Tarik DELIĆ: Kada ćemo konačno izabrati lidere i kandidate koji su nešto profesionalno postigli, kako u zemlji tako i inostranstvu, koji su sposobni i znaju šta je rad, koji su motivisani, dovoljno hrabri i posvećeni da osmisle i implementiraju promjene za dobrobit Bosne i svakog njenog građanina?

Dok CIK obrađuje i kompletira listu političkih kandidata za predstojeće izbore, neka imena su nam već poznata.

Ne možemo, a da se ne zapitamo da li neko pokušava da napravi tragikomediju od ovih izbora. Radi li se o tome da su izbori pretvoreni u takmičenje u popularnosti kandidata iz redova glumaca, sportaša, generala, novinara, autora, profesora, itd.?

Kako nas kao državu iko može shvatiti ozbiljno, kada se pojedinci- takmičari u popularnosti -kandiduju da nas predstavljaju kako na lokalnoj, tako i na međunarodnoj političkoj sceni.

Trump je pobijedio upravo na osnovu ovog principa popularnosti. Njegova politika i djelovanje, po mišljenju mnogih Amerikanaca, pokazali su, da on nije sposoban vođa, niti da donosi ispravne odluke za svoju državu. Hoćemo li se i mi ugledati na Ameriku jer, ‘kad može jedna svjetska sila- možemo i mi’?

Lično, ne sumnjam da veliki broj kandidata ima veoma dobre ljudske kvalitete, te da su dobri u onome što rade u njihovoj sadašnjoj karijeri. Ali, šta ih motivira za kandidaturu u politici?

Želio bih da to razumijem, pa ih otvoreno pitam šta je to što misle da ih čini kompetentnim za poziciju moći, gdje će, ako budu izabrani, diktirati politiku i donositi odluke koje će uticati na svakodnevni život građana?

Da li možemo iskreno reći sebi da su dovoljno kompetentni da kreiraju i provode ekonomsku i monetarnu politiku, poslove trgovine, upravljaju našim oružanim snagama, stvaraju uvjete za nova radna mjesta i spriječavaju egzodus mladih iz Bosne i Hercegovine?

Koliko od njih može reći da zna šta znači raditi od ranog jutra pa sve do u kasne sate zbog nekih rokova do kojih se određeni posao mora zavrsiti?

Može li iko od njih reći kako se osjeća neko ko se mora probuditi prije nego što sunce izađe, i uzeti motiku ili lopatu i kopati cijeli dan, bez pauze, za platu koja je jedva dovoljna da se od nje preživi?



Čini se da svi imaju vremena da razgovaraju i prisustvuju raznim tribinama, dok su kandidati koji imaju najbolje namjere, a koji stvarno žive od sopstvenog rada i nemaju brend, potpuno zanemareni.

Zar smo došli dotle da su ime i popularnost, zavodljivi, a najčešće lažni selebriti imidž, toliko bitni, a ne profesionalna biografija kandidata, njihovi profesionalni rezultati i moralni kredibilitet!?

Nerado spominjem one kojima je politika jedina karijera, i koji ne znaju šta znači raditi u realnom sektoru ili sticati dohodak na tržištu rada i ideja. Za njih su ovi izbori stvar opstanka, pošto im je politika jedini izvor prihoda.

Molim vas da razmislite o toj činjenici. Oni kojima je politika jedina karijera žive, i to veoma dobro, od patnje građana i njihove svakodnevne borbe za preživljavanje.

Svi govorimo o tome da je vrijeme za promjene, ali da li smo stvarno spremni za to? Da li znamo kakve promjene želimo? Koje i kakve osobine i kvalitete, znanje i sposobnost kandidati moraju posjedovati da bi se te promjene zaista i desile? Kada ćemo konačno izabrati lidere i kandidate koji su nešto profesionalno postigli, kako u zemlji tako i inostranstvu, koji su sposobni i znaju šta je rad, koji su motivisani, dovoljno hrabri i posvećeni da osmisle i implementiraju promjene za dobrobit Bosne i svakog njenog građanina?

---

Predsjednik Asocijacije mladih Stranke za Bosnu i Hercegovinu