Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Intervjui

Hamza HAMZIBEGOVIĆ, publicista
TRI POSTOJEĆE KONSTITUTIVNE LINIJE IMAJU SVOJE PARTIJSKE TUMAČE POVIJESTI
Autor: Eset Muračević
Objavljeno: 04. October 2017. 18:10:39

Hamza HAMZIBEGOVIĆ: U ovom antiljudskom, antibosanskom i antinaučnom režimu ljudi kao ja uglavnom se susreću sa podozrivošću svoje okoline, da ne upotrijebim grublji izraz. Tri postojeće konstitutivne linije, svaka za se, imaju svoje partijske „tumače“ povijesti, sve ostalo je nevažno i treba ga svim raspoloživim sredsvima blokirati. Od običnih ljudi, koji pročitaju neki od mojih radova, ima zbilja iskrenih pohvala, ali od osoba, koje su se uklopile u konstitutivni sistem, stižu „prijateljska“ upozorenja da ne treba lagati.


Književnik Hamza Hamzabegvić rođen je 1948. godine, u Glodima kod Zvornika. Školovao se u rodnom mjestu, te u Kozluku i Sarajevu. Vanredno je izučio njemači jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je, 1984.godine, na Odsjek germanistike, diplomirao. Pošto u Bosni i Hercegovini nije našao posao otišao je na privremeni rad u Njemačku. Trenutno se isključivo bavi književnim, istraživačkim i analitičkim radom o temama iz povijesti. Živim na relaciji Sarajevo- München. Aktivista je Udruženja “Bosanskih umjetnika”.

- Po okončanju studija počeo sam se baviti književnim rado, kaže Hamza Hamzabegvić. Objavio sam romane „Gilagameš koji je tražio besmrtnost“ sa temom Epa o Gilgamešu, „Među zlikovcima“, sudbina jednog zalutalog i izgubljenog kokošara u vihoru odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995.godine, „Stari Egipat – izvor vjere i ateizma“, knjiga o faraonskom Egiptu za vrijeme Osamnaeste dinastije, zatim „Podjela eona“ sa različitim temama iz povijesti. Kao i neki drugi autori, i ja sam se odreko svjih djela iz mog prvog ciklusa, uglavnom zbog tehničkih, a i nekih drugih drugih nedostataka.

Ipak, čitaoce nisi ostavio bez interesantnog štiva?
-Ne. Nedavn je u izdanju „Planjaxa“ iz Tešnja izašao moj roman „Gilgameš“. Radi se o prepričanom staromezopotamskom epu. o Gilgamešu, junaku neizmjerne snage. Postavši svjestan činjenice da mora i on umrijeti, Gilgameš u patetičnom strahu od smrti bježi preko bijala svijeta tražeći besmrtnost. Ipak se i takav junak miri s činjenicom da sve ljude na kraju čeka smrt. U izdanju iste kuće izašlo je i drugo izdanje mog znanstvenog štiva „Razvoj kalendara u povijesti i vremeplov kroz historiju.“ U njemu je obrađen mukotrpni nastanak ovog današanjeg kronološkog kalendara kojim se služi cijeli Svijet. U obzir su uzimani i mnogi događaji iz epoha u kojima se nešto radilo u vezi sa kalendarom. U knjizi se mnogo potencira na objašnjenju toga kada se počelo govoriti stara i nova era. Ovakav način brojanja i računanja godina izmislio je engleski svećenik i naučnik Beda Venerabilis. On je i prvi u povijesti čovječanstva upotrijebio 731. godine nove ere takav termin: prije i poslije rođenja, inkarnacije, Isusa Krista, što mi obično kažemo u staroj ili u novoj eri. Naravno, iza mene i više članaka znanstvenog karaktera, Navest ću samo tri: „Stara ćirilica i njeno moguće porijeklo“, gdje je sa naučnog stanovišta dokazano da je pismo stara ćirilica nastalo u Bugarskoj i da je prvo djelo ćirilicimo objavljeno 894. godine u Preslavu. Ta ćirilica se u srednjem vijeku kod Južnih i Istočnih Slavena, pa i starih Bosanaca, nazivala narodno pismo. „Povelja bana Kulina uz neka razmatranja“, gdje se nalazi i moja prilagodba teksta bana Kulina iz 1189. savremenom Bosanskom jeziku. Prema mojoj interpretaciji, a smatram da je dovljno argumentirana, ban Kulin je došao na teritoriju Bosne kao visoki slavenski plemić i visoki mađarski vojni oficir. Njega je na položaj namjesnika mađarskog vojnog distrikta Bosna postavio mađarski kralj Bela III. poslije okupacije i preotimanja teritorije od Bizantskog Carstva 1180. godine.

