MR. MILAN JOVIČIĆ: Stvarajući svoju genocidnu tvorevinu, Republiku Srpsku, kao mentori i pijevci, koji su od zore započeli da „kukuriječu“ u ima svojih Srba, tzv. „dodikovaca“, uz pomoć, saglasnost i pripovjedanje svojih, najvećih vjerodostojnika, patrijarha Irineja i Vladike Grigorija, podržavajući i svoga „kralja“ i guslara iz Laktaša.

Prisjećam se, godina devedesetih, u vrijeme srpske agresije, na moj grad Mostar, da je na žutoj zgradi, čuvene srpske porodice Peško, crnim grafitima bila ispisana poruk: „Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom“!

U ta zločesta vremena i nisam mnogo razmišljao, niti sam shvatio značenje, ovakve poruke, iako sam, bio i neposrednim svjedokom, početcima devedesetih godina, izvornog nastajanja i širenja „ balvan revolucije „ od Gazimestana do Ljubljane, suočavajući se i dobro poznavajući i njenog idejnog tvorca, Slobodana Miloševića.

Međutim, godinama iza Dejtona, u našoj svakodnevnici, do današnjih dana, kukuriječu, njegovi sljedbenici, realizatori njegove ideologije, agresori i neposredni rušitelji, ovoga grada Mostara i moje jedine domovine Bosne i Hercegovine. Možda, tek danas, u cjelosti razumijem gore napisanu poruku, njen značaj i sadržaj, jer su nam akteri i izvršioci ideoloških nakana, svoga Vožda,ovoga puta predvođeni guslarom iz Laktaša, Miloradom Dodikom, dali do znanja, da oni zaista i nisu bosanski Srbi, već oni Slobini Srbi, kao recidivi, te sveukupne agresorske i genocidne, ubilačke i razorne politike.



Hvala Svevišnjem, na nebesima, da sam i konačno shvatio i dao sebi oduška, kada su oni ti Srbi, da ja zaista, kao i moji istomišljenici, pravoslavne vjeroispovjesti, koji smo ostali i živimo u jedinoj nam domovini, zvanoj i vječnoj, Bosni i Hercegovini, istinski i pravi bosanski Srbi.
Dobro sam spoznao, da ovaj guslar iz Laktaša, pripada i svome „životinjskom rodu“ od ovčara preko Romanije, do svinjara i govedara, Republike Srpske, kao njihove genocidne tvorevine, te da se kani i bez granica, preko Drine, želi normalno kretati, sa svojim stadom i guslama, uz njihove „junačke“ pjesmice iz perioda svojih „životinjskih idola“, od Slobe, do psihijatra Raše i „junačine“ Raleta, kao i mnogih njihovih izvršilaca genocidnih radnji, u državi Bosni i Hercegovini.

Stvarajući svoju genocidnu tvorevinu, Republiku Srpsku, kao mentori i pijevci, koji su od zore započeli da „kukuriječu“ u ima svojih Srba, tzv. „dodikovaca“, uz pomoć, saglasnost i pripovjedanje svojih, najvećih vjerodostojnika, patrijarha Irineja i Vladike Grigorija, podržavajući i svoga „kralja“ i guslara iz Laktaša. Javno su, na televizijskim i pisanim medijima, proglasili, sve nas Srbe iz Federacije, kao njihove „rezervne Srbe“. Utoliko smo, istinski, srećni i blagosloveni, što je i dokaz, da ne pripadamo njihovoj kategoriji Srba ili „čistokrvnih Srba“, koji u agresiji, proliše i svoju „nečistu krv“ uz blagoslov i svih Božijih izaslanika, ovozemaljaca.

I oni su veliki Srbi i dokazani tvorci, svoje genocidne tvorevine, Republike Srpske

Uz, Božiji blagoslov, da im se sačuvaju, njihovi tvorci i tvorevina RS, kako bi mogla zajednički sa svojim „Vučkom“ živjeti svi Srbi u jednoj državi!

