajina). To su "hladni" fakti. Isto što je fakat bila glupost ishitrena odluka voždova iz Srbije o nazivu "Srpska Republika Bosna i Hercegovina", kojom je nekoć naređeno srpskim političarima BiH da to zvanično u Istočnom Sarajevu proglase, pa šta bi?! Brže bolje sklanjaj naziv, i smanjuj apetit. Ali, moraće se apetit još smanjivati, nije dovoljno preinačenje iz "Srpsko" u "Istočno" Sarajevo, jer tu ima još viška u imenu. Sarajevo je Sarajevo, ko se u njemu zna orjentisati, on se orjentiše, a ko ne zna, naziv strane svijeta malo tu pomaže. Još samo malo smanjiti apetit (ne valja se prežderavati, a pogotovo ako nas je više za stolom, a hrane dovoljno - a ne previše) i BiH će biti u odličnoj kondiciji.

Što se tiče Rs, samo jedna poruka: Ima nešto što se u međunarodnom pravu zove represalije, a služi kao odgovor na protivpravne akte jedne države, u konkretnom slučaju Srbije ako bi insistirala na secesiji RS-a i njegovom priključenju Srbiji. A Miloradu Dodiku i svima onima koji Rs nazivaju državom poručujem: Disolucija (raspad) BiH se neće nikad desiti, a secesija (odcjepljenje) Rs-a bi bila moguća da Bosna i Hercegovina u tom slučaju ne bi bila pravni identitet. Ali, Bosna i Hercegovina je bila, jeste i ostaće pravni identitet.

Znači, BiH se nema čime prijetiti osim nasiljem, kao i u ratu 90-ih, ali neka znaju nasilnici: Istina je na strani Bosne i Hercegovine, a na nasilje ćemo, poučeni iskustvom od ranije, znati adekvatno odgovoriti. A vi, vi nasilnici, vi ste ljudi koji niste pouku prošlog rata primili! Vi ste ljudi koji nikako pouku ne primaju! Nadam se da su Srbi narod koji želi i može pouku primiti k srcu i ograditi se od nasilnika iz svojih redova. Još više se nadam da su Srbi kao narod ljudi koji saosjećaju sa tuđom boli, jer i to je od onog što može uticati na njihovu sudbinu kao naroda.

A one od Bošnjaka koji za sebe kažu da su muslimani podsjećam (čak ni moje podsjećanje neće biti od viška, jer smo stvarno opušten i zaboravan narod) na kur'anski ajet: "Allah neće promijeniti stanje (sudbinu) jednog naroda dok taj narod ne promijeni samoga sebe (u svojoj biti, ono što je u dušama tog naroda)". Duh je pokretačka snaga društvenih promjena. Mislim da čak nije potrebno ni naglašavati da je život najbolji tumač Kur'ana, jer nauka je to uveliko već i potvrdila. Oni koji Kur'an čitaju i o njegovim ajetima (ajet znači: jedan niz Božijih znakova unutar određene sure (poglavlje u Kur'anu)) razmišljaju i znaju da živimo u vremenu koje munjevitom brzinom i opetovano baca svjetlo na kur'anske ajete čija poruka biva sve jasnija, a niska smisla koju ti ajeti posreduju sve nanizanija (Čitaj: veća i sjajnija u "oku posmatrača").



No, da se ja malo pozabavim temom ovog pisanja: "Mentalni sklop "pod vedrim nebom" kontra onog "sa gvozdenim oklopom". Oba ova mentalna sklopa imaju svoju istorijsku ulogu u uzdizanju ili unižavanju pojedinaca i naroda, a svi ćemo mi pojedinačno pred Boga stati i pred Njim račun položiti. Poslije svih neželjenih rezultata koji su posljedica siromašnih (nazadnih) ideja koje su svoj izraz dobile preko politika koje stavljaju gvozdeni oklop na intelekt svoga naroda, kako bi ga spriječile da raste i narasta, da je sve mračno zbog toga - nije. Ima to i svoju svijetlu stranu jer iznuđuje napredak tjerajući (čitaj: podstičući) one najbolje iz jednog naroda da se izdignu i intelektualno i karakterno. Šta želim reći?! Želim reći da Mr. Milan Jovičić ne bi dobacio ovoliko daleko kao čovjek, ni intelektualno, ni karakterno - ne u smislu da se izdigne iznad mase sa svojim mentalnim sklopom "pod vedrim nebom", jer da većina ljudi ispravno radi, niko ne bi bio u potrebi da ulaže dodatni napor u pokušaju traženja rješenja za nastale probleme i dileme. Tako ni ja ne bih doživjela da on brani moju vjersku slobodu od "mojih" Bošnjaka intelektualaca što tamo u Saraj'vu sjede i na me poprijeko glede. I moj intelekt on brani od njih. I socijaldemokratiju koja se perfekt uklopila sa mojom vjerom; moja vjera kaže: "U vjeri nema prisile", a socijaldemokratija kaže: "Zagarantovati slobodu vjerskog izražavanja". Moja vjera ne kaže: "Natjeraj žene da se pokriju", nego "Recite ženama svojim ..." (o dozvoljenom i nedozvoljenom, znači preporuka), a socjaldemokratija se u odijevanje žena ne petlja i čvrsto stoji iza mog prava da mahramu nosim ako to želim. A monah Srpske pravoslavne crkve, Arsenije Jovanović, s poštovanjem i blagonaklono gleda na pokrivanje žene. S poštovanjem, hvala mu, on je usamljen primjer kad su srpski monasi u pitanju. Da mu se dragi Bog smiluje i put do najljepšeg dijela raja pokaže. Amin.

Primjera radi, u Švedskoj, u kojoj se uho treba vidjeti na ličnoj karti (i pasošu), bez i najmanjeg nesporazuma napišeš samo na papir: Iz vjerskih razloga (u pošti -1994-e), a nedugo potom niko nikog više ništa nije ni pitao, te ti "obnaženo" žensko uho posta posve nevažno za bezbjednost nacije tad, ako je ikad prije i bilo važno. Nema etničke grupe, ni pojedinca u demokratski uređenim državama čija sva prava nisu zagarantovana. Nagazi li se kojim slučajem koje od njih sud to lijepo riješi, a oštećena strana odštetu dobije i svoje pravo nazad uzme. E, tu slobodu u BiH imaju samo ljudi koji su mentalnog sklopa tipa "pod vedrim nebom". Takvi znaju i da je vrijeme komunizma (koji ne ostavlja prostor vjeri) prošlo. I ne samo to: njima ne smeta današnja slika Sarajeva, na kojoj se vidi mnoštvo pokrivenih žena kako šetaju pomiješane u mnoštvo onih otkrivenih. Ni novinarki britanskog "Guardiana" Hayley Long ne smeta, čak šta više nju oduševljava "Fascinantno mjesto gdje se sreću istok i zapad", kako kaže za Sarajevo. A moji Bošnjaci većinom dobijaju ospice od nas što na "istok" ličimo, a sa zapadom nismo u konfliktu nego u rodbinskim i prijateljskim vezama. Taj njihov osip se ne može objasniti ničim drugim nego pokušajem da se zaboravi, zanemari ili negira da su Božije objave uopšte i dolazile, ili da su dolazile upravo na istok. To je njihovo pravo, ali ono im ne daje za pravo da nagaze na moje pravo da imam svoje mišljenje o tome ili nečem drugom i da mi unižavaju ljudsku vrijednost zbog toga što mi je islam kompletan životni sistem, jer me ništa od toga ne sprječava da budem častan i savjestan, sveopštem napretku čovječanstva okrenut građanin "ZAPADA". Naprotiv, to mi je pokretačka snaga, odnosno ono što pozitivno utiče na moju volju.

