Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||
|
Poezija
ŠTRPCI Danas Braćo, sa tugom i bolom Želim Strpce obilježit slovom Želim svima rahmet da prednem Da za braću, ja ovdje ne stanem. Ko za Štrpce, čuo dosad nije Taj ne može, ni suze da lije Niti može, da place za brata Što ga ovdje, svog izgore vatra. Mjesto Štrpci, na Barskoj je pruzi Cijeli svijet, tad osta u tuzi Lešinari neki, pred vozom su stali Bošnjacima kući, dalje nisu dali. Lešinari čudni, u ljudskome liku Putnike Bošnjaka, poznase po liku Spisak tužan, napravljen u vrhu Zbog bosnjacke krvi, dobio je svrhu. Dok ih vode, na put bez povratka Allahu se mole, gdje si smrti slatka Za njihove muke, samo oni znaju Obliveni krvlju, sebi kuvet daju. Krv bošnjačka, nije bila vida Za zlotvore, ona bješe dobra Svaku kaplju, uzeše iz braće Da im život, potraje što kraće. Mjesto kući, da pozovu sine Talasi ih Drine, nose kroz hridine Djeca mala, ne slute na tugu Sa babom će, provest zimu dugu. Mnoga od nji, pamtit baba neće Ostala su djeca, bez oca i sreće Majke djece, sad nemaju krila Za sve ovo, dva su oka kriva. Jedno oko, gleda sa Avale Šta mu drugo, radi na Konovale A voz “Lovćen 671”, postao je bauk Iz njega se čuo, sve do neba jauk. Godišnjica danas,u domove tužnih Pokazat će mnogi, niz gestova ružnih Promociju sebi, da prave ne tugu Familija mnogih, što će pamtit prugu. Tuga danas, u čovjeku vlada Kad osjeti, da se gubi nada U sve one, što im vjerovasmo Kad zatreba, oni znaju šta smo. Četvrt vijeka, prođe kao od šale Familije tužne, kome da se žale Niko više, za njih se ne bori Svi bi znali, Drina da govori. Niko ništa, sad ne priča više Samo neki što se pogubiše Niko nikom, ne pominje ime Pa ni otac, da pozove, SINE. Duša boli, al’ se trpjet mora U domove ŽRTVI, još ne sviće zora Duša boli, a srce se guši Šehidima voza Lovćen, nek je rahmet duši. Ove stihove sam posvetio u povodu godišnjice žrtava otmice putnika iz voza “Lovćen 671” na relaciji Beograd – Bar, u Štrpcima. Danas sam pustio da ide u etar, u povodu sjećanja na žrtve otmice iz autobusa na liniji Sjeverin – Priboj. Sve žrtve su bošnjačke naconalnosti. Da podsjetimo one koji se godišnje sjete da pomenu žrtve rata, ali I one koji se jednom sjete svoje braće koji su na mučki način oteti i zbog imena brutalno pobijeni i bačeni u Drinu. Prošlo je mnogo vremena, a od rezultata na ravnom stolu, samo prazan bijeli papiri, bez i jednog slova i odgovora, od bilo koje pravosudne institucije, naše ili međunarodne zajednice. Autor
|