Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Intervjui
Riječ po riječ: Sead Čakal i Sedin Kariman iz Vogošće KAO DJEČACI BILI GLUMAČKE ZVIJEZDE
Sead Čakal i Sedin Kahriman iz Vogošće, kao dječaci na velika vrata ušli su u filmske vode. Međutm, život ih odveo daleko od filmskog platna. Sead je 1967. godine ostvario glavnu ulogu u filmu “Mali vojnici” Bate Čengića, te godinu dana kasnije, zapaženu rolu u filmu “Sunce tuđeg neba” Milutina Kosovca. Danas provodi dane u svom rodnom Semizovcu daleko od glume i filmskog platna. No, rado se prisjeća tih dana.
Igrani film „Magareće godine“ reditelja Nenada Dizdarevića nastao po motivima istoimene knjige Branka Čopića prvi je bosanskohercegovački film snimljen nakon raspada bivše Jugoslavije. Sudbina ovog filma je priča za sebe. Pripreman je u nekim mirnim vremenima, sniman u predratnim, a njegovo završavanje postalo je prava avantura. Prebacivanje negative iz Beograda u Zagreb, potom kopije u Pariz gdje je izvršena montaža filma. Premijerno je prikazan prvog januara 1994.godine u opkoljenom Sarajevu. - Bio sam osmi razred u Osnovnoj školi „Moša Pijade“ u Vogošći kada je došla ekipa filma koja je po bivšoj Jugoslaviji tražila djecu koja odgovara ulogama u filmu, kaže Sedin Kahriman, jedan od glavnih glumaca koji je, u ovom filmu, tumačio lik Baje. Našao sam se među 300 dječaka koji su bili u širem, a potom među 40 u užem izboru, za glavnu ulogu koja je pripala meni. Slijedilo je potpisivanje ugovora a nedugo nakon toga i snimanje filma. Rad sa filmskom ekipom je jedno od mojih najboljih iskustava kojeg sam imao u svom životu. Nije bila mala stvar i imati privilegiju i pojaviti se u filmu, rame uz rame, sa tada poznatim imenima jugoslovenske kinematografije kao što su Ljubiša Samardžić i Davor Janjić. Uloga u filmu za mene je bila kao udarac groma iz vedra neba. Nije bila mala stvar za osmoškolca da ima službeno vozilo, svog vozača, smještaj u hotelu, da se druži sa poznatim glumcima i da svakodnevno bude na meti novinara, da daje intervjue....
-Jeste. U toku samog snimanja filma reditelj Nenad Dizdarević je nama nekolicini skrenuo pažnju da bi bilo dobro da upišemo gimnaziju a potom i Akademiju na kojoj je on bio profesor. Na našu žalost nije došlo do realizacije te inicijative. Rat je učinio svoje. Svi smo otišli nekim svojim putevima. Bio sam u povremenim kontaktima sa ostalim „junacima“ filma. Istina, ne sa svima. Tada ni uslovi za ostvarivanje međusobnih komunikacija nisu najbolje funkcionisali. Danas je drugo vrijeme. Internet i drugi mediji omogućavaju da ljudi lakše komuniciraju. Volio bih se ponovo sresti sa svim akterima filma. „Magareće godine“ pratio je i jedan dokumentarni film? -Da. Poslije snimanja filma nastalo je i jednio dokumentarno ostvarenje pod nazivom „Četvrti dio mozga“. Taj film je sniman tokom rata. Njegova tema bila je sudbina djece koja su igrala glavne uloge u filmu „Magareće godine“. Sudbina djece koja su bila na različitim prostorima, različitim teritorijama, različitim stranama. Neke od lokacija snimanja bile su Sarajevo, Ugljevik, Bijeljina, Beograd.... Sedin Kahriman danas? -Sedin je danas daleko od filma. Magistrirao sam i trenutno obavljam funkciju Izvršnog direktora za informacione tehnologije u Upravi kompanije “BH Telekom” i predsjednik sam Stranke demokratske akcije u Vogošći. Daleko sam od svih onih filmskih ljepota. Međutim, ponekad još uvijek u društvu izvedem poneki skeč, ispričam vic na svoj način. Jednostavno. Pokažem svoje glumačke kvalitete. Volio bih da dođe do nekog novog angažmana na filmu, čisto onako da se čovjek podsjeti, opet ću reći, najljepšeg iskustva u svom životu, kaže Sedin Kahriman. |