Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija /Bosanski Srbin/ Kao bosanski Srbin, koji poštuje i njeguje sve tradicionalne vrijednosti i ljepote, svih srpskih običaja i sadržaja, dobro upućen u istorijske događaje iz prošlosti i nedavne sadašnjosti, neprimjereni su odnosi i saznaja, ponašanja svih ovih hercegovačkih „dodikovaca“ i njihovih mentora.

Godina devedesetih, agresijom sa istoka, srbo četničkih agresorskih snaga, u Mostaru se pojavlju na ulicama, ulazima u stanove i po poštanskim sanducima, letci ili proglasi, ustaških čimbenika sa šahovnicama, HOS-a i HDZ-a, sadržine:

GRAĐANI MOSTARA!
*SNAŠLO NAS JE ZLO,
KOJE SE ZOVE SRBI.
*SNAŠLO NAS JE ZLO, KOJE SE ZOVE VOJSKA.
* IGNORIRAJTE SRBE NA ULICI,
U SUSJEDSTVU, U ULAZU,
NA POSLU, U UDRUŽENJU...
*NE PRUŽAJTE NIKAKVE USLUGE SRBIMA,
PSIMA (NEK OPROSTE PSI)
U SRBOČETNIČKOJ VOJSCI.
*VRŠITE DIVERZIJU OBJEKATA I SREDSTAVA, KOJI
PRIPADAJU SRBIMA U VOJSCI.
*O SADRŽAJU LETKA OBAVIJESTITE
SVE SVOJE PRIJATELJE, RODBINU I POZNANIKE.
*ONI UBIJAJU, ZAR NE!
*BOLJE I SAMI NEGO S NJIMA. /proglas HOS-a/

Međutim, kako je to i Platon izrekao: „Narodi, koji nisu dobro proučili svoju istoriju, ona im se vraća“ /završen citata/!
Građani, srpske nacionalnosti, u većini su u početku ovih agresorskih dana, napustili grad Mostar, krenuli su uglavnom na istok, ka Beogradu i drugim destinacijama po svijetu. Ostao je veoma mali broj, možda cca 1000 građana, na jednoj i drugoj obali rijeke Neretve.

Dobro se sjećam, da se cijelo vrijeme ove agresije, na medijama, pojavljivao neki intervju sa predstavnikom nekih Srba u gradu, o stanju u gradu i položaju ovih građana. Pitao sam se redovno, ma koje to taj predstavnik i ko ga izabra?! Kada se, poslije rušenja Staroga mosta, godine 1993., na televiziji, pojavi i sličan intervju, sa likom toga predstavnika, Sveučilišnog profesora u Mostaru, za hrvatski jezik i književnost, prof. dr. Milana Bodiroge, koji na upit reportera: Ko je srušio Stari most?, - odgovor mu je bio: Most je srušio rat!

Kako stara latinska kaže: „O mrtvima ništa loše“ nije mi namjera, da bilo šta dodatno i pišem o pokojnom profesoru, mome imenjaku, ali mi je jednom prilikom u susretu u njegovom stanu ispričao, da su mu bojovnici HOS-a i pištolj u usta postavljali, te nije ni čuditi se za ovaj i sve njegove sadržaje intervjua.

Svakako je ovaj, jedan od naših srpskih bisera, te bi se moglo još mnogo toga, u ovome slučaju napisati, nekom povoljnijom prilikom.

Drugi, veoma interesantan i istiniti biser, je intervju na TV Oscaru, voditelja Maria Vrankića, u emisiji „Zao, dobar, loš“ sa vladikom Grigorijem, koji na upit: Šta misli o Srbima, koji su ostali u Mostaru i Federaciji, cijelo vrijeme agresije?, hladnokrvno odgovara: - To su neki rezervni Srbi.

Ovakvo mišljenje i svoj stav je neposredno izgovarao i njegov mentor, guslar, Mića - ronhil, iz Laktaša.

Dakle, bilo je ovo mišljenje, jednog vjerskog vjerodostojnika, kojemu je često u njegovim izjavama, tako lažno i simbolično, tekao med i mlijeko sa usana, posebno u okvirima djelovanja, tzv. međureligijskog vijeća, čiji je učesnik bio.

Dobro se prisjećam, kada je isti vladika, na slavi Sv. Vasilija u Gacku i veoma oštro ružio, moje Gačane srpskoga roda, da se ne ponašaju kao Turci i balije i sl. tome.

Dakle, ništa neobično, imajući u vidu, da je isti isključivo slijedio upute i vodio nacionalističku retoriku i politiku, mentora Milorada Dodika i njihovog psihijatra Radovana iz Haga. Odlikovali su ga i njihovi sljedbenici, u okvirima Prosvjete sa Pala, a vladika i njegov vjerski kler, sa parohom Radivojem Kruljem, igumanom Pavlovićem iz Žitomislića i inim, po istom uzoru, formiraju i svoju Prosvjetu u Mostaru, pored već odavno postojeće i djelujuće, u teškim vremenima agresije na Mostar. Biseri su ovo, nad biserima, kojima se mnogo toga još može pridodati, ali isto tako, drugim prilikama.

