ELMEDINA MUFTIĆ: Podsjećanja radi, Svetlana Cenić je bila član najužeg šumskog veliko-srpskog, ratnog i genocidnog aparata na Palama, čiji su članovi, rukovodioci, planeri, naredbodavci presudama Međunarodnog suda za ratne zločine osuđeni za genocid, zločine protiv čovječniosti, te se većina njih nalazi po bjelosvjetskim kazamatima na služenju kazni. Posebno naglašavamo bila je sekretarica Nikole Koljevića, što potrvđuje da je bila u krugu tog zločinačkog aparata i da samo naivan može reći da nije znala sve što je planirano i naređivano iz najuže paljanske vrhuške – srpsko-crnogorske genocidne tvorevine, dok su kao Koljevićevoj sekretarici sve odluke prolazile kroz ruke. Znači, o planovima agresije na BiH, logorima, torturama, masovnim likvidacijama i ukopavanjima u masovnim grobnicama, tj. prikrivanju tragova ratnih zločina. Ističemo također, Svetlana Cenić je bliska prijateljica srpskog zlikovca Jovana Tintora, egzekutora Bošnjaka i Hrvata iz Vogošće. Pomenuta je bila i prevodilac biografije Momčila Kraišnika. Dok biografiju Svetlane Cenić „krasi“ i to da je bila svjedokom odbrane ratnom zločincu Momčilu Kraišniku, te pod zakletvom lažno svjedočila da je Trnopolje, jedan od najzloglasnijih logora u vremenu srpsko-crnogorske agresije bio sabirni centar iz kojeg su Bošnjaci Prijedora mogli da idu gdje žele.

Da velikosrpska politika i provođenje Memoranduma SANU-a nije tek posao Srba, nego uveliko postaje primarni zadatak onih koji sebe vole nazvati „Bošnjacima“, odnosno to su oni likovi koji se vole predstavljati za finu gradsku raju, paradirati u svečanim odjelima bratstva i jedinstva, i to samo na teritoriju gdje su Bošnjaci većina, takvih i nije baš zanemarljiv broj u što se uvjeravamo svaki dan.

Naime, zadatak tih naizgled uglađenih likova, a u duši teških moralnih odrona jeste razbijanje svijesti i podrivanje jedinstva Bošnjaka, te udar na interpretaciju istine o agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima, izjednačavanje žrtve i agresora, mijenjanje karatkera rata (od agresije u građanski rat), a sve u cilju slabljenja bošnjačkog tkiva, što automatizmom slabi državu Bosnu i Hercegovinu, te trasira put za novi već uveliko pripremani genocid nad Bošnjacima.

Jedan od najsvježijih primjera takvog djelovanja jeste i imenovanje Svetlane Cenić na mjesto Predsjednice NO BH Telecoma, koju je imenovao SBB, a u tome ga zdušno podržao HDZ BiH.

Podsjećanja radi, Svetlana Cenić je bila član najužeg šumskog veliko-srpskog, ratnog i genocidnog aparata na Palama, čiji su članovi, rukovodioci, planeri, naredbodavci presudama Međunarodnog suda za ratne zločine osuđeni za genocid, zločine protiv čovječniosti, te se većina njih nalazi po bjelosvjetskim kazamatima na služenju kazni. Posebno naglašavamo bila je sekretarica Nikole Koljevića, što potrvđuje da je bila u krugu tog zločinačkog aparata i da samo naivan može reći da nije znala sve što je planirano i naređivano iz najuže paljanske vrhuške – srpsko-crnogorske genocidne tvorevine, dok su kao Koljevićevoj sekretarici sve odluke prolazile kroz ruke. Znači, o planovima agresije na BiH, logorima, torturama, masovnim likvidacijama i ukopavanjima u masovnim grobnicama, tj. prikrivanju tragova ratnih zločina. Ističemo također, Svetlana Cenić je bliska prijateljica srpskog zlikovca Jovana Tintora, egzekutora Bošnjaka i Hrvata iz Vogošće.

Pomenuta je bila i prevodilac biografije Momčila Kraišnika. Dok biografiju Svetlane Cenić „krasi“ i to da je bila svjedokom odbrane ratnom zločincu Momčilu Kraišniku, te pod zakletvom lažno svjedočila da je Trnopolje, jedan od najzloglasnijih logora u vremenu srpsko-crnogorske agresije bio sabirni centar iz kojeg su Bošnjaci Prijedora mogli da idu gdje žele.