Ali, ne lezi vraže, među sarajevskim intelektualcima mnogo onih koji sebi pripisuju monopol na inteligenciju, onih koji u vjerniku vide glupog i zaostalog čovjeka, njima faktičko stanje ne znači ništa. Pričam o Bošnjačkoj inteligenciji. Njihove predrasude proizašle iz njihovog kukavičluka i njihovog sluganstva (u kojem su izgubili svoj identitet) totalitarnom režimu koji smo iskusili i mi isto kao i oni, su im ono jedino od "identiteta" i "integriteta" ličnosti što im je preostalo. Oni nastavljaju optrčavanje svog životnog kruga isto kao konji sa svezanim očima koji trče oko mlina (gdje se žito melje, a oni mlin okreću), a misle da galopiraju zelenim, mirisnim livadama. Oni bi komunizam vratili nazad, ali ... samo u centralnu Bosnu, a pogotovo u Sarajevo, samo da zabrađene muslimanke i one muslimane što u vrijeme džume pauzu za ručak uzimaju, anuliraju. To je ta njihova demokratija. Meni u Sarajevu niko ne smeta, pa što bih ja kome smetala kad prolazim gradom pokrivena. Nek' se zaraze ne boje, odjeća moja je štit od nje. Prije da će se zaraziti ako se prilijepe uz nečije goluždravo tijelo. A ako ćemo o civilizaciji - došla je, između ostalog, i s odjećom, da pokrije ljudima stidna mjesta.

Pošto sam oduljila, a dovršila priču nisam, primjera radi, navešću i drugu stranu "medalje" koju ovi naši BH-a intelektualci imaju (čast izuzecima, kojima to što su izuzeci odmaže po pitanju priznavanja njihovih zasluga). U tu svrhu ću navesti primjer jednog Srbina i njegov licemjerni pogled na sve što ima islamski predznak. On nije iskompleksiran kao ovi "moji", gore pomenuti, on je isfrustriran i to se jasno očituje u njegovom dezorganiziranom ponašanju, pričam o djelovanju putem medija. Pričam o Žarku Papiću, doktoru ekonomije, čovjeku s bogatim diplomatskim iskustvom, neovisnom analitičaru aktualne političke situacije u BiH. Pročitajte: "Analitičar Žarko Papić za Indeks: U BiH nakon izbora kreće majka svih kriza" (Gordan Duhaček, 5.10.2018.) i sve će vam se samo kazati. Od svih političara BiH samo Bakira Izetbegovića nazva nesposobnim, a Džaferovića blijedom kopijom tog "nesposobnjakovića" Bakira. Iz nekog razloga ga Fahrudin Radončić oduševljava. Ja ovdje ne prejudiciram ništa, ali sve bi i moglo proći da sad već ne znamo ono što u vrijeme ovog intervjua nismo znali: Papić nije pogodio kad je prognozirao da će Radončić sjesti u Predsjedništvo BiH, a ni u slučaju Čovića po istom pitanju. Ali se zato bukvalno iživio bljujući po svom političkom istomišljeniku Denisu Bećiroviću, pripisujući mu sve ono što nije i vršeći zamjenu teza kad kaže da je Bećirović ratnički raspoložen prema susjednim državama, a ono njegovo (Papićevo) o fildžan-državi je izmišljeno (ne kažem da je od njega, ali i on to u svoje svrhe koristi) s ciljem da nam se još jednu duševnu bol nanese, nasilno gurajući lažnu priču o našoj želji da živimo u najtješnjem toru, nama - većinskom narodu BiH velikodušno nuditi 23% posto države?! Nije stvar u prostoru (veličini teritorije), njega bi i nama, i Ostalima, i nepodobnim Srbima i Hrvatima bilo sasvim dovoljno. "Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna". Toplije je i domaćinskije kad se tako jedni uz druge ušuškamo. Stvar je u toru. Kao da i najgluplji Bošnjak ne zna i uvijek nije znao u čemu je perspektiva budućnosti, svakako nije u fildan-državi, pa da nas iz tog fildžana popiju. Ali, jedna prekrupna greška se Žarku Papiću, analitičaru "naših prilika", potkrala kad je u pitanju ocjena sposobnosti Denisa Bećirovića: pomnožio mu je znanje i sposobnosti s nulom, a uz to zamalo ga nije u teroriste svrstao samo zato što je dokučio da je Bećirovićev doktorski rad bio na temu Islamska zajednica u BiH od 1945-1953.godine. Denis Bećirović nije ni moj izbor, zbog toga što mu fali još koja godina za vratom. I duhovnosti mu još fali, ali "što je pravo i Bogu je drago" dečko je zbilja inteligentan. Čak i poprilično karizmatičan. Nije on moj izbor ni zato što naginje komunizmu, a meni komunizam nije dao da imam punoću svoje duše. Moj izbor je stranački program SDA i SDP Mire Lazovića (isti im je pogled na demokratiju, uglavnom). Miro Lazović je čovjek koji nikad ni milimetar nije odstupio od svojih ideala - i države i poštovanja ljudskih vrijednosti. On se uvijek oglasi kad je pravo vrijeme da se njegov glas čuje. Orijentacije nam radi. Hvala Bogu autoritet je istinski, te je od izuzetne važnosti za BiH da ga ima.