„Avarska država i slavenizacija istočne Europe“, gdje se iznošenjem jasnih i provjerljivih dokaza zalažem za Avarski Kaganat, to jeste za priznavanje postojanja avarske države u ranom srednjem vijeku. Razdoblje Avarskog Kaganata je izuzetno važan dio europske historije i podloga je povijesti i Južnih, Zapadnih i Istočnih Slavena. Avarski Kaganat je svojedobno zauzimao prostranstvo cijele istočne Europe uključujući i grčki prostor.

Od kuda ljubav prema temama koje obrađuješ?
-Neke stvari se teško mogu objasniti. Već kroz školovanje zapazio sam da se mnogo toga u povijesti objašnjava bez validne argumentacije. Recimo, ako uzmemo takozvanu seobu Slavena. Iz obične ljudske radoznalosti htio sam znati odakle su došle tolike mase ljudi, koje su, kao od šale, zauzele istočnu Europu, gdje do dana današnjeg živimo svi mi Slaveni. To mjesto nisam pronašao jer ga i nema, ali sam zato ponovno otkrio za nas nepoznato razdoblje Avarskog Kaganata. Svojim istraživanjem sam tu temu proširio i eto, na neki način sam postao značajan nosač znanja o Avarskom Kaganatu i o slavenizaciji istočne Europe. Sve što sam iznio, može svako provjeriti, ako sebi uzme vremena i ako ima izvjesnu podlogu znanja da može razlikovati ko su Romeji, Franci, Bavarci, Langobardi, Vizigoti, Ostrogoti, Avari, Slaveni i slično. Tako se otprilike kod mene počelo odvijati klupko.


Naslovnice knjiga


Kako iztraživač dolazi do svojih otkrića?
-Svakako da treba produbljeno poznavati određene materije, a mnogo toga ovisi i od psihičke konstelacije neke ličnosti. Za primjer možemo uzeti legendu o osnivanju Rima, po kojoj je kraljevstvo Rim osnovao božiji sin Romulus. Pošto su mnogi ljudi ubijeđen da nikakav bog nema svoje fizičke veličine, pa ne može ni imati djece, primorani su da traže prihvatljivije objašnjenje. U ovom slučaju treba mnogo toga znati i o takozvanoj „Velikoj Grčkoj“ u južnoj Italiji i o zagonetnom sistemu njenih polisa. A ako se još zna da starogrčki povjesničar Herodot nigdje ne pominje nikakav Rim, nameće se zaključak: Rim je samo jedan od polisa Velike Grčke i mogao je nastati poslije 400. godine stare ere. U tom razdoblj je Rim osvojio grad Veji (396.) i od tada počinje njegova samostalna povijest. Dakle, o nekom kraljevstvu Rim nema validnih podataka.

Odnos društvene zajednce prema stavovima koje iznosiš u svojim djelima. Pohvale ili kritike?
-U ovom antiljudskom, antibosanskom i antinaučnom režimu ljudi kao ja uglavnom se susreću sa podozrivošću svoje okoline, da ne upotrijebim grublji izraz. Tri postojeće konstitutivne linije, svaka za se, imaju svoje partijske „tumače“ povijesti, sve ostalo je nevažno i treba ga svim raspoloživim sredsvima blokirati. Od običnih ljudi, koji pročitaju neki od mojih radova, ima zbilja iskrenih pohvala, ali od osoba, koje su se uklopile u konstitutivni sistem, stižu „prijateljska“ upozorenja da ne treba lagati.

