DR. MUSTAFA CERIĆ: Nakon jučerišnje pobjede na turskim predsjedničkim izborima Redžep Tajjip Erdogan je definitivno jedan od (ne)razumnih velikana, koji ima volju, znanje i moć da urazumi svoje sugrađane i cijeli svijet da se Turska mora mijenjati nabolje, a ne nagore, pa je odmah turska lira uvećala svoju vrijednost u odnosu na američki dolar. To je samo jedan od prvih znakova da se Turska mijenja te da Europa, prije svih, što prije mora da shvati i prihvati "novu Tursku" kao jednakovrijednog i jednakopravnog partnera bez predrasuda.

I
Turska je još jednom položila ispit... iz demokracije... Ne samo zato što je pokazala političku i sigurnosnu zrelost, već i zato što je povjerila novi ili inovativni predsjednički mandat Redžepu Tajjipu Erdoganu, koji sve više pokazuje da nije obični političar, već epohalni turski vođa, koji krči put, preskaće prepreke, briše prašinu, razdvaja žito od kukolja, skreće pažnju na sebe mudru ili hazardno, opravdano ili neopravdano, ali nezaobilazno za sve njegove i prijatelje i dušmane... Bernard Šo je davno primjetio da oni koji se ne prilagođavaju bajatam svijetu, već bajati svijet prilagođavaju svojoj progresivnoj viziji, mogu se pohvaliti da mijenjaju svijet nabolje (ili nagore). Ali, oni su zbog toga i između dvije krajnosti - onih koji ih fanatično vole i onih koji ih fanatično mrze. To je sudbina svih (ne)razumnih ljudi koji su mijenjali postojeće stanje svijeta prema sebi, a ne sebe prema postojećem stanju svijeta. Nakon jučerišnje pobjede na turskim predsjedničkim izborima Redžep Tajjip Erdogan je definitivno jedan od (ne)razumnih velikana, koji ima volju, znanje i moć da urazumi svoje sugrađane i cijeli svijet da se Turska mora mijenjati nabolje, a ne nagore, pa je odmah turska lira uvećala svoju vrijednost u odnosu na američki dolar. To je samo jedan od prvih znakova da se Turska mijenja te da Europa, prije svih, što prije mora da shvati i prihvati "novu Tursku" kao jednakovrijednog i jednakopravnog partnera bez predrasuda. Nadati se je da će njemačka kancelarka Angela Merkel ispuniti svoje obećanje i pozvati predsjednika Erdogana nakon izbora da zvanično posjeti Njemačku. To bi bio dobar znak da je Europa shvatila i prihvatila Tursku kao svog poštovanja vrijednog susjeda, pa i više od toga kao svog punopravnog člana u velikoj europskoj familiji nacija i država. Dakle, Europa treba da se mijenja i prilagođava novoj Turskoj, a ne nova Turska staroj Europi, koja je još uvijek zarobljenik svojih naslijeđenih predrasuda o islamu kao "turskoj vjeri" i Turcima kao "agresivnim osvajačima". Niti je islam u Europi "turska vjera", niti su Turci "agresivni osvajači - gazije". Islam u Europi je sve više autentično europsko iskustvo islama, što neki nazivaju ("europski islam"), a Turci u Europi su sve više Europljani s prepoznatljivim turskim nacionalnim identitetom, na isti način kao što su to i Francuzi, Englezi i Nijemci Europljani s jakim francuskim, engleskim i njemačim identitetom. Turski predsjednik Erdogan je pokazao da umije biti Europljanin, ali s jasnim turskim identitetom i dignitetom. Kad to Europa shvati i prihvati, bit će nam svima lakše da vjerujemo u bolju eurospku i svjetsku budućnost.

Bosna potrebuje iskrene prijatelje i poslovne partnere, koji će poštivati njeno prirodno i ljudsko bogatstvo, koji će poštivati njenu nacionalni i državni suverenitet. Ako je Osmanska porta u Istanbolu to propustila u prošlosti, Bosna očekuje da sadašnja Erdoganova porta u Ankari neće propustiti da uvidi koliko je važna jaka, samoodrživa i efikasna bosanska država na Balkanu i u Europi.

II
Dakako, jučerišnji mirni i uspješni predsjednički i parlamentarni izbori u Turskoj imaju (ili imat će) odraz i na našu političku situaciju u Bosni. Pobjeda Redžeba Tajjipa Erdogana u Turskoj je, svakako, oživila nadu u pobjedu političke opcije u Bosni, prema kojoj Erdogan ima neskrivene simpatije. Zna se koja je to politička opcija u Bosni i zna se koji su to Erdoganovi miljenici u Bosni. No, ne zna se koliko je Erdoganova politička opcija u Bosni svjesna, odnosno samosvjesna svog privilegovanog položaja kod Erdogana, niti se zna koliko je Erdoganova politička opcija u Bosni politički i državnički zrela da umije ubirati ekonomske plodove iz tog tursko-bosanskog, ili bosansko-turskog perivoja. Naime, Bosna nije nikad bila zemlja, kojoj je potrebna sadaka. To što su se neki ljudi u Bosni navikli na sadaku zbog agresije i genocida nije pravilo, već izuzetak, jer Bosna je jedna od onih mjesta od 5% prostora na planeti Zemlji, gdje su najbolji i najljepši uvjeti za ljudski život. Bosna potrebuje iskrene prijatelje i poslovne partnere, koji će poštivati njeno prirodno i ljudsko bogatstvo, koji će poštivati njenu nacionalni i državni suverenitet. Ako je Osmanska porta u Istanbolu to propustila u prošlosti, Bosna očekuje da sadašnja Erdoganova porta u Ankari neće propustiti da uvidi koliko je važna jaka, samoodrživa i efikasna bosanska država na Balkanu i u Europi. Ako iko, onda Bakir Izetbegović ima pravo i obavezu da tu potrebu i činjenicu utvrdi kod Redžepa Tajjipa Erdogana na ničin da Turska ispravi povijesnu greška u odnosu na bosansku državu te da Bosnu prihvati ne kao svoju emotivno-kulturološku ispostavu ("vilājet"), već kao samostalnu i suverenu nacionalnu i državno-povijesnu činjenicu. Bez pardona ikome, Bošnjaci treba da budu sretni i ponosni što Bakir Izetbegović gaji bratske i prijateljske odnose sa Redžepom Tajjipom Erdoganom. Tu prednost ("leverage") Bakir Izetbegović treba da iskoristi na najbolji mogući način za jačanje bosanske države i za odbranu Bošnjaka/Bosanaca od novog genocida. Da, upravo tako, nakon srpskog genocida i hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata, Bošnjaci/Bosanci nemaju pravo nikome se ispričavati za svoja savezništva sa bilo kim i bilo gdje kako im se više nikad i nigdje ne bi ponovio genocid i udruženi zločinački poduhvat protiv njih. I, dakako, sve dok se Srbi budu kitili slikama ratnog zločinca Ratka Mladića po Rusiji i sve dok budu vrijedjalu žrtve genocida sa sramnim transparentima “nož, žica, Srebrenica”, Bošnjaci/Bosanci imaju pravo i obavezu da sklapaju bratstvo i prijateljstvo sa svima koji poštuju njihovu vjeru, naciju i kulturu, a sa turskom nacijom posebno bez pardona na vijeke vjekova, ako Bog da. Prema tome, Bosna treba da objeručke prihvati pruženu bratsku i prijateljsku ruku Turske preko predsjednika Redžepa Tajjipa Erdogana, a Erdoganova politička opcija u Bosni treba da uradi svoju domaću zadaću prije nego se pouzda u bilo koga, pa i u političku i ekonomsku pomoć Redžepa Tajiiba Erdogana. Bošnjaci/Bosanci treba da se prije svih pouzdaju u Boga i u same sebe, ali ne treba ni da odbiju pomoć od svojih iskrenih prijatelja, jer svi se miješaju u bosanska politička i druga pitanja, neki i sa zlom namjerom, pa što se ne bi mješala i Turska s dobrom namjerom da osnaži bosansku državu ne kroz sadaku, već kroz investiciju, koja osigurava ljudima radna mjesta i poboljšava životni standard svim stanovnicima naše zemlje. Hoću da vjerujem da će Erdoganova politička opcija u Bosni znati iskoristiti svoju prednost, koju ima kod Redžepa Tajjipa Erdogana, kako bi popravila trenutnu nisku bosansku prednost ("leverage") u regionu, Europi i u svijetu. To je ono o čemu bi bošnjačka/bosanska politika trebala da misli ovih dana pa sve do narednih izbora. Nadati se je da će bošnjačka/bosanska politička pamet smoći snage da se izdigne iznad ličnih obračuna i sitnih interesa pa preuzeti povijesnu odgovornost za sudbinu bosanskog naroda i bosanske države. Čini mi se da Bošnjaci/Bosanci imaju tu šansu. Naravno, zahvaljujući i jučerišnjoj pobjedi Redžepa Tajjiba Erdoganu na turskim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. I, naravno, ako bošnjačke/bosanske političke glave prestanu biti nojeve glave u pijesku!

Pobjeda Redžeba Tajjipa Erdogana u Turskoj je, svakako, oživila nadu u pobjedu političke opcije u Bosni, prema kojoj Erdogan ima neskrivene simpatije. Zna se koja je to politička opcija u Bosni i zna se koji su to Erdoganovi miljenici u Bosni.