Dužna sam vam prišapnuti još nešto o ljudima s mentalnim sklopom "pod gvozdenim oklopom": Perspektiva njihovog intelektualnog razvoja je skučena i ograničena na prostor ispod gvozdenog oklopa, a kreativnost (koja ide "pod ruku" sa inteligencijom) se polako, ali sigurno (zbog nedostatka kiseonika što izaziva paniku kod njih), pretvara u agresivnost. Tada počinju imati problem jedni s drugima, što bi naš narod rekao "zabave se o sebi". Što se tiče onih čiji je mentalni sklop naklonjen udisanju zraka ispod vedrog neba, slobodno, bezvremenski i besprostorno, njihov intelektualni razvoj je brz poput razvojnog puta INFORMATIKE. Sloboda je čudo, u svemu, pa i kad oslobađa intelekt na putu do spoznaje. Pričam o proširenju perspektive ljudskog razmišljanja.

I još jedno interesantno zapažanje vezano za mentalni sklop insana: Ima ljudi koji se svim svojm raspoloživim snagama bore da izađu ispod "gvozdenog oklopa" i u tom periodu, periodu borbe za potpunu slobodu, izrastaju u izuzetno sposobne ljude koji plijene i inteligencijom, i kreativnošću, i entuzijazmom, i željom da nešto postignu (ambicijom)... A od onog trenutka kad dožive svijest o tome da im je mentalni sklop oslobođen svih sprega, dakle samostalan, počinje njihov intelektualni sunovrat, a kreativnost im blijedi i polako se briše - pretvaraju se ili u "mahaluše" ili u "đilkoše". Ovakav primjer ćete lahko prepoznati u jednom poznatom BH-a novinaru, TV-licu čiji su doprinosi od opšteg interesa za BiH značajni već od predratnih dana, ali unazad jedno određeno vrijeme u njemu je najlakše vidjeti pojedinca čija ambicija je prerasla njegov intelekt.

Što se tiče priče o glasanju Bošnjaka - muslimana, u inat HDZ-u BiH (za Željka Komšića), ona nije tačna. Bošnjaci muslimani, oni koji su za njega glasali, glasali su tako zato što je on bio njihov izbor. Nismo mi narod koji podvaljuje drugom narodu, mi smo, iako kroz istoriju jako obespravljen narod, uvijek bili demokrate unutar samih sebe i to je ta naša sloboda duha što nam je satisfakciju za sve nepravde, a i skupo plaćene pogreške zbog iskrenosti propraćene naivnošću, pružala. Da je ovo što govorim o glasovima Bošnjaka za Komšića tačno dovoljan su primjer stanovnici Vareša (gdje su najbrojniji Bošnjaci) koji SDA-ovca Bošnjaka-muslimana smijeniše, a Hrvata Zdravka Maroševića, HDZ-ovca, izabraše za gradonačelnika. Prepoznali ljudi ljudstvo u čovjeku, isto kao i u Željku Komšiću - a nisu Bošnjaci zaboravili ni da je on (Željko Komšić) jedan od usamljenih primjera, mimo Bošnjaka-vjernika muslimana, koji je podigao svoj glas protiv nepravde učinjene Islamskoj zajednici u BiH (Od Ivanića i Čovića, kad nisu htjeli prihvatiti potpisivanje ugovora između države BiH i IZ u BiH). Sram da ih bude, a i nama pouka da pazimo kome vjerujemo, jer za Ivanića su Bošnjaci Rs-a nekad glasali ne znajući da je licemjeran. Ali, s njegovim gubitkom bošnjačih glasova nema više ni naduvenka Ivanića na političkoj sceni ni u Rs-u, a ni na državnom nivou. Bar ne na mjestima od značaja. Kapak.

