Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Komentari


Reportaža o Mirsadu Škalji, čovjeku, hadžiji, vrsnom zanatliji koji čezne da znanje ostavi nekom
HADŽIJINE RUKE PUNE ZNANJA
Procitaj komentar

Autor: Said Šteta
Objavljeno: 22. August 2017. 16:08:28

Mirsad Škaljo sa svojim rezbarijam


Cestom za Mošćanicu nisam prošao dugo, ima preko dvadeset godina. Ne prepoznajem više ni put, potonuo i poderan asfalt. Ulazimo u selo i zaustavljamo se u mahali Živkovići gdje nas pred jednom kućom pogleda čovjek sa zelenom kapicom, i daje nam išaret da nas očekuje. Rukujemo se, a on nam otvara široka kanata avlije, da uđemo u tu tišinu punu mirisa procvalog starinskog cvijeća i pčelinjeg voska sa satnih osnova okačenih ispod strehe.

Hadžija Mirsad Škaljo, rođen je 13.februara 1951.godine, baš u toj kući koja je sada oronula, ali se odupire vremenu i svakim svojim dijelom čuva uspomene iz prošlosti. Nestrpljivo nas uvodi u prvu sobu gdje završene rezbarije malih šestougaonih stolova, peškuna, čekaju na lakiranje. U drugoj sobi je njegov radni sto, na kojem stoji zdjela tek dozrelih šljiva i nešto priručnog drvorezbarskog alata, sa kojim ucrtava svoje ideje i urezuje šare u suhi bosanski javor. Odmah mi reče da je zanat naučio od Besima Nikšića iz Konjica, i još mi reče kako je

Hadžija Mirsad Škaljo na kanatima svoje avlije
Besimova majka iz Dusine kod Lašve, odakle je oženjen i hadžija Mirsad. A kada mu ja rekoh da sam i ja Konjičanin, razgovor se proli poput ljetne kiše na koju žedna zemlja čeka. Završio je školu učenika u privredi, bravar, ali ga vuklo da nauči i druge zanate. Tako je naučio i kovački i varilački zanat, i naposljetku drvorezbarski. Tamo iza hambara, na kraju avlije u podrumu ima i svoju kovačnicu u koju mu svrate komšije da im otkuje sjekiru ili naoštri nož.

- Neće niko da preuzme zanat, a meni žao, ko će kad ja umrem, pita se hadžija, oprezno progovarajući, kao da dlijetom urezuje zahtjevnu arabesku, bojeći se da drvo ne pukne. Onda mi spomenu staru džamiju u koju ode često da klanja. Iako u selu ima nova i veća, njemu je ona stara prirasla srcu. Kaže, kako mu je i dedo bio hodža u Mošćanici, a iza njega ostalo mnogo knjiga sakrivenih na tavanu, i dokumenata iz turskog vakta.

- Prije nekolika godina doš'o mi naki restaurator, Adi Rifatbegović iz Tuzle, i veli on će to kopirati, a meni urediti moja dokumenta i knjige da ih čuvam, koje su ostale još od pranane. Bilo je tu katastarskih dokumenata sa muhurom (pečatom na prstenu, op.a.) i berat mojih deda (potvrda da su begovska porodica, op.a). Kako tada odnese do danas ništa, sa žaljenjem ispriča hadžija pa ustade. Iz vitrine u ćošku vadi Kur'an dede efendije, zatim knjigu pisanu bosančicom, pa Takvim iz 1962.godine sa reisom Sulejmanom Kemurom.

- Moja hanuma hadžinica i kćerka Azra znaju bosančicu. Azra je profesorica engleskog i arapskog jezika u Sarajevu. A sin je vrstan automehaničar, i on je u Sarajevu. Moja hanuma djecu uvodi u Kur'an. Sve ih je uvela i sada idu na takmičenje, priča mi nekako požurujući, dok pokazuje sliku unučadi i od sina i od kćerke sa Harisom Silajdžićem, uokvirenu na zidu.

-Reci mi hadžija, kada je insan spreman umrijeti, uključi se pitanjem naš prijatelj Amir.

Prsti dodirnuše donju usnu, ne da se zamisli, nego da nam ispriča više, pa otpoče.
- Ja sam spreman još po dolasku sa hadždža. Čim sam se vratio rekao sam, hvala Allahu, jer sam se nekako vratio u putanju. Tamo kuda bi svaki insan trebao da ide. Činiti dobro, misliti dobro, kako za sebe isto i za druge. Samo da mi je nekome ostaviti ove zanate koje nosim u rukama. Žao mi da to ode sa mnom, priča sve tiše, ali svaka njegova riječ nekako ulazi u moja čula, urezuje se duboko i pravilno, kao šara na javorovom drvetu, pa nastavi.

- Ja i dok rezbarim mislim o Allahu, Gospodaru svjetova! Pa i ove šare urezujem „ulijevo“ k'o tavaf (obilaženje, kruženje oko časne Kabe, op.a.). Ako okrenem dugačije odmah se ubodem dlijetom. I auto pored džamije gledam parkirati prema kibli. Ako nije, nešto mi fali...

Ustajemo da obiđemo i druge prostorije hadžijine kuće u kojoj boravi sam, jer je hadžinica uglavnom u Klopču i dođe ponekad. U bosanskoj sobi poredane male sehare, neke nedovršene, sve djelo hadžijinih ruku. Pored zida, kao u nekom arhivu, složeno nebrojeno primjeraka novina „Preporoda“.