Guslarove dobre veze i orkestar sa orguljašem, iz mostarskih Bara, sa jaranom i kaubojem, veliko hrvatskim nacionalistom, lukavim latinom, Draganom Čovićem, doprinijeli su dogovoru i realizaciji, da svi mi „rezervni Srbi“ u Kantonima i gradovima, kao što je i Mostar, da i „de jure i de facto“ istinski, budemo neravnopravni i ne konstitutivni, sa našim komšijama i susjedima.

Kako, ovih dana piše, novinar Dragan Bursać, nakon rasprave u državnom Parlamentu u Sarajevu: Milorad Dodik, trgovac bezvrijednim Srbima.

„Najprije, trebalo bi javno saopštiti imena “heroja”, zapravo licemjera i konvertita, koji jedno rade, a drugo govore i koji su osporili potpunu pravnu konstitutivnost jednog naroda. To su: Borjana Krišto (Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine), Miroslav Milovanović (SNSD), Lazar Prodanović (SNSD), Milica Marković (SNSD), Dušanka Majkić (SNSD), Staša Košarac (SNSD), Predrag Kožul (HDZBiH) i Nikola Lovrinović (HDZBiH). I dok za Krišto i Kožula, kao predstavnike Hrvata, možemo reći da ima neke perverzne, samo perverzne, logike u odbijanju da jedan konstitutivni narod zaista bude u punom kapacitetu konstitutivan na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, šta je sa srpskim poslanicima?



Nije vrag pa da su se odmetnuli od Dodika, pretvorili se u nekakve trećeentitetske separatiste Dragana Ćovića, pa oduzeli prava jednom konstitutivnom narodu? Zapravo, to je čak i semantički nemoguće. Za one koji ne znaju pun naziv partije, SNSD je Savez nezavisnih socijaldemokrata – Milorad Dodik. Čovjek je svoju autarhičnost ugradio u ime partije! Nema bez Dodika ni treptaja, pogotovo ne u institucijama državnim u Sarajevu. Nije, dakle, bilo moguće da ovi ljudi glasaju u korist štete svog naroda bez Milorada Dodika“ /završen citat/.

Rezonujući razumno i ljudski, možda bih i rekao, eto ih tamo, da nije i otrovne obotnice sa svojim pipcima, u dogovorima sa Draganom i HDZ-ovcima, kao „dodikovci“ dosegla i proširila se u naš Mostar i ove šire hercegovačke prostore. Upravo, zahvaljujući i djelovanju Crkve i njenih vjerodostojnika, sa Vladikom Grigorijem, ovi se sve više uključuju u ova naša politikantska djelovanja, organizirajući, pored postojećih i svoje brojne kulturne i druge institucije. Kako im je i njihov mentor i samoproglašeni „Kralj“ Mićo iz Laktaša, obećao, da će podržati i treći entitet, Herceg Bosnu, sa tim nadanjima i njegovi „dodikovci“ u ovome gradu očekuju i svoj neposredni udio i uticaj u toj vlasti.



Nadanja su, ludima radovanja, kako bi to naši stari govorili, možda i da dobiju svoju konstitutivnost, ali ravnopravnost na ovim prostorima, sa takvim nacionalističkim i ustaškim nasljednicima, nikada i nikada, valjda će to shvatiti u uvidjeti i ovi nerazumni „dodikovci“. U tome im ne mogu pomoći ni Sv. Trojica i svi sveci nebeski i ovozemaljski vjerodostojnici, koji guslaju po notama, svoga Miće iz Laktaša.

Bilo, kako bilo, srećno se i zadovoljno osjećam, u saznajima da nikako nismo u istome toru ili srpskome rodu, sa velikim Srbima, kakav je Milorad Dodik i njegovi „dodikovci“, da pripadamo, normalnim i razumnim ljudima, pravoslavne vjeroispovjesti, Bosanskim Srbima.