Ministar Muharem Fišo i borac Nazif Daglar

Nakon što smo nedavno ukazali na problem Nazifa Daglara, borca druge “viteške” brgade, iz sarajevskog naselja Ahatovići, kojem je potrebna pomoć neophodna za dovršenje izgradnje njegovog stambenog objekta mnogi su se zainteresovali za sudbinu ovog čovjeka koji je, svojevremeno, svojm pjesmom liječio ljude a danas, pored izgradnje stambenog objekta, njemu je potrebna pomoć humanih ljudi i u saniranju zdravlja i liječenju njegove, teško oboljele, supruge. Jedan od onih koji je među prvima iskazao želju da mu pomogne jeste i agilni Muharem Fišo, ministar za boračka pitanja u Vladi Kantona Sarajevo. Vrlo ekspresno je organizovao prijem za ovog čovjeka te ga uputio na to kako da sistemski riješi probleme na koje je naišao.

- Često se u radu suočavam sa sličnim slučajevima, kaže Muharem Fišo. Još uvijek ima ljudi koji su narušenog zdravlja, koji se bore sa samim sobom, kako prebroditi zdravstvene probleme u koje su oni ili članovi njihovih porodica zapali. Još kada se u toj borbi, sa niskim primanjima, suoče sa nerazumijevanjem administracije kao što je to bilo u slučaju Nazifa Daglara onda takvi teško mogu sami prevazići nedaće. Neshvatljivo je da su mu revnosni administrativci naplaćivali dažbine kojih je on, kao pripadnik oružnih snaga, oslobđen po odredbama propisa vezanih za dopunska prava boraca. U rješavanju njegovih problema malo je bilo razumjevanja onih koji su bili dužni, ako ne da mu pomognu, onda bar da ga upute kako da te problem rješava. Frapirao sam se kada sam vidio u kakvim on uslovima živi. Žalosn je da danas ima slučajeva da se umjesto crijepa na krovove stavljaju najloni. Nastjat ću da njemu, i sličnima, pomognem da sistemski riješi bar jedno od svojih egzistencijalnih pitanja -pitanje vezano za obezbjeđenje sigurnog krova nad glavom. Tokom ove godine, zahvaljujći podršci Vlade Kantona Sarajevo uspjeli smo obrzbijedit sredsta za izgradnju 40 stanova za porodice i djecu šehida, za ratne vojne invalide sa procentom invalidnosti od 100 posto. Sistem se mora na pravi način odužiti onima koji, u najtežim danma za našu zemlju, nisu žalili svoje zdravlje i živote kako bi ona bila slobdna i nezavisna. Pored stambenih problema nastojimo pomći i u adekvanom

Kuća Nazifa Daglara Oni koji žele pomoći Nazifu svoje novčane priloge mogu poslati na njegov žiro račun: 1613000048507233, poziv na broj: 4255 0310 0578 0381, otvoren u Raiffeisen bank, poslovnica Sarajevo, putem Western uniona, ili poštanskom uplatnicom na adresu: Nazif Daglar, 71 000 SARAJEVO, Ahatovići, ulica Djevojačka voda br. 121. Dodatne informacije mogu se dobiti na telefon broj: 061 558 510.

liječenju onih kojima je takva pomoć potrebna, ali da riješomo i neka druga njihova, statusna, pitanja. Nije uspješno riješeno ni pitanje statusa onih koji su tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995.godine bili prisilno zatvarani u agresrske logore. Važna su njihova svjedočenja o golgotama kroz koje smo prolazili. Djelimično se rješavaju pitanja onih koji su se po izlasku iz agresorskih logora uključili u oružane snage. No, rijeka je onih koji, zbog tortura kroz koje su prolazili, nisu bili spopsobni za to, a danas im je potrebna pomoć bolo za lijčenje, rješavanje stambenog ili nekog drugog, statusnog, pitanja. Istina, kod te populacije ima malo nesloge. Umjesto da jedinstvenije nastue prema instuticijama vlasti često se, međusobno, spore oko nevažnh sitnica. Društvo nije adekvatno odgovorilo na potrebu otvaranja novih radnih mjesta kako bi pripadnici boračke populacije, umjesto socijalnih davanja, mogli dostojanstveno živjeti od svog rada. Ministarstvo za boračka pitanja je u posljednju godnu obezbjedilo oko 300.000 konvertibilnih maraka za podsticaje u zapošljavanju boraca. Tridesetak njih i njihvih porodica već su ušli u neke firme ili zadruge te zasnovali radni onos. Ulažemo i sredstva u prekvalifikacije, a sve sa ciljem da, koliko toliko, borcima vratimo dostojanstvo koje zaslužuju. Država je zakazala jer nije dovoljno posvetila pažnje ovom pitanju. Nije se značajnje uključila u to da podstakne one koji imaju ideja, koji hoć da rade, da se međusobno uružuju i tako stvaraju nove proizvode. U svim državnim ministarstvima postoji dovoljno sredstava za ove namjene. Međutim, ona se ne koriste na pravi način.

Muharem Fišo, ministar u Vladi Kantona Sarajevo

I memorija sjećnja je važna?
- Naravno, nastavlja Fišo. Moramo posvetiti pažnje memoriji vezanoj za sjećanja na ono št nam se u bliskoj pršlosti dešavalo. Spomen kompleksi, spomen oblježja, filmovi, projekti pisane riječi trebaju na pravi način da govore o našoj herojsjoj borbi ali i da govore o golgotama kroz koje sm prolazi. Otuda će Memorijalni kompleks “Žuč” bit mjesto u kojem će na adekvatan način biti prikazano “Čudo bosanskog otpora”, mjesto u kojem će buduće generacije imati prilike da vide, ne samo kako se branilo Sarajevo već i cijela Bosna i Hercegovina. Taj pojekat bit će uvezan sa tunlom “DB” kojem ćemo dati još značajnije mjesto i budućem Spomen obilježju “Bunker” kod Pansiona ”Kon-Tiki” u Vogšći u kojem su, tokom minulog rata, agresori prisilo zatvarali građane i nad njima provodili različite vidove tortura koje ljudski um teško može i zamisliti.