DR. MUSTAFA CERIĆ: Rekoh, dosta je ne mogu više podnijeti... glava mi se raspada... čuo sam i sve znam šta mi je činiti da mi u tvoju/moju knjigu upišeš ono što će mi na Sudnjem Danu olakšati prolaz ili prelaz preko Sirat Ćuprije. Ali, dragi moj, jedno me pitanje ovdje progoni. Imaš li odgovor na njega. Smijem li ti postaviti to pitanje ovdje kod Bejtullah? Pitaj, ovdje su sva pitanja otvorena. Za neka ima odgovor odmah i sada, ali za neka druga odgovor mora da pričeka. Rekoh, moje pitanje glasi: Šta će biti s nama u Bosni? Šta će biti s našim izborima u Bosni? Kaže, za to pitanje ima odgovor odmah i sada, ali i odgovor koji treba da pričeka. Odgovor na to pitanje kod Bejtullah odmah i sada glasi: što ste posijete, to ćete i požnjeti!

Dnevnik Hadža (14)

Dragi moji,
I
Jučer smo između akšam-namaza i jacije obavili ṭawāf-i wedāʿ ("oproštajni ṭawāf"). To nije farz, već nafila. Misli smo da će biti lakše nego kod ṭawāf-i ifāde, ali nije. Akšam-namaz smo klanjali u Haremu na ulazu u sami Harem Kabe. Nakon toga jedva smo se progurali do Harema Kabe, koji je bio krcat. Imaš osjećaj kao da je cijeli svijet tu oko Kabe. Napravili smo prvi krug podalje od Kabe, a onda se približavali dok nismo došli da možemo ṭawāfiti između ćabenskih vrata i meqām-i ibrahīma. Najgušće je uvijek kod al-ḥadžeru-l-esweda ("Crnog kamena"), koji se nalazi odmah do ćabenskih vrata i blizu je meqām-i ibrahīma. Tu se pravi najveća gužva zato što jedni završavaju ṭawāf pa izlaze iz reda, tj. ṣaffa, narušavajući tako ritam "mliječnog ṭawāfskog puta" pa se ljudi uznemire. Tu oko al-ḥadžeru-l-esweda se, u stvari, najbolje vidi koliko je ko saburnli, a koliko nije. Ljudi su uglavnom saburli, jer znaju da ih sviju to isto čeka - izlazak iz reda i odlazak na mjesto, gdje se klanjaju dva rekjata meqām-i ibrahīma.

Izdržali smo pet krugova u najvećoj ṭawāfskog stisci dosada. U šestom krugu kad bijasmo oko jemenskog ćoška pogledao sam desno i lijevo i osjetio kao da smo otplivali daleko od obale dubokog mora, voda došla do grla pa se borimo da uhvatimo zraka. Ne bolujem od agorafobije, ali u jednom trenutku kao da me bila obuzela anksioznost. Azra je prva progovorila i upozorila me da treba da se polahko izvlačimo iz ove tjeskobe. Sedmi krug je bio najduži, jer smo se skroz povukli prema kraju, misleći da će biti manje gužve. No, to nam nije pomoglo, jer nije bilo razlike. Cijeli Harem Kabe je bio do kraja pun da nisi mogao ni šibicu baciti. U stvari, nismo mogli ni sedždu učiniti na jaciji-namazu, već smo sedždu činili na leđima hadžije ispred nas. Ovo iskustvo iz Harema Kabe ću dugo pamtiti. Ne bih volio da mi se to opet ponovi, ali mi je drago da sam doživio (i perživio) to hadžsko-ćabensko iskustvo. Bio sam mokar od znoja. Osjećao sam se kao da sam bio pod toplim tušem, gdje sam sprao moje grijehe. Duša mi je bila ispunjena nekom neobičnom srećom. Azra je, isto tako, bila premorena, ali raspoložna. Na samom izlasku iz Harema Kabe vidio sam suze na njezinom licu. Moja Azra ima veliko srce punog īmāna i velku ljubav za ovog svetag hrama. Ostao nam je još samo jedan dan boravka u Mekki blizu Kabe.

