ELMEDINA MUFTIĆ: Možda ova posljednja izdaja kod Bošnjaka razvije čulo opreza, pa u buduće pripazimo kome dajemo povjerenje, koga hranimo, kome nedamo da „umre“, kome krčimo put do uspjeha, čijim riječima da vjerujemo, da prepoznamo slatkorječive licemjre koji su spremni za aplauz porodati dmomovinu za koju se hiljdama godima prolijeva krv šehida, koji mogu izdati emanet šehida, odreći se najviših vrijednosti svog identiteta za poziciju u vlasti koja može potrajati najduže četiri godine. Prepoznaj Bošnjače onog kojem je mjerna jedinica za svetost države i krv šehida četiri godine vlasti, i odreci se takvih.

Sjećam se da je moja rahmetli majka počesto znala reći „onaj kome ti nisi dao da 'umre', on tebi neda da živiš“. Plodnijeg vakta i tla za ovu mudrost nema od današnjeg. Svakodnevno svjedočim da su upravo najveće ulizice i prosijaci milosti i milosrđa, postali najljući neprijatelji svojih dobročinitelja. Dobar vakat za pokvarene ljude. Plodno tlo da se korov primi i plodnu zemlju učini neupotrebljivom.

U svakoj državi i svakom narodu bilo je i bit će ovakve vrste ljudi, onih koji učinjeno dobro zaborave i prije nego li upamte, oni koji se drznu da na milosrđe uzvrate mržnjom, ali nekako u Bosni i među Bošnjacima prisustvo takvih se posebno osjeti, jer posljedice njihovog djelovanja ostavljaju ožiljke koji ne mogu lahko zarasti, a liječenje traje dugo vremena. Historija nas uči da je uvijek lakše pobijediti vanjskog neprijatelja, nego unutarnjeg, odnosno da su sva velika carstva, sultanati počeli propadati podrivanjem iznutra, ubacivanjem špijuna i potkupljivanjem domaćih izdajnika, koji su za šaku novčanica spremni prodati domovinu. Ni naša Bosna, a posebno mi Bošnjaci nismo ostali pošteđeni takvih izroda, kao što smo kroz historiju imali sinove i kćeri za ponos, imali smo i one zbog čije izdaje i licemjerstva će stid osjećati mnoge generacije.

Lahko je izaći na kraj sa otvorenim dušmanom, ali teško je kad te izda tvoj, kad ti brat prigrli neprijatelja, a tebi stoji na vratu, kad licemjer i izdajnik siječe ruku koja ga je do jučer hranila. Najteže bitke su one sa samim sobom, i one koje se vode unutar svog naroda, ali su i pobjede tim veće, a nagrada na oba svijeta zagarantovana.

Postizborna antidržavna i antibošnjačka hajka koju predvode upravo dojučerašnje ulizice, oholi slabići, frustrirani klipani, egocentrici, sociopate, oni koje je izmislila SDA, dala im i grunt i katastar, odredila im mjesto na društvenoj ljestvici, najela ih i napila, spada u red najopasnijih udara na bošnjački identitet i probosanske snage čija politička snaga i poznavanje funkcionisanja države može da pruži otpor retrogradnim i secesionističkim politikama SNSD-a i HDZ-a, koji su opet legitimni izbor srpskog i hrvatskog naroda. SDA kao najjača politička snaga u BiH, kao legitimni predstavnik i zaštitnik interesa Bošnjaka kao i državotvornosti BiH, neprestano je na udaru polusvijeta i nedovršenih pojedinaca koji su sa bijednim izbornim rezultatima, tek da pređu izborni prag, umislili da mogu voditi državu, odnosno vidjeli su priliku da se od izdaje države može dobro profitirati kod onih koji žele njezin nestanak. Tako su i izbornoj noći, kad su mjerili poraze, krenuli svim raspoloživim sredstvima da se obračunaju sa SDA, odnosno da prodane duše prodaju volju naroda, da bi izvukli korist za sebe. Udruženi u mržnji spram identiteta i suvereniteta Bošnjaka i državnosti Bosne oličene u SDA, vođeni željom za osvetom spram onih iz čije su ruke do jučer jeli, ko ih je odhranio, dao im sve privilegije, kojih nisu bili dorasli, ujedinili su se sa kuririma velikosrpskih i velikohrvatskih ideoligija i nacionalizama obučenim u skupa odjela građanske opcije, koja od građanske orjetnacije ima samo to da žive u gradu kojeg su u opsadi 1425 dana držali upravo njihovi mentori i nalogodavci. Ne smeta dojučerašnjim velikim patriotima, kojima Bosna i Bošnjaci nisu silazili sa usana, a vjeru su ispoljavali na svakom mjestu, bilo ono primjereno ili ne, da danas svežu zastave sa onima koji glasaju protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koji ne dozvoljavaju da ulica u Sarajevu nosi ime Armije R BiH, koji kažu da su im braća pripadnici agresorskih vojski tzv. VRS i HVO-a, ne smeta im ni to što su ovim vezivanjem zastava stali uz ideju da je Mustafa Busuladžić fašista, da je vjeronauka degradirajući predmet u školama, da ne postoji bosanski jezik kao bitak ovog naroda, nego postoji neki BSH i ostale veleizdaje. Ali smeta ovim izrodima, SDA koja uz sve pogreške koje ima, ali ko ima da nije griješan, je okosnica opstanka BiH i Bošnjaka, smetaju im insani kojima narod da više preferencija, nego njihovim strankama ukupno, smeta im što SDA stoji na braniku države i čija politika ima snage suprostaviti se velikosrpskim i velikohrvatskim interesima unutar BiH. U vremenu kad se homogenizira srpski i hrvatski nacionalizam, ne samo unutar BiH, nego i u Srbiji i Hrvatskoj, gdje se javno udržuju Dodik i Čović u rušenju države, akcenat staviti na borbu protiv SDA je izdaja ravna onoj izdaji koju smo doživjeli u vremenu agresije na R BiH, kad nam je moralni odron i ratni zločinac Fikret Abdić okrenuo leđa, odnosno stao na stranu agresora.

Možda ova posljednja izdaja kod Bošnjaka razvije čulo opreza, pa u buduće pripazimo kome dajemo povjerenje, koga hranimo, kome nedamo da „umre“, kome krčimo put do uspjeha, čijim riječima da vjerujemo, da prepoznamo slatkorječive licemjre koji su spremni za aplauz porodati dmomovinu za koju se hiljdama godima prolijeva krv šehida, koji mogu izdati emanet šehida, odreći se najviših vrijednosti svog identiteta za poziciju u vlasti koja može potrajati najduže četiri godine. Prepoznaj Bošnjače onog kojem je mjerna jedinica za svetost države i krv šehida četiri godine vlasti, i odreci se takvih.

Kad god su nam ovakvi kreirali vlast Bošnjaci su bivali progonjeni, zatvarani, a ni Guantanamo nam nije nepoznanica.

Halalit se može greška, ali izdaja se halaliti ne smije. Onaj ko izda, nije od naše krvi i nije od našeg soja.