Milorad Dodik je glas srpskog naroda, on je megafon genocidnog gena koji većina tog naroda nosi u sebi, ujedno je megafon zvaničnog Beograda...

ELMEDINA MUFTIĆ: Međunarodna zajednica, kao i politička javnost u BiH treba početi baviti uzrokom, tj. da se izvrši pritisak na stvarne kreatore čije misli izgovara Dodik, a ti kreatori su nam dobro poznati njihova adresa je u Beogradu, SANU, SPC, da konačno odustanu od genocidnih namjera, od mitomanije ugroženosti sprskog naroda, od teritorijalnih pretenzija Srbije na BiH, od raspirivanja nacionalne i vjreske mrženje, koja kod srpskog naroda budi poriv za uništenjem Bošnjaka. Kad se u Beogradu ukloni uzrok, tad će u Banja Luci nestati posljedica Milorad Dodik.

Politička scena u BiH već godinama izložena je blasfemičnim nastupima i izjavama Milorada Dodika, koje su najčešće bile propračene ponekim tihim negodovanjem unutar bosanskohercegovačke društvenopolitičke scene. Najčešće se reagovalo čisto da se nešto kaže, da se ubere koji poen na političkoj i društvenoj sceni, bez istinske potrebe da se slučaj Dodik počne posmatrati kao problem koji ako se ne bude tretirao na pravi način, prerast će u težak slučaj od čijih posljedica malo ko će ostati pošteđen.

O sramnoj šutnji predstavnika međunarodne zajednice u BiH, prvenstveno Visokog predstavnika u BiH i OHR-a, je više pa i naivno govoriti, kad znamo da je ista ta međunarodna zajednica dozvolila da se u Bosni i Hercegovini izvrši genocid, bez želje i osjećaja obaveze da sprijeći genocid, zaustavi agresiju, zapravo je uvela embargo na uvoz oružja i tako Bošnjacima, narodu kojem je prijetio biološki nestanak oduzela pravo da se brani.

Naime, izjave Milorada Dodika, kojima on već deceniju glorifikuje genocid, agresiju, presuđene i osumnjičene ratne zločince, tvorevinu nastalu na genocidu, te vrijeđa i ponižava žrtve agresije i genocida, poziva na secesiju, nepriznaje državu Bosnu i Hercegovinu, nisu niti smiju da budu tretirane kao izjave koje treba ignorisati, koje dolaze od „od kabadahije“ čiji je najveći domet pjevanje i zabavljanje naroda pod šatorima. Krajnje je vrijeme, da se Milorad Dodik shvati ozbiljno, odnosno da se bh. javnosti jasno kaže, ono što svi skoro pa naslućujemo, ali mnogi nemaju hrabrosti to priznati sami sebi, a tek kako da onda upoznaju narod, odnosno da upozore Bošnjake, žrtve genocida u kakvom okruženju žive, kako bi bili spremni na odbranu golih života.

Vrijeme je da se Bošnjacima, objasni da Milorad Dodik nije nikakav bezazleni kabadahija, koji zabavlja narod pjevajući pod vašarskim šatorima, nego je Milorad Dodik posljedica uzroka, odnosno Milorad Dodik je glas srpskog naroda, on je megafon genocidnog gena koji većina tog naroda nosi u sebi. Dodik je ujedno megafon zvaničnog Beograda, to je svima jasno. Ujedno sve što Dodik govori, mišljenje je većine srpskog naroda, jer on upravo na takvim izjavama glorifikacije genocida i agresije, ratnih zločinaca, negiranja države BiH, kao i secesionističkih obećanja dobija izbore, što nam govori da je svijest srpske nacije naklonjena genocidu, a ne evropskom putu, ne putu u NATO. Svima u BiH je poznato da većina srpskog naroda u genocidnom entitetu živi na rubu egzistencije, da su im plaće i penzije daleko manje nego u Federaciji BiH, da opstaju na tranšama MMF-a, ali oni i dalje biraju da žive u mitomaniji, odnosno umišljenoj ugroženosti „nebeskog naroda“, kojom pravdaju desetine izvršenih genocida nad Bošnjacima, a najviše ovaj posljednji početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, što nas upućuje na morbidnu svijest nacije.

Milorad Dodik je glas srpskog naroda, on je megafon genocidnog gena koji većina tog naroda nosi u sebi. Dodik je ujedno megafon zvaničnog Beograda, to je svima jasno. Ujedno sve što Dodik govori, mišljenje je većine srpskog naroda, jer on upravo na takvim izjavama glorifikacije genocida i agresije, ratnih zločinaca, negiranja države BiH, kao i secesionističkih obećanja dobija izbore, što nam govori da je svijest srpske nacije naklonjena genocidu, a ne evropskom putu, ne putu u NATO.

Nacija koja veliča ratne zločince, koja se ponosi izvršenim genocidom, koja ponižava žrtve genocida, koja i dalje prijeti novim genocidom, je uzrokom da na sceni imamo posljedicu zvanu Milorad Dodik, koji prevodi u riječi, misli i želje naroda čiji je politički predstavnik. Što znači da se međunarodna zajednica, kao i politička javnost u BiH treba početi baviti uzrokom, tj. da se izvrši pritisak na stvarne kreatore čije misli izgovara Dodik, a ti kreatori su nam dobro poznati njihova adresa je u Beogradu, SANU, SPC, da konačno odustanu od genocidnih namjera, od mitomanije ugroženosti sprskog naroda, od teritorijalnih pretenzija Srbije na BiH, od raspirivanja nacionalne i vjreske mrženje, koja kod srpskog naroda budi poriv za uništenjem Bošnjaka. Kad se u Beogradu ukloni uzrok, tad će u Banja Luci nestati posljedica Milorad Dodik.
Sve dok kod većine Srba bude živa želja za biološkim uništenjem Bošnjaka i podjelom BiH, hranjena željama i političkim ambicijama Beograda, zacrtanim u Memorandumu SANU-a, bez stvarne želje međunarodnih institucija i oštrim stavom iz BiH, da se stane u kraj politici zla, koja remeti stabilonost, mir i sigurnost Balkana, Dodik će svojim izjavama po drugi puta ubijati žrtve genocida, vrijeđati preživjele žrtve genocida, negirati državu BiH, potpirivati secesionističke snove srpskog naroda, koji nikad neće biti dosanjani, ali će uvijek biti prijetnja po sigurnost. Ako se istinski pozabavimo ovim problemom, shvatit ćemo, da bi ovakav mentalni sklop jednog naroda, u svakom vremenu i prostoru iznjedrio Dodika, odnosno da i kad ne bi bilo Dodika, ostala bi genocidna namjera srpskog naroda, ostala bi mitomanija, potreba da se istrijebi drugačiji, ostao bi uzrok.

Kad prestane uzrok, prestaje i posljedica, što znači da će Milorad Dodik otići sa političke scene, tek onda kad srpski narod doživi katarzu, a to tada pokušajmo naći rješenje za uzrok, a posljedica će nestati sama po sebi.