Na samom izlasku iz Harema Kabe vidio sam suze na njezinom licu. Moja Azra ima veliko srce punog īmāna i velku ljubav za ovog svetag hrama.

II
Imao sam veliku želju da obiđem još koji krug oko Kabe. Mislio sam da je to najbolje uradoti u ranim juratnjim satima kada je, možda, manje svijeta. Stoga sam ustao i krenuo u Harem Kabe prije 3.00 sata ujutro ne bi li se nagledao Ćabe i napio zem-zema bez srkleta i bez guranja. Tako su izgleda svi mislili kao i ja da je vrijeme kad većina ljudi obično spava najbolje vrijeme da sejrimo Bejtullah. Jedva sam ušao u Harem Kabe i uključio se u ṭawāf na samom kraju. Nisam se usudio opet uplivati u duboko more ljudi. Obišao sam jedan krug i to je bilo dovoljno da shvatim da treba da nađem pogodno mjesto da odsejrim Bejtullah, da nahranim gladne oči, da napojim žednu dušu, da prosvjetlim mračni um, da upalim žar vjere u srcu mom.

Učio sam sure-i jasin, sure-i mulk, učio sam kratka sureta i dove. Imao sam osjećaj da me jedan melek gleda iz Bejtulmaʿmura sa sedmoga neba... hoće nešto da mi kaže, ali ne mogu čuti njegov glas od nekog šapata, koji liči na muziku, ali muzika nije, koji liči na pjesmu, ali pjesma nije, koji liči na molitvu, ali molitva nije... nešto je što nikad dosada nisam čuo... U duši mi se nešto lomi, nešto zvoni kao grom, kao munja u glavi mi neki zov iz daleka, sa visoka hoće nešto da mi kaže, hoće nešto da mi rekne. Strah me hvata od straha što ne znam šta mi se događa? Ali, shvatih pa ja sam tu gdje nema ni straha ni bijede. Ja sam kod Bejtullaha, Božje kuće, gdje se oslobođaju od straha i od bijede svi koji samo Njega Jednog i Jedinog štuju. Ta spoznaja, kao objava, vrati mi vjeru i nadu da sam ovdje u pravi čas. Poruka mi posta jasna: nemoj mislit da si sam; nemoj hodit u bezdan; nemoj gledati unazad; nemoj mislit unatrag; nemoj se srditi uzalud; nemoj biti očajan; nemoj se bojati njihove laži, boj se istine o samome sebi. Ova zadnja poruka me kao strijela pogodi. Pitam se, a šta je ta istina o samome meni od koje treba da se bojim. Zavlada neka tišina u meni i oko mene. Nije li ovo proba za moj Sudnji Dan, kad ću čitati moju knjigu što je o meni pišu dva meleka kirāmen kātibīn, jedan na mom desnom, a drugi na mom lijevom ramenu. Shvatih, da melek što me gleda i hoće da mi nešto kaže stoji na mom desnom ramenu i bilježi moja dobra djela, a melek što stoji na mom lijevom ramenu je, bar u ovom trenutku, besposlan, jer nema ništa loše da napiše o meni, nema ništa da mi kaže osim da mu je drago što sam mu dao makar malo odmora.

Ovdje u Bejtullahu ne satnuje šejtan. Njemu su sva vrata Harema Kabe zatvorena i zato kad se uđe u Harem Kabe čovjek se osjeća slobodan od grijeha, na kojeg ga šejtan navraća, i kojeg melek što stoji na lijem ramenu mora da zapiše, ali tog zapisivanja sada nema, pa ni šaptanja sa lijevog ramena. Sa mnom je kod Bejtullah samo melek na mom desnom ramenu, koji zna istinu o meni i zato me podsjeća da se ne trebam bojati njihovih laži, već istine o samome sebi. Vilio bih da čujem tu pravo istinu o samome sebi, koja može da me zabrine, da me probudi, da me osvjesti, a opet u pritaji volio bih da se to odgodi za neko drugo ili duže vrijeme. Melek čita moje misli i zato odustaje da mi kaže tu pravu istinu zbog koje bih morao biti zabrinut. No, ovo je pravo mjestu, Bejtullah, i ovo je pravo vrijeme, Hadž, kad moram čuti i spoznati istinu o samome sebi makar djelimično, makar ono što treba da me probudi, osvjesti i pokrene. Kaže mi, ti želiš biti dobar, ali to se ne postiže pustom željom; ti želiš biti uspješan, ali to se ne postiže prostom pričom; ti želiš da te ljudi vole, ali to se ne postiže sebičnošću; ti hoćeš da budeš ugledan, ali to se ne postiže neuglednim djelom; ti hoćeš da budeš uvijek tamo gdje treba, ali to se ne postiže sjedenjem na jednom mjestu...