Svakako, jedan od novijih bisera, je dodjela redovne nagrade „Aleksa Šantić“ u Mostaru, u okvirima te iste njihove Prosvjete, izvorne sa Pala i njihovog nagrađenog psihijatra, Radovana Karadžića!



Svakako ću citirati, veoma poznatog novinara iz RS-a, gospodina Nebojšu Vukanovića, koji u svojoj kolumni piše:

„Raspop Krulj, kao i još neki Grigorijevi bliski saradnici, prešli su crvene linije i sve granice neprimjerenog ponašanja, i smatram da ih pod hitno treba raščiniti. Posebno jer je paroh u Mostaru, gdje se nalazi mali broj Srba povratnika, koji se polako katoličke pod uticajem nedostojnog raspopa Krulja i nekolicije sljedbenike bivšeg hercegovačkog vladike Grigorija. I dok mudri katolici u Trebinje i mjesta gdje su Hrvati manjina šalju najbolje sveštenike, kako bi očuvali narod i vjeru, naši sveštenici u dolini Neretve nažalost prodaju vjeru za večeru. Zbog toga očekujem da Crkva reaguje i kazni nedostojne, koji neprimjerenim ponašanjem sramote i izdaju narod, vjeru i državu pokušavajući da budu veći katolici od Pape.

U najmanju ruku je velika sramota da je Šantićeva nagrada dodijeljena nekom ko nosi orden osnivača Ustaškog pokreta i zloglasne Hrvatske stranke prava, koja je generisala i propagirala mržnju Hrvata prema Srbima. Umjesto da od „prijatelja“ i pokrovitelja Hrvata zatraži da poštuju Ustav i odredbu o konstitutivnosti naroda, i zalaže se za interese malobrojnih Srba povratnika, mostarski paroh nažalost otvorena podržava antisrpsku politiku!?

Raspop Krulj potpuno otvoreno, bez imalo ustezanja, zastupa hrvatske umjesto srpskih interesa, pokušavajući da se što više dodvori svojim mentorima. To potvrđuje podatak da je Krulj, kao predsjednik Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ ove godine Šantićevu nagradu dodijelio hrvatskom pjesniku Luki Paljetku, koga je Kolinda ranije odlikovala ordenom Ante Starčevića!

Samo par dana nakon dodjele Šantićeve nagrade Paljetku, Krulj dolazi u Trebinje kao član delegacije diplomata Republike Hrvatske, čime pokazuje da je jedan od najaktivnijih promotora Blajburške koalicije SNSD-a i HDZ-a!? To je potvrdio i nastupom na Hrvatskoj televiziji u Mostaru kada je rekao da bi idealan političar nastao kada bi se spojili Milorad Dodik i Dragan Čović“ / citat završen /!

Biseri su ovo zapamćeni, ali još uvijek mnogim građanima Mostara, posebno mojim sunarodnjacima srpske nacionalsti nepoznati. S obzirom, da je isti paroh Krulj, sa bivšim vladikom Grigorijem, okupio u svome dvoru tzv. koordinaciju „dodikovaca“ i zajednički nastoje da vode nacionalističku, velikosrpsku politiku pod plaštom Crkve i njenih vjerodostojnika, sasvim je dovoljno za mnoga istinska saznaja, u sferi uspostave i razvijanja i bratskih odnosa, na relacijama HDZ-a i SNSD-a, odnosno njihovih jarana, guslara Milorada i orguljaša Dragana, ništa nije čudno niti neobično.



Kao bosanski Srbin, koji poštuje i njeguje sve tradicionalne vrijednosti i ljepote, svih srpskih običaja i sadržaja, dobro upućen u istorijske događaje iz prošlosti i nedavne sadašnjosti, neprimjereni su odnosi i saznaja, ponašanja svih ovih hercegovačkih „dodikovaca“ i njihovih mentora.

Njihova konstitutivnost, na ovim prostorima, liči na „p..kin dim“ a dobiti će ravnopravnost, samo sa svojim legalnim i legitimnim predstavnicima u narednoj vlasti, samo ukoliko im supruge ili tašte ili punci i svekrve i sl. budu iz redova latina. Eto, to im može garantovati i njihov izabrani član predsjedništva, Mića-ronhil iz Laktaša i njegov pajdaš, samozvani akademik Dragan iz mostarskih Bara!

Sve su ovo biseri, vanzemaljski, koji mogu krasiti i budući obnovljeni hram Sv. Trojice, kako je Dodikovo srpstvo i njegovih istomišljenika, već poodavno skrnavljeno. Niti pozlaćeni krstovi sa križevima na susjednoj katedrali, neće ih uvesti u nebeski svijet razuma i dostojanstva, te im niti Bog može pomoći!