Temelji genocidne tvorevine (Ilustracija: Šukrija Mehoiljić)

ELMEDINA MUFTIĆ: I dok se Dodik i ostala genocidna bratija pripremaju za veličanje najtežeg oblika ratnog zločina - genocida, dok se pokušava poniziti žrtve genocida, a preživjelim žrtvama poslati jasna poruka, da je ideja genocida živa i trajna kategorija u svijesti srpskog naroda, a katarza nepostojeći pojam u rječniku savjesti onih u čije ime je počinjen genocid, Bošnjaci moraju postati svjesni da je u trajnom sjećanju naša pobjeda. Na veličanje 9. januara, Bošnjaci trebaju odgovoriti interpretacijom istine o genocidu, svim raspoloživim sredstvima prikazati stvarnu sliku nastanka genocidne tvorevine, kao i neophodnost njezinog ukidanja, jer sve što je nastalo na genocidu ne može imati pravni legalitet niti legitimitet postojanja.

Kultura pamćenja i borba za interpretaciju istine o agresiji i genocidu u kontinuitetu, koji se stoljećima provodi nad Bošnjacima, spada u osnovnu obavezu svakog Bošnjaka, ma gdje da se nalazi. Opstanak Bošnjaka, koji je preduslov i garant suvereniteta Bosne i Hercegovine, njezinog teritorijalnog integriteta, uveliko zavisi od kulture pamćenja i dobijanja bitke za interpretaciju istine o agresiji i genocidu. Stoga je vrlo važno predano raditi na ovom polju – na buđenju vrlo često uspavane svijesti Bošnjaka, stalnom sjećanju na genocid kao ishod trodržavne agresije na R. BiH i još uvijek prisutnoj želji Srba i Hrvata, kako onih iz Srbije i Hrvatske, tako i onih unutar granica naše domovine - o podjeli BiH, odnosno njezinom nestanku, a time i nestanku Bošnjaka, kao jedinog autohtonog naroda na tlu BiH.

Obilježavanje 9. januara, dana početka genocida nad Bošnjacima, mora da bude jedan od glavnih bošnjačkih projekata, jer samo sjećanjem i pamćenjem možemo izgraditi novi sistem vrijednosti, koji će nam biti garant opstanka, odnosno bedem odbrane od novog genocida, koji je već odavno spreman i zapisan u Memorandumima SANU-a i SPC, te susjeda sa Zapada, koji svojim odnosom spram Presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu „hrvatskoj šestorki“, pokazuju svu raskoš zločinačkih namjera spram Bošnjaka. Značenje 9. januara mora biti duboko urezano u biće Bošnjaka, jer je tog dana počeo da se provodi plan SANU-a o genetskom uništenju jednog naroda i zatiranju njegove vjere, kulture i tradicije. Bošnjaci su ovakav plan SANU-a platili genocidom, odnosno stotinama hiljada ubijenih, desetinama hiljada silovanih bošnjačkih djevojčica, djevojaka, žena i muškaraca, logorima smrti, u kojima su ljudi mučeni do granice neizdrživosti, a mnogi su ubijani ili su umirali u najvećim mukama, progonima, kao i raznim psihofizčkim torturama, koje nisu zabilježene u historiji ratovanja. Sve što se dešavalo u periodu 1992.-1995. godine, prevodi se kao agresija Srbije i Crne Gore i Hrvatske na nezavisnu i međunarodno priznatu R Bosnu i Hercegovinu, s ciljem podjele države i uništenje Bošnjaka.



Uveliko se u tvorevini nastaloj na genocidu izvršenom nad Bošnjacima od Prijedora, Ključa, Vlasenice, Bratunca, Bijeljine, Višegrada, Zvornika, Foče... pa sve do Srebrenice u periodu 1992.-1995. godine od strane Srba i Crnogoraca, priprema đavolji pir, ili krsna slava u čast genocidu, koju te nemani u ljudskom obliku nazivaju danom RS, te se i na ovaj najprimitivniji način veliča genocid, ponižava žrtva, pljuje se na sve civilizacijske vrijednosti, i na kraju šalje jasna poruka, da srpski narod nije odustao od genocida.

Obilježavanjem 9. januara, kao Dana RS, udara se na Ustav BiH, odnosno odluke najviše sudske istance Ustavnog suda BiH, ne poštujući odluku istog, koja je obilježavanje ovog najmračnijeg datuma u historiji čovječanstva proglasila neustavnim i diskriminatorskim.

Bosansko-hercegovački mir uz neustavni Dan RS-a (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

I dok se Dodik i ostala genocidna bratija pripremaju za veličanje najtežeg oblika ratnog zločina - genocida, dok se pokušava poniziti žrtve genocida, a preživjelim žrtvama poslati jasna poruka, da je ideja genocida živa i trajna kategorija u svijesti srpskog naroda, a katarza nepostojeći pojam u rječniku savjesti onih u čije ime je počinjen genocid, Bošnjaci moraju postati svjesni da je u trajnom sjećanju naša pobjeda. Na veličanje 9. januara, Bošnjaci trebaju odgovoriti interpretacijom istine o genocidu, svim raspoloživim sredstvima prikazati stvarnu sliku nastanka genocidne tvorevine, kao i neophodnost njezinog ukidanja, jer sve što je nastalo na genocidu ne može imati pravni legalitet niti legitimitet postojanja. Stalnim djelovanjem na polju kulture pamćenja, razvijati svijest novih generacija o prošlosti, kao opomenu i uputu za budućnost. Istina o genocidu mora biti glasnija, trajnija i jača od bilo kojih nacionalističkih i fašističkih politika, koje genocid, zločin i agresiju slave kao herojstvo. Istinom moramo svakodnevno ubijati laži, jer ako mi posustanemo, dušmani neće sigurno. Na svaku njihovu laž mora doći naših stotinu istina, jer samo istinom možemo do pravde, opstanka i ostanka.

Dan kada je počeo da se izvršava jedanaesti genocid nad Bošnjacima, 9. januar 1992. godine, za Bošnjake je postao imperativ borbe za opstanak. Danas, kad topovi šute, bitka nije završena; rat se vodi, pobijedit će istina, samo ako bude bilo budnih i odvažnih da je ponesu do pobjede.