Rekoh, dosta je ne mogu više podnijeti... glava mi se raspada... čuo sam i sve znam šta mi je činiti da mi u tvoju/moju knjigu upišeš ono što će mi na Sudnjem Danu olakšati prolaz ili prelaz preko Sirat Ćuprije. Ali, dragi moj, jedno me pitanje ovdje progoni. Imaš li odgovor na njega. Smijem li ti postaviti to pitanje ovdje kod Bejtullah? Pitaj, ovdje su sva pitanja otvorena. Za neka ima odgovor odmah i sada, ali za neka druga odgovor mora da pričeka. Rekoh, moje pitanje glasi: Šta će biti s nama u Bosni? Šta će biti s našim izborima u Bosni? Kaže, za to pitanje ima odgovor odmah i sada, ali i odgovor koji treba da pričeka. Odgovor na to pitanje kod Bejtullah odmah i sada glasi: što ste posijete, to ćete i požnjeti! To pravilo važi i za vaše sljedeće bosanske izbore, a odgovor koji treba da pričeka ima nekoliko išareta, koji su pamentnom dovoljni, od kojih su najuočljiviji oni što ukazuju da bez iskrene riječi i poštenog djela nema pobjede; da bez iskrenog nijjeta i otvorenog srca nema nagrade; da bez bratstva i sloge nema vam opstanka u Bosni; i, išaret koji je najvažniji, a to je da bez jasne i nedvosmislene vizije o budućnosti Bosne nema vam ni uspjeha na Ovome ni spasa na Drugome svijetu.
U tom trenutku zaučio je ezan za sabah-namaz u Bejtullahu. Šapat meleka je nestao. Bio sam spreman za namaz kod Bejtullah i obasjan nekom ljepotom i blagošću, koju ne umijem opistai. A tek kad je imam zaučio na prvom rekjatu ajete iz sure-i hašr: - O vi koji imate svijest o Allahu, neka svako od vas pogleda šta je pripremio za sutra. Bojte se Allaha, jer Allah je obavješten o svemu što radite... rekoh, tek tada mi se otvorilo sve pred očima i postalo mi sve jasno da bez toga pogleda prema sutra, bez tog straha pred Bogom, bez čvrste spoznaje o tome ko smo i šta smo kao muslimani, kao Bošnjaci, kao Bosanci, kao Europljani, nema nam ni uspjeha ni spasa. Jer, kao što kaže Svevišnji Allah u ovom suretu: - Ako vi, kao muslimani, zaboravite Allaha, Allah će učiniti da vi zaboravite i sami sebe, tj., da zaboravite vaš identitet Bošnjaka, Bosanca i Europljanina, a to znači da ćete tada biti niko i ništa u ovom konfuznom svijetu.

Na kraju sabah-namaza selamio sam kirāmen kātibīne na mom desnom i mom lijevom ramenu. Oni su to sigurno uredno zapisali, a ja sam se polahko sa sjetom opraštao od Bejtullah u nadi da ću opet doći, ako Bog da. Osjećao sam kao da sam preuzeo teški teret na moja leđa, ali sam bio sretan i zadovoljan što sam sve to doživio.

Allahu Svemoćni, osnaži nas u našoj namjeri da samo Tebi budemo odani!

Allahu Sveznajući, pouči nas da budemo mudri i hrabri u svemu što radimo na Tvoj rizaluk!

Allahu Milostivi, omili nam vjeru i domovinu u ljubavi jednih prema drugima!

Amin!

---

Dnevnik Hadža (15)

Dragi moji,

(Srijeda 18.12. 1439/29.08. 2018).