Medij i posao kojim se baviš. Ima li prostora za objavljivanje radova?
-Stičem dojam da je kod medija sav prostor predviđen za kulturu rezerviran za partijske pisce, vjerske stručnjake i konstitutivne agitatore. Malo je tu prostora za radove autora slobodnog uma, ne samo za mene nego i za druge. Međutim, postoji i internet sa širokim spektrom mogućnosti, gdje i ja objavljujem svoje znanstvene radove.

Je li pisanje jedini posa kojim se baviš?
-Pisanje je na neki način postala moja opsesija. Više se ničim drugim ne bavim osim pisanjem. To je totalno pretjerivanje, ali je to nešto što je jače od mene. Pretražujem po starim i novim knjigama, poredim i kad otkrijem veliki nesklad, obradujem se jer sam sebi našao novi izazov, novi zadatak i novo opterećenje. Moja fiksna ideja je da iznađem metodu kojom bih „primorao“ konstitutivce na pložaju da priznaju postojanje Avarskog Kaganata u ranom srednjem vijeku.

„Udruženje Bosanskih Umjetnika“, ljubav ili...?
-Ovo Udruženje je moja zanimacija. Malo se relaksiram, dođem u kontakt sa dobrim vrijednim ljudima. Na putu smo da postanemo značajno Udruženje koje njeguje pisanu riječ, a i tradicionlnu pjesmu sevdalinku. Pozitivno sam iznenađen značajnom podrškom matične Općine Novi Grad Sarajevo koja podržava naš rad.

Autori i izdavači. Ima li podstreka od njih ili od autora traže novac za izdavanje djela?
-Ko nema dovoljno novca da plati izdavaču onoliko koliko on traži, ne treba ni počinjati pisati. Izdavač velikodušno preuzima obavezu da knjigu štampa i da je onda distribuira po svim knjižarama u državi. Poslije štampanje knjige i izmirenja preostale finansijske obaveze prema izdavaču, autor se čudom čudi što njegovih knjiga nema u knjižarama. Kad autor priupita izdavača što on ne ispunjava svoje prihvaćene obaveze, onda otprilike dobije odgovor da knjižare ne forsiraju domaće autore.

Država i autori. Ima li podrške u finansiranju projekata?
-Konstitutivni sistem je loše promišljeno društvo. Svakako da ima, bar se tako čuje, značajnih podrški za projekte od konstitivnog značaja. Društvo se odozgor dijeli na „naše“ partijaše, koje treba nesebično podržavati, i na one druge, koje treba svim raspoloživim sredstvima sputavati u njihovom radu. Zato je slobodni autor ili samostalni istraživač često konfrontiran sa svim i svačim. A finansijske poteškoće idu čak u drugi plan, kaže Hamza Hamzabegović.


Hamza Hamzabegvić sa svojm supugom



Ostali prilozi:
» DOKTORICA U KNJIŽEVNIM VODAMA
Eset Muračević | 23. November 2017 16:19
» KOORDINACIJU SRPSKOG NARODA ČINE DODIKOVCI
Oslobođenje | 18. September 2017 18:53
» KAO DJEČACI BILI GLUMAČKE ZVIJEZDE
Eset Muračević | 05. September 2017 19:59
» ZVUKE IZ TUĐIH AVLIJA LAKO PRIHVATAMO KAO SVOJE
Eset Muračević | 18. July 2017 20:02
Ostali prilozi istog autora:
» DOKTORICA U KNJIŽEVNIM VODAMA
23. November 2017 16:19
» VOGOŠĆA: MLADI SDA DARIVALI KRV
07. October 2017 12:39
» KAD VLAST NEĆE HOĆE GRAĐANI
01. October 2017 23:58
» LJEVICA VEĆ IZGUBILA IZBORE
10. September 2017 20:00