Naslov ovog pisanja mi dozvoljava da pišem o čemu god hoću, jer sve napisano i ono što će se tek napisati ima veze sa mentalnim sklopom, te ću iskoristiti priliku, a htjela sam vam reći da nam ne trebaju inžinjeri iz srednjeg vijeka, pa ni politički takvi. Trebaju nam tehnički stručnjaci za politička pitanja savremenog društva (budućeg bosanskohercegovačkog) koji su osposobljeni da grade mostove koji povezuju sve ljude (ni na čiju štetu, a u korist svih).

Toliko za ovaj put od šestorostruke nane koja nikog ne mrzi, sve borce za istinu i pravdu voli, zavedene ljude žali, mjesec Ramazana posti, Bajram slavi i uz igru s unučadima pomalo se politikom bavi.

Ne mogu svoj iskaz na put da ispratim
sve dok se u prošlost blisku ne povratim
kad ono pomislih: "Uh što Elmedina Muftić reče,
te me nešto zbog mr. Milana Jovičića oko srca steže;
Strahovima mojim mjesta ne bi,
Jovičić se oglasi baš svojstveno sebi:
spomenuvši Elmedinu kao prijatelja draga;
eto to je ljudi Jovičića snaga
što razgoni tuge što od svoga bole,
i mržnje što prijete da će da ga skole -
takvi su to ljudi što svoj vatan vole.
Ni ljudstvo, ni toprak nikad ne izdaju,
a ni ljubav prema pravdi nikad ne prodaju.
Jedino ih ona kroz tegobe vodi,
da Bog da, da se više "Jovičića" rodi.



Ostali prilozi:
» OVODUNJALUČKI ODLAZAK - IZUDDIN EF KRUŠKO (1964 - 2019)
Dr. Fikret ef. Arnaut | 24. March 2019 16:10
» MANILA: MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O HALAL PROIZVODIMA
Bošnjaci.Net | 28. February 2019 14:43
» NAŠI „PAUNI“ U FOTELJAMA
Mr. Milan Jovičić | 23. February 2019 15:38
» CRNO-ZELENI PELIKAN, SA ZELENIM MASTILOM!
Mr. Milan Jovičić | 19. February 2019 15:29
» KOLORITNA DUGA, NAŠIH ZABLUDA!
Mr. Milan Jovičić | 13. February 2019 14:00
» ODLAZAK GAZIJE BOSNE ZEJDA DUKMENIĆA
Elmedina Muftić | 12. February 2019 14:13
» VRIJEME JE ZA NAŠU ČVRSTU LINIJU DUHOVNE ODBRANE!!!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. February 2019 18:49
» INZKO, ZABRANITE LAŽNU KOMISIJU I ZABRANITE NEGACIJU HOLOKOUSTA I GENOCIDA U SREBRENICI I BOSNI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 08. February 2019 21:48
» POZIV ZA RAZUMNO PONAŠANJE
Mr. Milan Jovičić | 04. February 2019 16:50
» JE LI OSUĐENI RATNI ZLOČINAC MOMČILO KRAJIŠNIK ZLOKOBNI VJESNIK NOVOG GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA/BOSANCIMA?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 01. February 2019 14:10
» INDIVIDUALNO I KOLEKTIVNO, ZAUSTAVIMO NEGACIJU GENOCIDA NAD BOŠNJAČKIM NARODOM
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. January 2019 16:10
Ostali prilozi istog autora:
» POSLIJE BOJA KOPLJEM U TRNJE
31. January 2019 20:54
» NESTALO JE JAGNJADI ZA KLANJE
12. January 2019 18:27
» APSOLUTNO SUPROTNO MIŠLJENJE
06. December 2018 02:16
» TRI SU SORTE LJUDI
29. November 2018 14:12
» EGZISTENCIJALNA PITANJA I PROBLEMI
20. November 2018 13:14
» EGZISTENCIJALNA PITANJA I PROBLEMI
19. November 2018 00:31
» KRSMANOVIĆEV PUT BEZ POVRATKA
11. November 2018 02:18
» SEDAM DEBELIH - SEDAM MRŠAVIH
03. November 2018 23:33
» INSPIRATIVNOST KONSPIRACIJE
25. October 2018 16:44
» SDP-U SMETA JEDINO SDA
15. October 2018 19:07