ELMEDINA MUFTIĆ: Nismo uspjeli da interpretaciju istine o agresiji i genocidu, kao i čudu bosanskog otpora, pretvorimo u priču koja nas odgaja i određuje. Posustali smo, prije nego smo i krenuli. Ako dopustimo da nam ubiju ljubav za državu, dopustit ćemo im da ubiju i nas. Oni koji ne pamte prošlost ne polažu ni pravo na misao o budućnosti. Ako ne cijenimo žrtvu koja je pala za našu slobodu, nismo ni vrijedni da je živimo. Kad god se zapitamo šta nam je država dala, sjetimo se onih koji su državi dali sve, svoje živote, a za uzvrat nisu tražili ništa.

Odsustvo patriotizma ili sistematsko ubijanje istog, jedan je od preduslova slabljenja države i nacije. Gubitak ljubavi za državu i narod, praćen neprestanim medijskim dopingom negativnih emocija spram onoga što jesi i gdje pripadaš, plan je kojim se ostvaruje nakana dušmana - da nas ne bude.

Od završetka višedržavne agresije pa naovamo u BiH se provodi agresivna kampanja ubijanja patriotizma kod mladih osoba, ali i ostalih ljudi. Neprestanim medijskim filovanjima, kako u BiH ništa ne valja, kako nam je sve nazadno, samo nam je uz njihovu svesrdnu „pomoć“ mržnja spram vlastitih vrijednosti napredna. Ono što posebno brine, jeste apsolutno odsustvo interesovanja i kulture sjećanja za proteklu agresiju na RBiH i genocida nad Bošnjacima, za čudo bosanskog otpora, koji su pružili sinovi i kćeri ove zemlje i uspjeli stati na put neprijateljima i sa Istoka i sa Zapada, sačuvati suverenitet i integritet BiH, i opstanak Bošnjaka.

Zakazalo se tamo gdje nije smjelo. Tamo gdje s ponosom imamo šta da kažemo, mi smo zašutjeli. Tamo gdje smo mi stali sa istinom, drugi su samouvjereno krenuli s lažima. Nismo razumjeli da snaga našeg napretka leži u ljubavi spram države i nacije. Danas su generacije mladih ljudi u BiH ‘amputiranih’ emocija, njihova ljubav za državu se mjeri materijalnim dobrima, odnosno pitanjem, 'a šta nam je to ova država dala'. Ti mladi ljudi nisu krivi za svoje stanje, jer su prošli kroz obrazovni sistem, koji ih je naučio svih osam ofanziva iz NOB-a, i neka je, svaka borba protiv fašizma je vrijedna pamćenja, ali nisu ih naučili niti jednu bitku, koja se vodila za opstanak RBiH, i spašavanje Bošnjaka od potpunog istrebljenja - genocida.

Ni porodica nije obavila svoj zadatak.

U vrijeme komunizma naše su nas nane i majke uspavljivale pričama o našoj prošlosti, našim precima, junacima; odgajali su nas na temeljnim vrijednostima našeg postojanja, danas mi djecu odgajamo na tuđim vrijednostima, koje su nam podmetnute. Danas su našoj djeci heroji neki likovi iz američkih filmova, razni bjelosvjetski probisvjeti bez lica i naličja, a ne znaju istinske heroje svog naroda, one koji su pobijedili zlo, sačuvali državu, spasili narod od konačnog nestanka. I tu je naš poraz. Naš put u zaborav. Dok naši dželati slave svoje ratne zločince kao heroje, mi svoje heroje i ne znamo. Ne gradimo misao o domovini kroz likove najboljih od nas, naših gazija i šehida, koji su najbolji primjeri patriotizma, najbolja staza kojom trebamo ići kako bi razvijali državu. Naša misao o državi formirana je sistematskim ubijanjem ljubavi za istu. Sve više je prisutno psovanje države, o državi se govori najgrubljim i najvulgarnijim rječnikom, mladi ljudi pokazuju najgori oblik nepoštivanja svetosti značenja države, nesvjesni činjenice da se za državu, njezin suverenitet i integritet stoljećima prolijevala krv. Ne znaju mladi ljudi, nisu ih naučili, da su samo dvadesetak godina unazad njihovi vršnjaci s puškom u ruci branili domovinu, nisu pitali, šta će im država dati, nego su oni državi dali sve, život, dijelove tijela, mladost. Ti hrabri sinovi državu su nam u emanet ostavili. A mi se tako olahko s emanetom igramo. Ne obrazujemo generacije na vrijednostima iz najbliže prošlosti, na bezuvjetnoj ljubavi za državu i naciju. Ne odgajamo ih na primjerima časnih sinova, šehida i gazija. Ne pričamo im o velikim pobjedama naše Armije RBiH. Ne snimamo filmove, gdje su glavni likovi ponijeli odlike stvarnih heroja, koji sa sobom nose miris slobode. Naši filmovi su suprotnost tome: heroji su nam prikazani ko nastrani likovi, sve u stilu nekog podzemlja čiji smrad nečistog nijeta ubija svaki smisao za ljepotom. Nismo uspjeli da interpretaciju istine o agresiji i genocidu, kao i čudu bosanskog otpora, pretvorimo u priču koja nas odgaja i određuje. Posustali smo, prije nego smo i krenuli.

Ako dopustimo da nam ubiju ljubav za državu, dopustit ćemo im da ubiju i nas. Oni koji ne pamte prošlost ne polažu ni pravo na misao o budućnosti. Ako ne cijenimo žrtvu koja je pala za našu slobodu, nismo ni vrijedni da je živimo. Kad god se zapitamo šta nam je država dala, sjetimo se onih koji su državi dali sve, svoje živote, a za uzvrat nisu tražili ništa.