Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

Srpsko-crnogorski genocidni zlikovci ubili su ga kada je imao samo 16 godina
MAJKA REMZIJA ĆE UKOPATI SAMO NEKOLIKO KOSTIJU ŠESNAESTOGODIŠNJEG SINA VESIDA IBRIĆA
Autor: AA
Objavljeno: 09. July 2018. 17:07:59


Odličan đak, zaljubljenik u sport i život mučki je ubijen sa još hiljadama bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su u julu '95. godine pokušali, padom Srebrenice, preko šume doći do slobodne teritorije - Tuzle ili Kladnja. Ubijen je na tom putu, a samo nekoliko njegovih kosti nađeno je u masovnoj grobnici Liplje.

O Vesidu, njegovim osobinama, privrženosti braći i sestrama i ljubavi koju su svi gajili prema njemu za Anadolu Agency (AA) priča majka Remzija. Danas, sa još dva sina - Zijadom i Azirom, snahama i unučadima živi u mjestu Suha u Živinicama. Tu su počeli novi život i ne planiraju se vratiti u rodni kraj.

Dok priča u rukama drži sliku svog ubijenog maloljetnog sina. Plače, ali ipak priča. Želi da priča, želi da se zna šta se desilo njegom sinu i još hiljadama nedužnih civila ubijenih u ljeto '95.

-Rastali smo se u Srebrenici na benzinskoj pumpi. Zagrlila sam ga i rekla: "Hajd', sine, sa mamom u Potočare". Ali, ne može, bio je velik, trenirao je... Zaplakao je, poljubio me i rekao: "Nemoj, mati, da zakolju i tebe kada me budu klali pred tobom. Vi idite, ja odoh sa bratom" - prisjeća se Remzija.

Tokom puta je Vesid, kako je kazala ova srebrenička majka, za kaiš držao brata Azira. Međutim, u zasjedi na zloglasnoj "Bukvi" više ga nije bilo tu. Tada ga je Azir i posljednji put vidio.

- Nije ga mogao pronaći. Otišao je u sred njihovih livada i legao. Otišao je da ga tu ubiju. Ljudi su prolazili i mislili da je mrtav. Na Bajkovici su Zijadu, drugom sinu, rekli da je Azir mrtav. Krenuo je dolje i u putu naišao na Azira. Bio je umoran, nije jeo, a nema ni Vesida, a zna kakva sam ja, da će mi biti teško - govori Remzija.

I Azir i Zijad su sedmi dan stigli do slobodne teritorije.

- Vesid nikada. Tu, na "Bukvi" je ranjen. Žene, koje su taj dan išle preko Kravice, viđale su ga. Kažu da je bio ranjen, krvav i na njihovom kamionu. Tu su ih i pobili, - kaže Remzija.


-Rastali smo se u Srebrenici na benzinskoj pumpi. Zagrlila sam ga i rekla: "Hajd', sine, sa mamom u Potočare". Ali, ne može, bio je velik, trenirao je... Zaplakao je, poljubio me i rekao: "Nemoj, mati, da zakolju i tebe kada me budu klali pred tobom. Vi idite, ja odoh sa bratom"


Smogla je ona snage i hrabrosti i da ode u Podrinje identifikacijski centar u Tuzlu i da vidi njegove kosti i odjeću.

- Šest kostiju... Nema ni koljena, prstiju, glave... Ali šta ću. Da je i jedna kost moram da obilježim njegovo mjesto, da ima mezar pa kako god. Pronađen je prije deset godina u Liplju. Više od tri godine to nisam znala. Neću više da čekam. Čekala sam da vidim hoće li naći još koju kost - sjeća se Remzija godina koje je čekala da pronađe njegove posmrtne ostatke.

Rođen je 22. februara, i te '95. je napunio 15 godina.

- Dijete bio, ništa nije znao. Trenirao je i išao u školu. Upisao je prvi razred gimnazije. Bio je odličan učenik. Trenirao je karate i još svašta nešto. Kako je samo igrao fudbal. Ali šta ćemo, tako je Bog dao. Mora da se živi. Teško je... Jedna koščica ondje, druga na drugom mjestu - kaže Remzija kojoj su još ubijena tri brata, 11 bratića, sestra i njena dva sina. Nijedan brat još nije pronađen.

Dok priča na stolu je smrtovnica sa Vesidovim imenom. Umjesto diplome majka Remzija gleda i miluje smrtovnicu, dokaz zvjerstava koja su počinjena u ljeto te '95. godine.

Ne kune, kako je kazala, jer ima još dva sina i dvije kćerke, ali se nada da će im Bog vratiti. Zahvaljuje se Bogu jer su barem preživjeli Zijad i Azir.

Za kolektivnu dženazu u Potočarima 11. jula ove godine do sada su spremni posmrtni ostaci 35 osoba.

U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se skoro 170 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.575 žrtava genocida, a traga se za još oko hiljadu.




Ostali prilozi:
» JEDNA SI JEDINA – BOSNA I HERCEGOVINA!
Haris Halilović | 03. July 2018 14:55
» ŠVICARSKA: RAMAZAN KAO INSPIRACIJA ZA ČINJENJE DOBRA
Mensud Alićušić | 17. June 2018 12:24
» SA NESTRPLJENJEM ČEKAM TVOJ NOVI POVRATAK
Remzija Mujabašić | 15. June 2018 22:02
» RAMAZAN POSTAJE MUSLIMANSKI SVJETSKI "BRAND"
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 14. June 2018 20:21
» KADERSKA DOVA - OČITOVANJE VJERE
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. June 2018 15:25
» ZAŠTO ANUBIH NE ODGOVORI NA PROVOKACIJE HAZU?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. May 2018 19:41
» SARAJEVSKO / RAMAZANSKO ISKUSTVO DANA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 28. May 2018 17:34
» ZAŠTO SARAJEVO PROGONI UGLEDNOG PROFESORA UGU VLAISAVLJEVIĆA?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 26. May 2018 16:29
» SAČUVAJMO TRI NEUPITNE VRIJEDNOSTI: ISKRENU VJERU, ZDRAV RAZUM I SUVERENU DRŽAVU!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 24. May 2018 16:33
» 9. MAJ 1993. - MOSTARSKI DAN BIJELIH TRAKA
Selma Islamović Spahalić | 10. May 2018 19:23
» JESMO LI ZLOČINCI...?
Sabahuddin Sijamhodžić | 30. April 2018 18:42
Ostali prilozi istog autora: