Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
BOŠNJAČKI GLOBALNI PRIORITETI (I DIO) Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.
Bošnjački globalni prioriteti mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe, i to: I) Bošnjačka unutrašnja globalna pitanja II) Bošnjačka vanjska globalna pitanja Konsolidacija unutrašnjih globalnih pitanja uslov je za efikasnost u pogledu vanjskih globalnih pitanja. Po prirodi materije nije moguće biti efikasan u vanjskom pogledu ako ne postoji temelj za uspješno djelovanje u tom domenu, a koji treba da čine resursi i potencijali iz unutrašnje sfere. Dakle, ako ne postoje kvalitetni kadrovi nije moguće razvijati uspješno ni jedan društveni segment od općeg značaja za državu. Svaki pokušaj rješavanja pitanja od globalnog, a tim i dugoročnog značaja za Bošnjake i državu BiH propast će u početnoj, razvojnoj ili završnoj fazi – zavisno od okolnosti kada bude neophodan angažman u pogladu kvaliteta. Marginalno je u kojoj će fazi pokušaj pasti, suština je da ne može biti realiziran plan od interesa za Bošnjake i BiH. Zadnje tri decenije su prepune propalih nastojanja da se nešto uradi u pogledu progresa kompletnog društva. Skoro svaki takav pokušaj je završio neslavno, a oni koji su bili nosioci projekta obično su za neuspjeh okrivljivali „drugu stranu“ i trajno bi nestajali sa političke scene. Po nepisanom pravilu takve osobe nisu spremne da prihvate ličnu nesposobnost kao osnovni uslov za propast projekata ili angažnama za koji su preuzeli odgovornost, a što ima osim stručne i etičke negativne posljedice dugoročnog karaktera. Dakle, nedostatak samokritike doveo je u takvo stanje kolektivnu svijest da je forma preuzela funkciju sadržaja, pa se forma poistovjećuje sa kvalitetom a sadržaj sa kvantitetom – što je iracionalno i suprotno od činjenica. U tom slučaju je data prednost teoriji u odnosu na praksu; tj. govoru u odnosu na djelovanje; dakle, medijima u odnosu na radno mjesto; tumačenju u odnosu na odlučivanje; i na kraju priči/izlaganju u odnosu na argumente. Bez sumnje da je ta metoda osuđena na propast, tako da u principu, uglavnom sve što se radi i uspostavlja u BiH podliježe tom duhu iracionalizma i pada u blokade, dubioze i na kraju ima tragičan epilog. U takvom negativnom društvenom konteksu poseban i faktički, povlašten položaj imaju mediji koji prema svom nahođenju i bez ikakve javne ili bilo kakve odgovornosti šire negativne informacije multiplicirajući dominantan negativan naboj – očito sa ciljem ubijanja volje i entuzijazma kod građana BiH jer je drugi logičan zaključak teško opravdati.
Na površinu objektivne analitike neminovno isplivava logično pitanje – zašto mediji provode pristrasno i neobjektivno informisanje? Kod nekih medija u BiH uređivačka politika je tendenciozna do te mjere da se u pojedinim elementima poklapa sa strogo cenzurisanim informisanjem iz doba pomračenja demokratije i ljudskih sloboda. Takva praksa koja truje zdravo tkivo bh. društva nije nepoznata, što je dodatni i možda najmračniji trenutak u BiH, jer se od nadležnih institucija uglavnom toleriše ili sankcioniše na krajnje neadekvatan način, a što u prktičnom kontekstu znači samo podrška da se i dalje nastavi sa kontaminacijom javnog prostora u BiH. Dakle, ne odlaze stručni i mladi ljudi iz BiH iz nekog hira već iz objektivnih razloga jer ne mogu dobiti posao u BiH – i to na cijeloj teritoriji bez razlike – na osnovu znanja, zvanja i sposobnosti već samo na temelju političkih ideologija. U takvim društvenim uslovima mladi ljudi ne mogu planirati porodicu jer nema nikakve sigurnosti niti vide prespektivu u BiH. Međutim, o tome mediji ne izvještavaju na način da se prodre do uzroka problema, i eventualno identifikuju odgovorne institucije, a time i javno prozovu (ne)odgovorna rukovodstva. Manipulacija je sofisticirana i to