Slovo uklesano u kamen najveći je pokazatelj iskrene želje jednog čovjeka da ostavi uspomenu, trag i znak svoga postojanja na određenom mjestu i u određeno vrijeme. S druge strane islam je slovu (harfu), odnosno pisanoj riječi, dao izuzetan značaj, dotle da je ono postalo glavni oblik dekoracije i poruke.

U suštini, islamska epigrafika, spoj je dva glagola, koji su od najvažnijih u islamskoj civilizaciji, a to su glagoli ‘‘graditi’’ i ‘‘pisati’’, a oni se direktno vežu za glagole ‘‘živjeti-postojati’’ i ‘‘čitati’’, jer gradi onaj ko postoji, a piše onaj ko čita i zna.

Kultura pisane uspomene uklesane u kamenu na prostorima Plava i Gusinja, od izuzetne je važnosti za historiju ovog kraja. Zahvaljujući ovome radu mi sa ovih ‘‘kamenih dokumenata’’ čitamo prošlost i historiju, odnosno čitamo imena graditelja, godine, religiju, kulturu, dove-molitve, stihove, pa čak i imena majstora.



Spomenici islamske epigrafike za historiju Plava i Gusinja imaju dokumentarnu, literarnu i likovno-kaligrafsku vrijednost. Materijal koji je sakupljen i obrađen u ovoj dragocjenoj knjizi, djelo je uvaženog profesora Halila Markišića. On je iskreni ašik u svoj zavičaj. Ovo što ostavlja budućim generacijama veliki je hajrat. Danas kada je patriotizam maksimalno zloupotrebljen, mi od cijenjenog profesora trebamo učiti šta je to istinski patriotizam. Zahvaljujem mu se na tome u ime svih onih koji vole svoj narod i ovaj prelijepi kraj.

Sve što je na dunjaluku, izloženo je propadanju i prolaznosti. Nekada to čini vrijeme, a nekada i ljudi kroz nebrigu i rušenje. Tako da je u ovom kraju vremenom mnogo spomenika uništeno i nestalo, ali mnogo je i spomenika koji su ljudskom rukom i nemarom uništeni i zapostavljeni. Mislim da je ovaj rad došao kao derman tom dertu, toj našoj bolesti zaborava i nemara.



Pored džamija i nišana, odlika plavsko-gusinjskog kraja, bez sumnje su kule. Ne znam da li na tako malom prostoru ima toliko sačuvanih kula bilo gdje. Pored toga što su kule u plavsko-gusinjskom kraju prije svega podizane kao stambeni objekti, one su imale i svoju odbrambeno-bezbjednosnu ulogu. A ujedno bile su i gostionice i sigurna mjesta u kojima je svaki dobronamjerni putnik i dost imao sigurni konak i obrok. Primjer kule Fera Rdončića, na kojoj je uklesana puška okrenuta na dolje i primjeri kule Šiljkače i Bećiragića kule, koje su prolaznicima davale ''signal'' dobrdošlice, dovoljno govori o kulturi ponašanja u ovom kraja. S druge strane spomen Božijeg imena Allah, kroz izraze ''Rabb'', ''Mašaallah'' ili kroz Allahova lijepa imena i atribute kao što su ''Hafiz'', ''Hakk'', ‘‘Hannan’’ i ''Mufettihu'l-ebvab'' na kulama, a ''Baki'' i ''Hajj'' na nišanima i dr. znak su pripadnosti islamskom ubjeđenju i oslanjanja na Boga u kojeg vjeruju, što je posljedica islamizacije, čime je ovaj kraj postao i ostao ''parče'' teritorije islamske kulture i civilizacije.

Završit ću jednom mudrom izrekom, koja je uklesana u jednoj od ovih kula, a u kojoj se nalaze osobine našeg cijenjenog autora:

‘‘Men sabere ve gafere
Semere ve zafere.’’

‘‘Ko se bude strpio i oprostio
On je plodom urodio i pobjedio.’’

Novi Pazar, 12. jul 2016. godine