Svetlana Cenić u Haagu svjedočila u korist ratnog zločinca Momčila Krajišnika

Ovakva imenovanja su dokaza koliko je izvršitelja velikosrpske politike i onih koji bez daha provode odredbe Memoranduma SANU, a predstavljaju se kao Bošnjaci, politički djeluju u bošnjačkom biću, te onih koji koristeći medije od prestanka agresije Srbije i Crne Gore i Hrvatske na BiH, te izvršenja genocida nad Bošnjacima, nastoje da svojim neprofesionalnim, lažnim, izdajničkim izvještavanjem u široj javnosti stvore sliku da su ovdje bile tri zaraćene strane, da su svi isti i zločinac i žrtva. Da u istu ravan dovedu Miloševića i Tuđmana koji su vodili politiku agresije, genocida i ratnih zločina i prvog Predsjednika R BiH Aliju Izetbegovića, koji je vodio politiku odbrane države i svih njezinih građana neovisno na vjersku i nacionalnu pripadnost.

Za svakog razumom obdarenog Bošnjaka imenovanje Svetlane Cenić za predsjednicu NO BH Telecoma je udar na dostojanstvo žrtve, udar na interpretaciju istine o agresiji i genocidu, ponižavanje žrtava genocida i drugih zločina kojima smo kao narod bili izloženi, upravo od politike čiji protagonist je bila Svetlana Cenić. Treba napomenuti i to da je Cenićka bez ikakvih moralni referenci dobila toliko medijskog prostora i to na TV stanicama u Sarajevu, gdje se ista predstavlja ekspertom za sve i svašta, a u suštini je samo još jedna šarena laža data u ruke naivnim Bošnjacima, da se zabavimo do novog genocida. Za sve ove godine od Svetlane nismo čuli niti jedno rješenje problema, nego samo priču kako u ovoj zemlji ništa ne valja, što je još jedna od strategija Memoranduma SANU, ubiti patriotizam kod Bošnjaka, omrznuti im državu...

Zanimljivo je i to da branitelji lika i (ne)djela Svetlane Cenić, sljedbenice genocidne politike Karadžića, koja i danas u šta smo se mogli uvjeriti u njezinom zadnjem gostovanju u CD na Face TV, javno negira da je na R BiH izvršena agresija, s ponosom priča o svojoj prošlosti, o tome da je i deset godina poslije agresije pristala da bude svjedokom odbrane ratnog zločinca Momčila Kraišnika, da je lagala i ponovo laže da je logor Trnopolje bio sabrini centar, su upravo oni koji su prije nekoliko mjeseci pljuvali po Mustafi Busluladžiću, nazivajući ga fašistom. Kad sagledamo sve ove aršine za mjerenje istine i moralnih vrijednosti, vidimo da nisu samo Srbi laž uzeli za sredstvo opstanka, nego i pojedini Bošnjaci koji u rukama drže medije ili kapital Bosne, a koji u suštini nisu ništa drugo do otirači pod krvavom čizmom velikosrpske zlikovačke hunte.

Imenovati i dozvoliti da se imenovanje Svetalne Cenić na mjesto predsjednice NO BH Telecoma, zakonski provede jeste direktan udar na istinu o agresiji i genocidu, ponižavanje žrtava, udar na patriotska osjećanja svih građana koji su preživjeli agresiju, udar na temeljne vrijednosti društva u kojem se bliski saradnici ratnih zločinaca i njihovi pomagači u miru (u vidu svjedoka odbrane) postavljaju na javne funkcije, što je poraz antifašizma .

Zbog istine, pravde, zbog nevino ubijenih žrtava, zbog šehidske krvi, gazijskih neprospavanih noći, zbog četrdeset hiljada silovanih bošnjačkih djevojčica, djevojaka i žena, zbog žive lomače u Višegradu, zbog Crnog vrha i Tomašice, zbog ubijene djece, zbog Prijedora, Ključa, Sanskog Mosta, Vlasenice, Bartunca, Nevesinja, Trebinja, Mostara, Foče, Višegrada, Zvornika, Srebrenice, Sarajeva... ne smijemo prihvatiti imenovanje, jer bi to značilo da je laž pobijedila istinu, da je zlo pobijedilo dobro, da je agresor i njegova politika genocida dobila nagradu, da su poniženi najbolji sinovi i kćeri ove zemlje koji su svojim životima branili njezin suverenitet.

U svemu su znakovi jasni, a ko ne zna čitati znakove, taj će sigurno na pogrešnu stazu doći, za Bošnjake bi odlazak na stazu novog genocida bio poguban. Računamo da smo narod razumom obdaren, da više nećemo dozvoliti da nas iz iste rupe i dvanaesti puta zmija ujede. Agresija i genocid su nas naučili da su nam najgori bili oni koji su sa nama za istim stolom jeli. Pametnom i išaret dosta!