Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Komentari


Ovdje i zidovi imaju uši
UHODE
Procitaj komentar

Autor: Aziz Hurem
Objavljeno: 03. November 2017. 13:11:03


AZIZ HUREM: Ali, ne završava se sve na tome. Nego to nepovjerenje, sumnjičenje, korupcija, strah i bolest od kojih je bio obolio taj socijalistički režim kako u Jugoslaviji tako u cijelom istčnom pol. bloku …………. i ucjene i protuusluge, revanši i odmazde koje su sastavni dio svega toga biva opterećen još jednim nad-špijunski aparatom. A to je, da je svaka uhoda bila i sama dodatno uhođena, praćena, i saslušavana od onih kojima su i sami polagali račune ili po bilo kom osnovu bili njima potčinjeni. Tako imamo da je u našem bošnjačkom miljeu bio praćen i prisluškivan bukvalno svako, - od čobana i domaćice, učitelja, direktora, preko hodža i ostale uleme do političara i predsjednika republike. To je dovoljan pokazatelj koliko taj sistem i režim nije vjerovao samom sebi i koliko nije vjerovao drugima.
Prije nekoliko dana sam pisao o režimima istočnog političkog bloka. Od Praga preko Rusije i Kine do Pol Pota i njegove Kambodže. Uhođenja, prisluškivanja, hapšenja, isljeđivanja, građanske bune i ratovi, radni, i konc logori, izgladnjivanje, suđenja, prijeki sudovi, strijeljanja bez suda i suđenja od Praga do Pekinga sa popratnim hekatombijima (masovno žrtvovanje i pokolji) koji su pratili ovaj nesretni narod zajedno sa Južnim Slavenima odnosno Balkancima. Stotine hiljada raseljenih po sibirskim ledenim pustolovinama i zatočenih u najzloglasnijim logorima od Golog Otoka do Vladivostoka se nikada nisu vratli samo zato što su drugačije mislili i svoju misao javno ispoljavali…
Moje pisanje je u onim još uvijek crveno obojenim izazvalo komentare i oprečnosti. Ali evo još jednog svjedočanstva u prilog mojoj tvrdnji. U martu 1990.g. je minister vanjskih poslova Austrije doktor Aloiz Mock na poziv mađarskog predsjednika Jozefa Antalla otputovao u Budimpeštu kako bi prisustvovao obilježavanju stogodišnjice smrti ministra vanjskih poslova davnašnje Austrougarske monarhije grofa Juliusa Andraševića koji je, – usput da napomenemo, igrao jednu od najvažnijih uloga u godinama kada je Austrougarska okupirala Bosnu. Obilježavanje stogodišnjice smrti su krunisali preimenovanjem glavne ulice “Ulica Narodne Republike” u “Ulicu Grofa Juliusa Andraševića”.
Jozef Antall nije želio (a zapravo nije smio) započinjati političke razgovore u prostorijama vlade i ostalim službenim prostorijama, ili već gdje su se nalazili - ukoliko ti razgovori nisu bili u interesu Kremlja- nego je odmah od prvog susreta sa austrijskim musafirom razgovarao samo o sportu i fudbalu. Nakon protokola i ceremonije uz razgovor sa sportskim temama su se odvezli na stadion „Dozsa Stadion“ koji se nalazi na dunavskom ostrvu između Budima i Pešte. U šetnji po stadionu uzduž i poprijeko – jer je bio prazan i od fudbalera i od gledalaca -, nađoše se jednog momenta na sredini, na centru gdje sudija daje pištaljkom znak da igra počinje. Na tom mjestu veli mađarski Antall austrijskom Alojzu: Gospodine doktore Mock, mi se sada nalazimo na jednom jedinom mjestu u Budimpešti gdje ne bi, nadam se, mogli biti prisluškivani. Tamo u mojim dvorima i zidovi imaju uši.
Da. Znam. A zašto mi to govorite?
Mi sutra proglašavamo istupanje iz “Varšavskog pakta”, - dodao je predsjednik Antall, Sovjetski Savez (tada se još uvijek tako zvao), bi mogao da nam zatvori dovod gasa i još neke druge mjere da okrene protiv nas – pa Vas zato pitam je li Austrija spremna da nam priskoči u pomoč ako se to desi?
- Naravno!, - odgovorio je dr. Mock. Zašto da ne. Mi vam stojimo na raspolaganju.
Tok zbivanja narednog dana i svih dana do danas je stvar historije.
Kako god je ta praksa bila izražena u najvišim državnim i političkim krugovima, tako isto uhođenju i prisluškivanju nisu se mogli oteti ni predsjednici općina, ili kojekakvih odbora od kojih je vrvio taj „socijalistički politički i vojni blok“ pa ni predsjednici komuna i mjesnih zajednica. Znamo vrlo dobro da je svaka mahala ili selo pa makar ono bilo i najzabačenije i najzabitije imala po jednog ili više režimskih doušnika od kojih se narod (bošnjački) morao paziti, čuvati i išaretom ili neprimijetnim migom komunicirati - bez obzira što su uhode bili možda i „Bošnjaci“. I, naš narod je to vrlo dobro znao, ko su ti, kakvi su i koji su to, po imenu i prezimenu. Umjeli su da se preobuku u sve odore i da se ofarbaju u sve potrebne farbe, kao kameleoni, čak ih je bilo koji su se infiltrirali među ulemu čak su se znali nalaziti i u prvom safu.
Jedne prilike polovinom osamdesetih prošlog vijeka nađoh se kod jednog hadžije kundurdžije na Baš-čaršiji. Biće da je to bilo drugi ili treći dan Bajrama i on onako uz kuckanje i šivanje kundura i muhabet sa svojim ahbabom koji mu svraća svako jutro na kahvu razgovorušu priupita ga:
Bješe li ti u nedjelju na Bajramu u Begovoj džamiji ?
-Jesam, - veli mu ahbab, – pa znaš da smo jedan drugom mubarećlejsali .
- Ah ... ja bolan, .. ja smetno. Zaboravljam ti plaho nešto u zadnji vakat, valjda i godine i starost. A ko će se sjetit kad je bilo ‘noliko svijeta.
Jes‘ vala, ja ne pamtim da je ikad više bilo. Haman što koji Bajram sve više, i to sve više ‘mladine.
Jes‘ dobro si to primjetio. Nego sam nešto drugo htio da ti reknem.
Jah. Bujrum.
- A ja onako k’o neznanac rasklopio uši pa bojeći se da mi njegov obućarski čekić ne odnese koje slovo.
E u onoj masi wallahi – smio bi ti te zaklet da je svaki treći jal' četvrti bio po zadatku.
Ma nije zar? Dodade ahbab, ispuhujući duhanski ljuti dim a fildžan koji je ponio da pihne još jedan put drži ispred sebe i ne trepće.
A, i ovo dobro zapanti, nastavlja hadžija: ni jedan od njih ne zna za onog drugog, on jadnik misli da je jedini on poslat po tom zadatku. I, tako misli svaki od njih. Haj što su oni nama krvopije, ali oni bi i između sebe za sitnicu jedan drugom glave skidali.
Ali???



Ali, ne završava se sve na tome. Nego to nepovjerenje, sumnjičenje, korupcija, strah i bolest od kojih je bio obolio taj socijalistički režim kako u Jugoslaviji tako u cijelom istčnom pol. bloku …………. i ucjene i protuusluge, revanši i odmazde koje su sastavni dio svega toga biva opterećen još jednim nad-špijunski aparatom. A to je, da je svaka uhoda bila i sama dodatno uhođena, praćena, i saslušavana od onih kojima su i sami polagali račune ili po bilo kom osnovu bili njima potčinjeni. Tako imamo da je u našem bošnjačkom miljeu bio praćen i prisluškivan bukvalno svako, - od čobana i domaćice, učitelja, direktora, preko hodža i ostale uleme do političara i predsjednika republike. To je dovoljan pokazatelj koliko taj sistem i režim nije vjerovao samom sebi i koliko nije vjerovao drugima.
Nekadašnji šef zloglasne OZNE, zatim jugoslovenske policije i potpredsjednik Jugoslavije Aleksandar Ranković zvani Marko je vukao sve konce u obavještajnim jugoslovenskim službama. Čak je prisluškivao i samog Tita. Jednu vrstu špijunske uloge je imala i njegova supruga Jovanka koju mu je servirao Ranković sa ostalim svojim špijunima. Kada je Tito obaviješten da je prisluškivan od strane Rankovića ovaj ga je smijenio i lišio svih funkcija i političkog utjecaja. Na šta su Srbi satkali dva stiha koje su sa oprezom pjevušili:
-druže Tito žalosna ti majka,
vrati nama Rankovića Marka
Nepovjerenje među članovima jedne zajednice, jednog društva ili države je najbolji preduslov propasti i neuspjeha. I ta pojava nije nigdje bila toliko prisutna kao u socijalističkim zemljama kada je u pitanju odnos onih jačih i bogatijih u odnosu na slabije i siromašnije, pogotovo u društvima i državama koje su se samo formalno nazivale demokratske.