se radi na površnoj i uopštenoj osnovi – a duge debate seciranja mračnjaštva u BiH je eskluzivan prostor samo za političare čija lica ispunjavaju većinu medijskog prostora. Za mlade i uspješne nema prostora – čime je očito obznanjena čvrsta sprega između politike i medija – kao temeljne pretpostavke da se izbjegne odgovornost najodgovornijih u BiH društvu za stanje u kojem se kolektivno nalazimo. I) Bošnjačka unutrašnja globalna pitanja Pristup razvrstavanju i kvalifikaciji bošnjačkih unutrašnjih globalnih pitanja može biti različit i može se dolaziti do raznih postavki koje imaju smisla i mogu producirati dobro za bošnjački narod. Međutim, pri formiranju liste prioriteta, a što bi se ticalo primarno društveno-plitičke prakse može se pristupiti na osnovu drugačijih kriterija u odnosu na teoretsku obradu koja bi trebala da teži sveobuhvatnoj analizi interesa i potreba za egzistenciju i prosperitet kompletnog bošnjačkog naroda – u domovini i dijaspori. 1.Opći/nacionalni program Bošnjaka Bošnjačko lutanje i dezorijentacija u pogledu pristupa i rješavanja lokalnih i globalnih pitanja, kao i unutrašnjih i vanjskih pitanja iz vizure etničkih/nacionalnih interesa proizilaze iz razloga nepostojanja Općeg ili Nacionalnog programa Bošnjaka, a što je osnovni uslov da bi se došlo do značajnog jedinstva kod Bošnjaka u pogledu zajedničkog i organizovanog nastupa u javnosti. Umjesto dogovora i ujedinjavanja već treću deceniju bošnjačke demokratske prakse na sceni je fragmentiranje koje slabi bošnjački uticaj u BiH. Pitanje je da li se danas Bošnjaci smiju pogledati u oči i konstatovati da su izgubili značajan dio uticaja u politici u BiH, a da se tendencija slabljenja nastavlja jer se međubošnjački sukobi nastavljaju – sve su širi i dublji. Međutim, Opći ili Nacionalni program Bošnjaka nije stvar tehnike i forme već je to podjednako pitanje afirmativnih kriterija struke i etike. Pošto u tom konkretnom slučaju nije moguće razdvojiti struku od etike iz tog razloga ništa nije značajno i učinjeno u tom pogledu kod Bošnjaka – jer nije moguće da pojedinci ili grupe obmanu kompletan narod. Takav jedan dokument ako nije donesen na adekvatan način nema nikakvu validnost niti obavezujući karakter – na one koji ga donosi i na one na koje se odnosi. 2.Organizacija Jedna od najslabijih karika Bošnjaka u društvenom kontekstu nesumnjivo je organizacija, gdje su, po nepisanom pravilu, izuzetni pojedinci iznad općih pravila koja regulišu unutrašnje odnose što obezbjeđuju harmonizaciju i funkcionalnost cjelokupne organizacije. Obzirom na povlašteni položaj koji sebi obezbjeđuju lideri, a uz njih i istaknuta rukovodstva, nužno je da se producira haos i nezadovoljstvo kod članstva i da dolazi do porasta nefunkcionalnsti, a time i do slabljenja, podjela i kolapsa bošnjačkih organizacija. Objektivnim sumiranjem trodecenijske demokratske prakse, a gdje se Bošnjacima pružila prilika da se slobodno društveno-politički organiziraju, može se doći do relevantnih indikatora koji će ukazati na propuste koje je neophodno ukloniti da bi se u praksi ostvarila kompaktna i harmononizirana bošnjačka organizovanost koja bi ostvarila funkcionalnu produktivnost u društveno-političkoj praksi. 3.Odnosi između naroda u BiH u kontekstu međususjedskih odnosa Sigurno da su složeni odosi između tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, dakle, između Srba, Hrvata i Bošnjaka, a što je odraz historijskih odnosa i kompleksnih i dugotrajnih društveno-političkih dešavanja na ovim prostorima. Svako pojednostavljivanje i isključivost od bilo koje strane vodi problemima i debalansu koji narušava harmoniju u među etničkim/nacionalnim odnosima. Sigurno da bi dodatna zalaganja u iznalaženju društveno-političkih modaliteta zajedničkog života bila preporučljiva, te je očito da je uspjeh uslovljen u prihvatanju istine