Jutros oko 8.30 vratili smo se našem bosanskom fizičkom domu, našoj bosanskoj hiži nakon dvadesetodnevne posjete, tj., Hadža, našem duhovnom mekkanskom domu. Ima li razlike između fizičkog doma, gdje si rođen i duhovnog doma, gdje ti duša stanuje? Ima i nema. Tvoj rodni dom je mjesto gdje se tvoje tijelo egzistira, a tvoj duhovni dom je mjesto gdje se tvoja duša hrani. Ima tu razlike, ali i nema, jer svaki puta, pet puta dnevno, kad se okreneš prema Kibli i padneš Allahu na sedždu ti spojiš svoj fizički dom, gdje tvoje tijelo boravi s duhovnim domom, gdje tvoja duša stanuje. Taj spoj tvoja dva doma, fizičkog i duhovnog, je neraskidiv. Duša žudi da što duže ostane u svom duhovnom domu, kod svoje Kible, kod svoje Kabe, gdje taži svoju duhovnu glad i gasi svoju duhovnu žeđ, ali i tijelo ima svoju domovinsku strast da se vrati svojoj bosanskoj hiži, da se vrati svojoj zemlji od koje je tvoje tijelo stvoreno. Allahov Poslanik je imao tu privilegiju da je Mekka, Kaba, bila njegov i fizički i duhovni dom, ali je ipak njegovo tijelo pohranjeno u Medini. Time je Medina dobila dar Božji od ćabenske duhovnosti, a Mekka je dobila dar Božiji od medinske hrabrosti da preuzme teret emaneta, kojeg Mekka nije mogla sama nositi. Tako su ova dva grada, Meka Časna i Medina Svijetla, dva neodvojiva grada jedne i jedinstvene duhovnosti islama.



Teško je sve utiske s Hadža sabrati i odjednom ih iskazati, ali jedan utisak valja mi s vama podijeliti, dragi moji, a to je da je Hadž najslađa i najsitija duhovna gozba. Na Hadžu izgubiš nekoliko kilograma od tijela, ali dobiješ nekoliko kilograma u duši. Zato molim naše hadžije, koji su još uvijek u Mekki da se ne ljute što im se tamo nafaka produžila i što im se duhovna gozba kod Kabe uvećala. Kad se vratiš domu svome, zažališ što nisi još koji dan ostao u Mekki. Zato, dragi moji bosanske hadžije, opustite se i uživajte koliko vam je ostalo dana u Mekki, ṭawāfite još koji krug oko Kabe, nahranite dušu još kojim haremskim ezanom i napojite dušu još kojom čašom zem-zema. Ovdje u Bosni ništa vas neće mašiti, niti ćete vi išta u Bosni mašiti. Sve vas u Bosni isto čeka kad dan ranije ili dan kasnije, kao heftu ranije ili heftu kasnije, kao mjesec ranije ili mjesec kasnije, kao godinu ranije ili godinu kasnije. U Bosni je sve isto kao i prije. Samo se vi možete promjeniti nakon Hadža ako ste bili iskreni i predani u dovi na Arefatu, na Muzdelifi, na Mini, na Džemretima ako ste ubili šejtana-đavola u sebi, ako ste srcem i dušom ṭawāf činilu s dovom za svoj i uspjeh svih ljudi dobre volje na Ovome i spas na Drugome svijetu, ako ste obavili Sa'j, tražeći hranu za gladnoga i vodu za žednoga, baš kao što je tražila i Hadžera dok je trčala između Safe i Merwe.

Dragi moji, bilo mi je zadovoljstvo s vama se družiti na ovom mjestu. Hvala vam na lijepim željama i konstruktivnim komentarima. Bila mi je čast podijeliti s vama moje iskustvo ovogošdinjeg Hadža. Nadam se da će biti prilike da se opet družimo, ako Bog da.

Allahu Svemoćni, osnaži nas u našoj vjeri i našoj međusobnoj ljubavi!

Allahu Sveznajući, pouči nas da budemo Tebi pokorni i ljudima korisni!

Allahu Milostivi, omili nam sve sto je Tvoja volja i Tvoj rizaluk!

Amin!