VRH



Ostali prilozi:
» BANA DODIJELILA PLAKETU DR. HARUNU HADŽIĆU
Bošnjaci.Net | 24. March 2024 21:18
» SIJANINI STIHOVI
Avdo Metjahić | 21. March 2024 23:54
» KAPIJE SVJETLOSTI UMJETNIČKI I NAUČNI UNIVERZIM DR PUPOVIĆA (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 18. March 2024 14:46
» ŠTO NE STIGOŠE KAMOM, POSTIŽU GUMICOM!
Esad Krcić | 22. February 2024 01:24
» NE TREBA ODUSTAJATI OD ČINJENJA DOBRIH DIJELA
Mensud Alićušić | 19. February 2024 16:47
» ISMET HADŽIĆ PETODECENIJSKI TRAG U LIKOVNOJ UMJETNOSTI CRNE GORE (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 15. February 2024 15:40
» DEMOKRATE RUŠE DEMOKRATIJU U NJEMAČKOJ
Nihat Bećirović | 09. February 2024 22:48
» ULOGA I ZNAČAJ DR. NAKE NIKŠIĆ U PROMOCIJI MUZIČKE KULTURE SANDŽAKA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. February 2024 14:51
» UMRLI PRIJE SMRTI?
Midhat Hajrović | 04. February 2024 14:47
» POLITIČKI INFLUENSERI U SANDŽAKU
Dino Bašović | 02. February 2024 17:24
» KO „PEVA“ ZLO MISLI
Dino Bašović | 29. January 2024 15:47
Ostali prilozi istog autora:
» NAŠE SUDBINE
13. December 2023 14:15
» ŠOK
24. November 2023 14:29
» DAVID I GOLIJAT
09. November 2023 13:17
» DIBIDUS BILMEZI
10. October 2023 17:18
» IDE MILE LAJKOVAČKOM PRUGOM
22. August 2023 21:03
» ZEMLJO MAJKO ZA TOBOM ČEZNEM JAKO
22. November 2022 16:57
» ... […] ROBOVI BITI NEĆEMO
18. October 2022 17:08
» EVROPA JE KUKAVICA
29. July 2022 15:37
» RASIZAM
15. June 2022 13:27
» KO JE KOGA PRAVIO?
01. June 2022 13:37
» MEZARI I MEZARISTANI
23. May 2022 18:11
» BAJRAMSKA BESJEDA
02. May 2022 00:44
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif