Danas je u Sarajevu zasjedanje Sabora Islamske zajednice u BiH, tim povodom reisu-l-ulema (1993 -2012) dr. Mustafa Cerić, izražavajući brigu za rad i jedinstvo Islamske zajednice, oglasio se porukom za javnost, koju objavljujemo u cjelosti:

Dragi moji,
Danas se održava Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nakon što na prošloj sjednici Sabor nije mogao usaglasiti dnevni red pa sjednica nije mogla biti održana.
Zbog toga učim iskrenu dovu da se danas spusti Allahova milost na predsjednika Sabora Hasana Čengića, reisu-l-ulemu Husjena Kavazovića i sve sabornike kako bi u duhu zavjtene vjere u Boga i zavjetne rječi našem narodu ujedinili svoja srca i tako očuvali jedinstvo misli i djela Islamske zajednice kao sigurne oaze za naš duševni mir i moralno zadovoljstvo.
Islamska zajednica je plod brige, ljubavi, predanosti i strpljivog rada mnogih generacija Bošnjaka muslimana, koji su prolazi kroz različlita iskušenja, od kojih su neka bila preteška, ali su znali čuvati jedinstvo vjere i morala Islamske zajednice. Kako nekada tako i sada najvažnije je sačuvati vjeru i povjerenje među ljudima od najvišeg do najmanjeg dijela naše Zajednice, od svakog džemata do svakog pojedinca. Ako išta, to sam naučio od prvog dana mog mandata reisu-l-uleme kad sam kroz barikade pod granatama u maju 1993. god. ušao u okupirano Sarajevo i zatekao Islamsku zajednicu fizički razbijenu i duhovno neujednačenu.
Allahovom milošću, iskrenom vjerom, čvrstim međusobnim povjerenjem i predanim radom muftija, imama i vrijednih džematlija uspjeli smo Islamsku zajednicu podići fizički i uvezati duhovno tako da sam bio sretan i ponosan što sam mogao predati reisu-l-ulemi Kavazoviću u amanet zdravu, jedinstvenu i jaku Islamsku zajednucu. Prednost islama u Bosni je u institucionalnom uređenju i administrativnoj disciplini, što treba pažljivo čuvati i njegovati. Ali, moje iskustvo mi govori, da je najbitnije da se uspostavi zdravo međuljudsko povjerenje, koje se bazira na dobroj volji, koja se gradi na otvorenosti, iskrenosti i toleranciji u komunikaciji.
Svakako, administrativna disciplina za stabilnost bilo koje organizacije je nužna, ali ona ima ograničen domet. Mnogo bitnije je da organizacija, posebno vjerska, ima duh i dušu, koja je zajednička svima u smislu da se ljudske duše međusobno razumiju u duhu vjere i međusobnog povjerenja u smislu da se među ljudima ne ostavlja nikakva ni sumnja ni nejasna namjera (nijjet). Članovi Zajednice moraju biti uvjereni u iskrenost, dobru volju i dobru namjeru onih koji su preuzeli brigu i odgovornost za jedinstvo Zajednice. To uvjerenje je conditio sine qua non ("uslov bez kojeg se ne može").

Uvijek treba da imamo na umu da muslimani u Andalusu nisu bili poraženi izvana, već su se urušili iznutra tako što su im čelne glave bile međusobno isključive i posvađane do te mjere da su jedni druge ništili moralno i fizički. To se nama ne smije dogoditi, odnosno to se autohtonim muslimanima ovdje i sada ne smije ponoviti. Mi muslimani u Bosni, posebno naši čelnici, moraju biti složni i jedinstveni zbog šehidskog amaneta i bosanskog selameta.

Stoga, dragi moji, iskreno učim dovu, a i vas pozivam da mi se pridružite, da nam Svevišnji Allah podari volju i pamet da budemo složni i jedinstveni;
da obnavljamo porušena i gradimo nova povjerenja;
da nam vjera bude motiv za međusobnu ljubav i poštovanje; da nam riječ bude jasna i uvjerljiva kako bi nam srca bila čvrsto uvezana;
da praštamo jedni drugima i molimo oprst od Allaha za nas svakoga;
da otklanjamo sumnju i da imamo jedisntvenu namjeru (nijjet) da ovdje ostanemo i opstanemu u našoj vjeri i ljubavi;
da nam uvijek bude na umu da smo zajedno jači i sposobnije da nosimo emanet kur'anske poruke, hadiske pouke i bosanske hiže!
Želim da današnje zasijedanje Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini bude ospješno na Allahov rizaluk i na čast i ugled muslimana u domovini i dijaspori!
Amin!