DR. MUSTAFA CERIĆ: Ima jedna stvar koju Bošnjaci/Bosanci ne smiju nikad zaboraviti, a koju su naslijedili iz najtežih dana svoje borbe za slobodu, a to je da se ne smiju ugledati na druge u svom ponašanju prema samima sebi. Bošnjaci ne smiju imitirati svoje komšije, posebno u onome što ide na štetu bosanske države i ugleda Bošnjaka/Bosanaca u svijetu. Ne bih rekao da je bila namjera, ali jučerašnju posjetu turskog başbakana Redžepa Tajjipa Erdogana Bošnjaci skeptici doživljavaju kao "tuk na utuk" - oni imaju svoje patrone u Srbiji i Rusiji, Hrvatskoj i Vatikanu, mi imamo svoje u Turskoj.

Mulla Mustafa Bašeski bi danas zapisao u svom Ljetopisu: - Jučer, petog ramazana 1439. god. šeher Saraj je zijaretio padišah Redžep Tajip Erdoğan sa svojom hašijom. Okupilo se mlogo svjetine da mu u Zetri hoşgeldiju reknu. Bijaše çok Bošnjaka, ali çok, çok daha (mnogo, mnogo više) Turaka. Hoșgeldiju, Padišahu Erdoğanu, rek'o je poglavaš Bošnjaka.
- "Bog vam je posl'o ovog čovjeka - Redžepa Tjjipa Erdoğana. Podržite ga" - dedi (reče)!
Butum svjetina rukama je klepnula u znak podrške padišahu Erdoğanu. Bijaše veliki kalabaluk u Zetri. Padišah Erdoğan je uzvratio hoşgeldiju svom arkadaşu i dostu, Başbošnjaku:
- Volim Bosnu. Bosna mi je u amanet dana. U Bosni ima demokracije. Europa nije ispit položila, - padišah Erdoğan dedi. Zijaret je proš'o u selamu i emanu. Nije se čula nijedna nevaljala riječ. Butum svjetina - Turci i Bošnjaci - bili su çok, çok razi. Hem padišah hem njegov arkadaš i dost bili su isto tako razi. Padišah Erdoğan se potom odmah vratio u Istanbul. Nije imao vakta za iftar i akšam-namaz u šeher Saraj’vu. Svjetina se razišla osim onih koji čekaše da vide padišaha Erdoğana i njegovog dosta kako hodaju Baščaršijom. Ali, oni se ne uzuhuriše. Kad se upališe kadilji na munarama šeher Saraj’va, svako bijaše u svojoj hiži za iftar. Tako prođe još jedan zanimljiv dan u ovoj zanimljivoj Bosni, u koju dolaziše i prolaziše mlogi padišahi, sultani, kraljevi, gazije, hajduci te zvani i nezvani gosti, ali Bosna ih sve proživi i nadživi, Bosna ih sve nadvisi svojom ljepotom i svojom neviđenim saburom. Turci se vratiše u svoj vetan, a Bošnjaci ostaše u svom vetanu. Vidješe šta vidješe i čuše šta čuše. I ponadaše se da će im biti bolje nakon padišahovog zijareta. Nada je uvijek bila Bošnjacima besplatna, - zaključio bi sarajevski ljetopisac Mulla Mustafa Bašeski da se jučerašnji dan dogodio između 1749. i 1804. godine po Mīladu u Sarajevu.

***
Ali, jučerašnji dan se dogodio u 2018. god. po Mīladu. Zato bi i sarajevski zapis Bašeskija, da je danas živ, bio drugačiji. Jer, ni današnja Bosna ni današnji Bošnjaci nisu isti kao u vrijeme Mulla Bašeskija. Sve se u Bosni promijenilo. Ni kamen na kamenu nije ost’o. Od posljednjeg padišaha u Istanbolu prije više od sto godina Bosna živi drugačiji život, - bez padišaha i bez sultana. A ako ga i ima, onda on više ne sjedi u Istanbolu, već u Briselu. Zato su Bošnjaci podijeljeni oko jučerašnjeg zijareta turskog başbakana Redžepa Tajjipa Erdogana. Da je danas živ Mulla Bašeski bi, sigurno, zapisao da ima Bošnjaka koji su oduševljeni zijaretom turskog başbakana Redžepa Tajjipa Erdogana. Oduševljeni su i kako mu je poželio hoşgeldiju predsjedavajući bosanske države i najviši predstavnik u Bošnjaka Bakir Izetbegović, sin rahmetli Alije Izetbegovića, kad je ukazao na Erdoğanovu mesijansku ili mehdijsku misuju današnice. Nije prvi puta da se kod muslimana javlja potreba za Mehidijom, kao spasiteljem nakon što izgube kompas i nakon što ne umiju da se snađu na uzburkanom moru.

***
No, Mulla Bašaski bi zapisao, također, da ima Bošnjaka skeptika, koji u jučerišnjoj posjeti ne vide spas za Bosnu i Bošnjake, već izvjesnu opasnost zato što ih turski başbakan Redžep Tajjip Erdogan nije uvjerio da razumije današnju Bosnu i potrebe današnjih Bošnjaka/Bosanaca. Nije ih uvjerio da je svjestan koliko je važno snažiti bosansku državu a ne samo selektivnu bošnjačku elitu. Bošnjaci skeptici vole Tursku baš onoliko koliko Turska voli Bosnu. Zato nema svjesnog i odgovornog Bošnjaka/Bosanca koji je u svojoj duši bio protiv zijareta visokog gosta i dosta iz Turske. Prigovori koje su se mogli čuti od komšija padaju u vodu, jer nakon genocida Bošnjaci/Bosanci nemaju pravo nikome se ispričavati.



No, ima jedna stvar koju Bošnjaci/Bosannci ne smiju nikad zaboraviti, a koju su naslijedili iz najtežih dana svoje borbe za slobodu, a to je da se ne smiju ugledati na druge u svom ponašanju prema samima sebi. Bošnjaci ne smiju imitirati svoje komšije, posebno u onome što ide na štetu bosanske države i ugleda Bošnjaka/Bosanaca u svijetu. Ne bih rekao da je bila namjera, ali jučerašnja posjeta turskog başbakana Redžepa Tajjipa Erdogana Bošnjaci skeptici doživljavaju kao "tuk na utuk" - oni imaju svoje patrone u Srbiji i Rusiji, Hrvatskoj i Vatikanu, mi imamo svoje u Turskoj. Bošnjaci/Bosanci su se zavjetovali da ne žele ličiti na svoje neprijatelje. Zar smo zaboravili šta je rahmetli Alija govorio: "Bitku gube oni koji počnu ličiti na svog neprijatelja". Nadam se da nije došlo dotle, ali Bošnjaci skeptici su uznemireni i uplašeni, jer im se čini da im se uopravo to događa, - počinju ličiti na svog neprijatelja u Bosni i oko Bosne.
Da je danas živ, Mulla Bašeski ne bi propustio primijetiti i da je velika većina Bošnjaka indiferentna naspram svega što se oko njih događa, pa im zijaret turskog başbakana Redžepa Tajjipa Erdogana nije ni opravdan ni sporan. Oni žive u svom svijetu malo ovdje u Bosni, malo tamo u svijetu i mole Boga da ne bude bosanske kavge. Za njih je jučer bio samo još jedan zanimljiv dan u kojem je svako rek'o što je imao, ali opet ostaje sve po starom - dan po dan, noć po noć, jedan po jedan se rađa i jedan po jedan umire u šeher Saraj'vu, rekao bi Mullla Mustafa Bašeski. Ali, i kao što bi rekao Ivo Andrić: - Ovi ljudi su tvrde vjere i kamenitog ponosa, koji mogu da budu plahi kao bujica i strpljivi kao zemlja.

***
Bosno moja, otkud li si? S neba li si? Zemlja li si?
Bosno moja, svoja li si? Moja li si? Tuđa li si?
Bosno moja, kuda li si? Uzbrd' li si? Nizbrd' li si? Sama li si?
Bosno moja, gdje li si? Useb li si? Unam li si? Unjem li si?
Bosno moja, gdje god da si! Umeni si! Unama si! Uz Boga si! Jedna Jedina!
Bosno moja, uvjek svoja! Uvjek moja! Uvjek slavna!
Nikad tuđa! Nikad sama! Nikad sramna!
Bosno moja, ponosna i slobodna da si!