u pogledu čega kompromisi nisu mogući po prirodi stvari; da ničija sloboda ne bi trebala da ugrožava slobode druga dva naroda, niti pravda može biti ostvarena ako se ne poštuje princip pravičnosti podjednako za sve strane. Prihvatljiv i funkcionalan balan u temeljnim principima društva nije lahko iznaći, kreirati i saglasiti, ali je vrlo jednostavno osporavati ih i rušiti ih, pa su stoga destruktivne snage u startnoj prednosti u odnosu na one koji se zalažu za harmonizaciju odnosa među svim narodima i gađanima u BiH. Neosporan je snažan uticaj R. Srbije na bosanske pravoslavce koji se deklarišu kao Srbi i R. Hrvatske na bosanske katolike koji se deklarišu kao Hrvati – a iz čega proizilaze teritorijalne pretenzije i secesionistička politika koja razdire tkivo bh. društva. Sigurno da u veoma kompleksnom segmentu postoje još teoretskog i praktičnog prostora koji bi bh. patriote trebale da aktiviraju i iskoriste u nastojanju da BiH urede prema uzoritim demokratskim principima i načelima. 4.Etički kodeks Moralna kriza kod Bošnjaka se može uočiti u svim društvenim i političkim segmentima, i samo tendencizna analiza bi ostala slijepa prema etičkim devijacijama koje su prouzrokovale enormno bogaćenje pojedinaca ostvareno na općedruštvenu štetu. To i ne bi bilo tako alarmantno da se taj nečastan proces i dalje ne odvija a koji omogućava daljnje bogaćenje elitizirane manjine i siromašenje većine. Taj debalans tako se drastično odvija da nije moguće da teče u beskonačnost a da ne dođe da značajnih negativnih posljedica, a samo neke od njih su: masovna nezaposlenost i očita letargija i nezainteresovanost vladajuće strukture u tom pravcu; kao i evidentan masovan odlazak stručnih i mladih ljudi; pad nataliteta i pošas bijele koge koje za posljedicu imaju nestanak po jednog manjeg grada u BiH. Vlast umjesto da traži rješenja na navedene probleme ona ogromnu energiju usmjerava da demantuje ili umanji alarmantne podatke, a što je samo još jedan od dokaza da smo duboko u kolektivnoj moralnoj krizi, međutim, i ta činjenica putem tendencioznih medija želi se relativizirati. 5.Edukacija Očito je da bi Bošnjacima dobro došle demokratske edukacije u svakom pogledu u cilju organizacione konsolidacije konstruktivnh i dobronamjernih društvenih snaga koje prepuštene same sebi i neuvezane u širi društveni front ne mogu ostvariti zacrtane ciljeve ka ostvarenju općeg prosperiteta. Masovna edukacija trebala bi da predhodi odlučnom i organiziranom javnom nastupu koji bi imao potencijal da se adekvatno odgovori lokalnim i globalnim, unutrašnjim i vanjskim pitanjima i izazovima. Bez struke, znanja i iskustva nije moguće izraditi projekte, a bez moralne snage nije ih moguće provesti u djelo, pa stoga patriotizam bez struke i morala ne može imati konstruktivnu praktičnu primjenu u društveno-političkom kontekstu, te je edukacija most koji treba da poveže realne društvene resurse u funkcionalan sistem. 6. Spoj struke i patriotizam u funkciji općeg dobra Ako struku proiciramo kao racionalnu strukturu znanja i iskustva, a patriotizam predstavimo kao emocionalno stanje uviđa se da za praktičnu funkcionalnost ta dva svojstva je neophodan kompaktan spoj uma i emocija, a što po svojoj prirodi predstavlja svojstvo duha. Duh Bosne – odavno je poznata sintagma koja obuhvata neupitno opredjeljenje ka čuvanju svega onoga što čini tradiciju u vezi zemlje Bosne, a koja ima hiljadugodišnje pozitivno iskustvo u suživotu u različitosti i poštovanju drugog i drugačijeg. Funkcionalano organizovan spoj struke i patriotizma na moralnim osnovama, svakako da treba da bude ideal kome treba da teže konstruktivne bošnjačke društveno-političke snage jer u tome su garancije ostvarenja uzorite demokratske prakse u BiH, a gdje će biti zagarantovana jednakopravnosti svih naroda i građana. Geteborg, 13.novembar 2017.godine |