IIBRAHIM REKOVIĆ: I, dok naš prirodni dragulj ubrzano nestaje, na „bližem“ dijelu države, za potrebe zimskog turizma, planira se gradnja vještačkog jezera za pravljenje vještačkog snijega! Nije nama krivo što se prave vještačka jezera i snijeg, nego što se, u istoj državi, ne čuvaju i koriste prirodni, posebno snijega, kojega imamo do polovine maja, i, ništa manje atraktivni, tereni za zimske sportove. Razloge za takav odnos nam niko nije rekao, izuzev što nas gajretišu, kao oni, Husa.

Bošnjaci.Net: Gospodine Rekoviću, poznat ste zaljubljenik u prirodne ljepote plavsko-gusinjskog kraja, posebno u Plavsko jezero, po čemu je prepoznatljiv taj živopisni kraj, ali očigledno nebriga prema ovom dragulju, čak se često pominje njegov nestanak. Da li to znači da će Plav biti i po tome prepiznatljiv, da generacija koja bistvuje ne brigom doprinijela nestajanju Plavskog jezera?
REKOVIĆ: Takvo pitanje se treba uzeti u ozbiljno razmatranje i nužne akcije da se ne bi dogodilo upravo to što ste naveli. Želim naglasiti, da upravo zbog višedecenijskog neadekvatnog odnosa nadležnih državnih i opštinskih organa prema sveubrzanijem nestanku Plavskog jezera, tog svojevrsnog i nadaleko čuvenog prirodnog dragulja, upravo nam se otima ta dragocjenost, po kojoj je Plav prepoznatljiv i zbog koje se u njega dolazi.
Naša ekonomska nemoć, možda i neznanje, neiskustvo i nedovoljno prepoznavanje ozbiljnosti toga problema, se, čini mi se, zloupotrebljava. Zaljubljenici u prirodu i u ovo jezero s razlogom se pitaju, dokle?

Bošnjaci.Net: Šta bi bio Plav bez Plavskog jezera?
REKOVIĆ: Definitivno, bez pomenutog dragulja, Plav neće više biti ono što jeste vjekovima. Ne želim da vjerujem da je nestanak Plavskog jezera bila i jeste nečija prikrivena namjera koja se dosadašnjim nečinjenjem ubrzano realizuje.

Bošnjaci.Net: Šta su po vama ključni faktori; prirodni, ljudski ili?
REKOVIĆ: Jedan od ključnih faktora je veliki nanosi mulja i pijeska koji donosi rijeka Ljuča koja se uliva u Plavsko jezero. Ali trebamo uzeti u obzir i nemarnost ljudskog faktora tj. prekomjernog bacanje smeća u rijeci Ljuča, naravno i pritokama Vruja i Grnčar, te sve više ti nanosi zatrpavaju dno korita jezera, zatim rast trava i trske smanjuju dubinu, ali i obim Plavsko jezera, koje je očito iz dana u dan sve pliće i manje.

Bošnjaci.Net: Bilo je raznih apela, naravno i vi ste se oglašavali po ovom ozbiljnom pitanju nestanka prirodnog dragulja ali i rijeka. Da li je sve ostalo samo apelu, ima li bar nekog pomaka od strane lokalnih i državih vlasti?
REKOVIĆ: Umjesto oglušivanja od apela, umnih i dobronamjernih ljudi, u koje, neka mi ne bude zamjereno, ubrajam i sebe, te saopštenja sa Okruglih stolova i jalovih obećanja, aktuelna vlast države RCG i lokalna u Plavu, su odlučile da ovaj problem rješavaju konkretnim akcijama.
Opet, da su nadležni opštinski i državni organi i institucije, imali sluha za Zaključke i Apele naučnog skupa o Zaštiti Plavskog jezera, koji datiraju od prije četrdesetak godina, i pokazali, makar deseti dio efikasnosti koju su iskazali pri ekspresnom davanju odobrenja za gradnju MINI hidroelektrana, na planinskim vodotocima, sjevernog dijela Crne Gore, čijom se eksploatacijom, opstanak ljudi, životinja i biljaka na tom području i šire, dovodi u i onako težak u još teži položaj, ovih problema ne bi bilo ili bi bili neuporedivo manji.
Možda je ovo moje upoređenje, sa aspekta onih koji odlučuju, neumjesno, jer se interesi većine odavno ne upoređuju sa interesima moćnih i onih koji im pomažu.

Ako dopustimo nestanak Plavskog jezera, šta će o nama reći buduće generacije?

Bošnjaci.Net: Šta se konkretno podrazumijeva pod zaštitom Plavskog jezera i štaje to što će doprinositi Plavu i građanima?
REKOVIĆ: Zaštitom i pravom valorizacijom jezera, građanima Plava se pružaju mogućnosti da od toga imaju koristi i bolje žive.
Ne želim da vjerujem, da je upravo to pravi razlog ovakvog odnosa nadležnih, kojeg, siguran sam, izuzev rođenjem, željom i upornošću, da na ovom području opstajemo, ničime nismo zaslužili.

