Započelo uredđenje smrdljivg vrela

Malo je poznato da i u Vogošći postoji vrelo sumporne vode kojeg mještani od milja nazivaju "smrdljivo vrelo". Ono se nalazi dva kilometra od Vogošće uzvodno uz Jošanički potok i pored njega vodi put ka Kantonalnom domu Crvenog krsta/križa.

Dokumenti i istraživanja koja su, svojevremeno, rađena govore da su na ovom lokalitetu pronađeni ostaci neke rimske zgrade i mnogo odlomaka cigle, a da je pravi povod postojanja takve građevine upravo bila „smrdljiva voda“ koja je neposredno tu izvirala. U tursko doba tu je bio i han sa kućom za stanovanje i štalom. Naime, ovim pravcem je vodio značajan put koji je vodio ka Kladnju i Tuzli. Ovaj dio današnje Vogošće izgubio je svoju važnost kada je ova putna komunikacija prebačena u kanjon rijeke Ljubine. No priča o „smrdljivom vrelu“ ostala je da živi i do današnjih dana. Prepričavale su se zgode o njenim ljekovitim svojstvima i bolestima koje je „preko noći“ tjerala u zaborav. Ni priče o prvim ljubavima pored ovog vrela nisu bile za odbaciti.

Samo da vlast ukloni kontejnere za smeće sa prilaznog puta

Niko se ne sjeća ko je kaptirao ovo vrelo. Betonska kaptaža je poodavno oronula, a nabujali potok i talog pijeska i mulja često je potapao istu...

S vremena na vrijeme javljali su se entuzijasti koji su ljekovita svojstva ove vode htjeli da ožive. Međutim, kad god bi se došlo do toga da u uređenje vrela, ispitivanja svojstava vode treba uložiti određene novce, priča o „smrdljivom vrelu“ padala je u zaborav. U Turističkom akcionom planu Općine Vogošća ovo vrelo registrovano je kao hidrološki spomenik prirode. Usta zvaničnika puna su priča o ispitivanjima ove ljekovite vode, izradi projektne dokumentacije koja bi doprinijela uređenju ovog lokaliteta te na njega usmjerila i pozornost turističkih poslenika. No, obećanja nikako da se realizuju. Umjesto da vlast uredi ovaj prostor ona ga je dodatno uzurpirala postavljanjem kontejnera za odlaganje smeća i drugog otpada na samom prilazu do vrela je tako isti, umjesto u turistički interesantnu lokaciju, pretvorila u ruglo.



No, kad neće vlast hoće građani. Hadžija Zaim Hadžić, koji stanuje u neposrednoj blizini, latio se posla te, vlastitim sredstvima, počeo uređivati ovaj prostor. Očistio je kaptažu, izbetonirao novi poklopac na njoj, napravio drveni mostić kojim se sa prilaznog puta, preko Jošaničkog potoka, može doći do „smrdljivog vrela“, izgradio jednu kaskadu na potoku kako bi spriječio nanose pijeska i drugog mulja koji bi mogli ugožavati kaptažu... Kako kažu njegove komšije on je pun entuzijazma. Planira na adekvatan način urediti ovaj prostor, zasaditi cvijeće i drugo ukrasno rastinje, izgraditi klupe za odmor... Samo kad bi Općina Vogošća, ispred prilaza do ovog vrela, uklonila kontejnere za odlaganje smeća ovo bi uistinu bio prostor kojeg bi brojni posjećivali, točili „smrdljvu vodu“ i isprobavali njena ljekovita svojstva. Nadati se da ovaj postupak vrijednog građanina neće razbijesniti općinsku administraciju koja bi mu mogla poslati inspekciju i obustavti radove zbog toga što se „drznuo“ da sam nešto „čačka“ oko ovog hidrološkog spomenika.

Opet teče smrdljiva voda