Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Intervjui

Ismet Hadžić - Mutevelija, penzionisani general Armije RBiH i nosilac "Zlatnog ljiljana", ratni komandant Dobrinjske brigade
ČEKAĆEMO PUNO DA SE RODI BOSANSKI ČOVJEK KAKAV JE BIO ALIJA IZETBEGOVIĆ
Autor: AA
Objavljeno: 18. October 2018. 13:10:50

Ismet Hadžić - Mutevelija: Alija Izetbegović je čovjek koji je imao osjećaj za Bosnu, za narod i za narode koji žive u njoj. To je čovjek koji je bio ubjeđenja da svi ti ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini, bez obzira na vjeru, mogu živjeti skupa, kao komšije, kao prijatelji i naslanjati se jedan na drugog i da idu dalje. U tom ratnom periodu je posebno vidljiv odnos predsjednika Izetbegovića spram svega toga. Ja imam običaj kazati da je Alija Izetbegović bio mudžiza bosanskog rata.

(Foto: Mustafa Öztürk - Anadolu Agency)


Penzionisani general Armije RBiH i nosilac "Zlatnog ljiljana", ratni komandant Dobrinjske brigade Ismet Hadžić - Mutevelija govorio je o ratnoj ulozi predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića, zajedničkom boravku na hadžu...

Mislim da je Alija Izetbegović poklon Bosni i bosanskom narodu, naročito Bošnjacima, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Ismet Hadžić - Mutevelija, danas penzionisani general Armije RBiH i nosilac najvišeg ratnog priznanja Armije RBiH "Zlatnog ljiljana", ratni komandant Dobrinjske brigade, povodom 15. godišnjice od smrti prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića.

"To je čovjek koji je imao osjećaj za Bosnu, za narod i za narode koji žive u njoj. To je čovjek koji je bio ubjeđenja da svi ti ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini, bez obzira na vjeru, mogu živjeti skupa, kao komšije, kao prijatelji i naslanjati se jedan na drugog i da idu dalje. U tom ratnom periodu je posebno vidljiv odnos predsjednika Izetbegovića spram svega toga. Ja imam običaj kazati da je Alija Izetbegović bio mudžiza bosanskog rata. Zaista je on imao autoritet i među nama, borcima. Znao je sa nama pričati. Znao se družiti. Znao je nagraditi i znao je obilaziti sve linije koje su bile postavljene u odbrani Bosne i Hercegovine", kaže general Hadžić.

O političkoj mudrosti Alije Izetbegovića, kaže, ne može govoriti, jer ima ljudi koji bolje znaju politiku njega. Ali, veli, onako laički koliko može da shvati, sve poteze koje je povlačio Alija Izetbegović, činio je to sa razumom, ne na brzinu, nego da prenoći i, cijeni Hadžić, nije griješio, što je najbitnije.

Druženje sa običnim ljudima na iftarima

"Sa svim ljudima sa kojim je kontaktirao na svjetskoj razini već poslije prvog susreta postao je prijatelj. Ljudi su ga cijenili i volili ga. Sve u svemu, on je poseban, on je insan. Ti insani dolaze narodu jednom u sto ili dvjesto godina. I čekaćemo puno da se rodi jedan takav bosanski čovjek", poručio je general Hadžić.

Veoma mu je, kaže, zahvalan za ulogu koju je imao u teškim trenucima izolacije i stradanja sarajevskog naselja Dobrinja.

"Predsjednik Alija Izetbegović imam osjećaj da je volio Dobrinju. A, mi smo pokušavali da ga odmorimo u Dobrinji, da ga relaksiramo, da ga rasteretimo, da zaboravi na trenutak sve ono, onu tegobu i teret koji nosi sa sobom. Željeli smo da mu na neki način pomognemo oko tog rasterećivanja. I on je zaista dolazio u Dobrinju. U nekom vojničkom pogledu, on je odigrao važnu ulogu, jer i kada su svi zaboravili na Dobrinju, predsjednik Izetbegović nije", sjeća se general Hadžić.

Njihovo prijateljstvo od početka rata, odnosno osnivanja SDA, nastavilo se, kaže Hadžić, tokom čitavog života.

"Predsjednik Izetbegović volio je pričati sa običnim ljudima. Inspiracija mu je bio ramazan. Mi smo u ramazanu dole na Dobrinji organizovali iftare za borce svih sarajevskih brigada. On je volio tu doći. Možda je bilo iftara u gradu Sarajevu na kojem je trebao da bude. Međutim, on je izabrao borce. Tu bi se relaksirao, pričao... Da bi ga rasteretili što moguće više, ja sam dovodio književnike Abdulaha Sidrana i Nedžada Ibrišimovića i jednog stolara Esu koji je uramljivao radove Mersadu Berberu. Oni su se znali šaliti. Bila je to ona bosanska šala bez pretjeranosti što je predsjedniku Izetbegoviću godilo. Ta njegova druženja sa tim ljudima su bila posebna. Htio je da zna šta inspiriše čovjeka, ne samo iz Dobrinjske brigade, nego iz svih brigada, da je uzeo pušku", priča general Hadžić.



Izetbegovića je, veli, interesovalo koliko ti ljudi, borci, imaju djece, da li su im živi roditelji, iz kojeg su kraja Bosne ili bivše Jugoslavije.

"Imam osjećaj da je uživao u tim našim susretima i za ramazan i mimo ramazana. Kada nam je bilo teško, molio bih ga da dođe u Dobrinju. Svaki njegov dolazak u Dobrinju nije bio bez razloga. Uvijek je bio s razlogom. Znam kada je došao 1992. godine, na početku rata, došao je da nama pomogne. Dosta je bilo iseljavanja iz Dobrinje. Kada su ljudi spakovali sve kofere da idu iz Dobrinje, on je došao. Čitava Dobrinja je izašla na prozore u toj opasnoj zoni sumraka gdje su granate padale "kao iz kabla". Taj njegov put kroz Dobrinju je učvrstio, vratio ljude, dao nadu da Dobrinja ne može pasti", ističe general Hadžić.

Dolazak Izetbegovića u Dobrinju, kaže deneral Hadžić, nekada je bi bio i iznenadan jer je tunel Dobrinja - Butmir, jedina komunikacija opkoljenog Sarajeva sa ostatkom Bosne i Hercegovine i svijeta, bio tu.

"Mi smo imali neke uobičajne kodne nazive. Njegov protokol bi mene nazvao i pitao možemo li doći na kafu. Ja bih rekao - bujrum. Znao sam da tada predsjednik Izetbegović prolazi kroz Dobrinju. Mi bismo ga dočekivali. Došao bi kod nas, popio kahvu, malo boravio, a onda bismo ga ispratili do tunela. S druge strane, na Butmiru, bi ga prihvatio general Fikret Prevljak na isti način. To su neki putevi koji se nikada ne mogu zaboraviti. Možda najljepši trenuci u ratu", navodi general Hadžić.

Susret sa mostarskom Hirošimom

General Hadžić sa posebnim sjećanjem pamti put sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem u Hercegovinu, u Mostar.

"Taj odlazak u Mostar je kao neki filmski ili književni put. Taj naš put u Mostar je nešto što ja pamtim.