Bošnjaci.Net: Sudbinu Plavskog jezera likovnim viđenjem prezentirali ste na televiziji CG?
REKOVIĆ: Da, istina, pored pomenute priče, za gledaoce I, II i SAT programa RTV CG, prezentirao sam i moje likovno viđenje „Sudbina“ Plavskog jezera za 20-tak godina, naravno ako budemo ovako “efikasni“ u njegovoj zaštiti od nestajanja. Da se razumijemo to nije moje priželjkivanje, nego negodovanje i vapaj da se JEZERO, istrgne iz čeljusti nemani, koja nam ga, na očegled sviju nas, otima.
Za gledaoce RTV Crne Gore, ispričao i jednu anegdotu, koja nije emitovana!? Tako sam pričom i crtežom, jer drugih mogućnosti nemam, na najadekvatniji i svakome razumljiv način, izrazio moje viđenje i negodovanje na doskorašnji odnos prema ovom problemu.
Dosadašnju brigu nadležnih organa, sam uporedio sa pričom o davljeniku Husu, kojem je voda došla do ušiju i koji je, uporno zapomagao, da ga neko spasi. I, dok se on davio, nezanteresovani sa obale, su uživali, hrabreći ga riječima:
- „Ha, Huso junače, mo'š ti to sam. Gajret Huso, ne boj se. U nad Boga, ćeš se sam izvuj“.
I, dok se on, sve više udaljavao od obale, niko se nije sjetio da mu doda kakvo konopče ili drvo, da ga spase. Toga su se sjetili, tek, kada je Huso nestao u brzacima rijeke. Tada je neko od njih, koji su uživali u ovoj, tragično završenoj „predstavi“, glasno rekao “Aih ljuđi, ode onakǽv ček, a mi ne bismo zot, da mu haknemo kako konopče, alj drvo i spasimo“.
I, dok naš prirodni dragulj ubrzano nestaje, na „bližem“ dijelu države, za potrebe zimskog turizma, planira se gradnja vještačkog jezera za pravljenje vještačkog snijega!
Nije nama krivo što se prave vještačka jezera i snijeg, nego što se, u istoj državi, ne čuvaju i koriste prirodni, posebno snijega, kojega imamo do polovine maja, i, ništa manje atraktivni, tereni za zimske sportove. Razloge za takav odnos nam niko nije rekao, izuzev što nas gajretišu, kao oni, Husa.

IBRAHIM REKOVIĆ: Jedan od ključnih faktora je veliki nanosi mulja i pijeska koji donosi rijeka Ljuča koja se uliva u Plavsko jezero. Ali trebamo uzeti u obzir i nemarnost ljudskog faktora tj. prekomjernog bacanje smeća u rijeci Ljuča, naravno i pritokama Vruja i Grnčar, te sve više ti nanosi zatrpavaju dno korita jezera, zatim rast trava i trske smanjuju dubinu, ali i obim Plavsko jezera, koje je očito iz dana u dan sve pliće i manje.

Bošnjaci.Net: Da li se treba nadati da će vlasti u državi CG i općini Plav nastojati da urade projekat za spas Plavskog jezera?
REKOVIĆ: Imajući u vidu neke skorije poteze aktuelne državne i opštinske Vlasti, a koja potvrđuje nužnost i hitnost rješavanja ovog problema, čije je rješenje svakim danom teže, skuplje i dalje, daju mi nadu da se ovom problemu, nešto ozbiljnije prilazi. U kontekstu ove tematike, odobrenasu sredstva za Studiju o revitalizaciji i zaštiti Plavskog jezera, koju je uradio Institut za vodoprivredu „Jaroslav Černi“ iz Beograda, koja je razmatrana krajem prošle godine, uz prisustvo nadležnog Ministra u Vladi Crne Gore, Pavla Radunovića.
Do sada su nam, skoro svake četvrte godine, nekad i prije, puno obećavali, mi im puno vjerovali, ali, na našu žalost, skoro ništa nisu ispunili. Iako znam da taj posao na spašavanju, našeg i državnog dragulja - Jezera, kasni pedesetak godina, ipak vjerujem i podržavam aktuelno državno i opštinsko rukovodstvo, njihove dobre namjere, i konkretne učinke na stvaranju, početnih finansijskih uslova, za realizaciju aktivnosti iz studije, sa željom, da istraju, te i zebnjom, da ne posustanu, kod prve prepreke.
Nadati se u Dragoga Allaha dž.š., da se konac, po običaju, neće i ovaj put prekinuti gdje je najtanji - dalji od oka.