- To sve hadžinica moja pročita i čuva, govori hadžija Mirsad, dok u fišek pakuje majčinu dušicu prostrtu na čaršafu ispod prozora, našem prijatelju kome eto zamirisa čaj.
Krećemo do stare džamije i mezarja, ali prije toga zavirujemo u kovačku radnju. Slika hadžije na kanatima učini mi se nekako prijeko potrebnom za ovu priču pa ga i uslikah. Hodamo mahalom a hadžija nam ispriča kako Mošćanica ima na stotine mezaristana i u njima na stotine mezarova. Ima ih puno iz truskog vakta. Gore, iznad sela gdje se zaustavilo iskopavanje zemlje i kamena u potražnji uglja, ostalo je još nekoliko velikih nišana koji nisu porušeni. A naprijed dalje od nove džamije, niže puta, ima staro osmansko Tatarsko greblje.

U mihrabu Stare džamije
U svojoj kova;nici


Stižemo do džamije čiji su zidovi ispucali i ulazna vrata se otvaraju teško i sa škripom. Unutra zaustavljeno vrijeme u kojem odjekuje glas hadžijinog dede efendije koji podučava djecu mekteba. Ili glas Mustafe efendije Bajtarevića iz Gračanice kod Visokog koji je u Mošćanici ostavio svoj radni vijek u hodžaluku, ali i svoje srce. Klanjali smo ikindiju a onda još obišli neke mezarove, među kojima i mezar Ilhana Atlija zvanog Pilot, Bošnjaka iz Burse (R Turska) koji se nekada prezivao Raković. Majka mu je bila porijeklom sa Mošćanice, od Imamovića. Zato je ukopan kraj svojih predaka,a njegove hrabre pogibije 1993.godine, se dobro sjećam. Čujem, neki dan su njegov mezar posjetili ljudi iz Turske, kažu bio ih pun autobus. Saznadoh, da je nedavno u Turskoj, preselio na ahiret i njegov otac. Nakon Fatihe šehidu i gaziji kojeg sam poznavao, razgledam neobične nišane stare stotinama godina koji okružuju staru džamiju, i pomislim kako se malo brine o svojoj prošlosti.

Kakvu to budućnost sanjamo?

Ako zaboravljamo juče, a zatiremo spomenike iz puno ranijeg perioda, nas će ubiti zaborav.


Hadžijine rezbarije


Rastajemo se sa hadžijom Mirsadom Škaljom, a znam da je ostalo puno neispričanih priča iz prošlosti, kao i znanja koje ovaj dobri čovjek nosi u svojim rukama, pun želje da to znanje nekome pokloni, ko će znati čuvati i biti od koristi ljudima. Sunce se naslanja na ostatke rudnika i Mošćanicu. To pitomo selo koje je nekad brojalo više kuća nego Zenica, i bilo središte poštanskih puteva i roba, selo koje zarasta u korov, baš kao mezarovi davnih predaka. Dok ispijamo čaj od svježe ubrane nane u avliji domaćina Imamovića u gornjem dijelu Mošćanice, konačno shvatih hadžijinu želju, punu insanske topline i imana što se na hadždžu duboko ureza kao najljepša šara na peškunu. Tvoje je samo ono što daš, pa i znanje u rukama, hadžija Mirsad čeka da nekome da, kako bi samo dobra djela ponio na ahiret.

Said Šteta, književnik i novinar

VRH



Ostali prilozi:
» BANA DODIJELILA PLAKETU DR. HARUNU HADŽIĆU
Bošnjaci.Net | 24. March 2024 21:18
» SIJANINI STIHOVI
Avdo Metjahić | 21. March 2024 23:54
» KAPIJE SVJETLOSTI UMJETNIČKI I NAUČNI UNIVERZIM DR PUPOVIĆA (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 18. March 2024 14:46
» ŠTO NE STIGOŠE KAMOM, POSTIŽU GUMICOM!
Esad Krcić | 22. February 2024 01:24
» NE TREBA ODUSTAJATI OD ČINJENJA DOBRIH DIJELA
Mensud Alićušić | 19. February 2024 16:47
» ISMET HADŽIĆ PETODECENIJSKI TRAG U LIKOVNOJ UMJETNOSTI CRNE GORE (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 15. February 2024 15:40
» DEMOKRATE RUŠE DEMOKRATIJU U NJEMAČKOJ
Nihat Bećirović | 09. February 2024 22:48
» ULOGA I ZNAČAJ DR. NAKE NIKŠIĆ U PROMOCIJI MUZIČKE KULTURE SANDŽAKA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. February 2024 14:51
» UMRLI PRIJE SMRTI?
Midhat Hajrović | 04. February 2024 14:47
» POLITIČKI INFLUENSERI U SANDŽAKU
Dino Bašović | 02. February 2024 17:24
» KO „PEVA“ ZLO MISLI
Dino Bašović | 29. January 2024 15:47
Ostali prilozi istog autora:
» O BOSNI TI EVO ZBORIM
01. March 2024 14:04
» SREĆA U OČIMA
27. February 2024 15:04
» NE PALI ZASTAVU NAIVČINO
12. January 2024 14:16
» PETARDA U ZENICI
02. January 2024 12:26
» KUDA IDU NAŠEG DRUŠTVA HINJE?
16. December 2023 12:50
» NISAM JA BOLAN ODAVDE
22. November 2023 14:15
» ČEŠLJAJ SE BABA
22. October 2023 00:53
» STVAR SRCA
20. October 2023 15:38
» NIJE DO TRENERA
18. October 2023 16:04
» MIRIS ŠLJIVA
09. October 2023 14:02
» MI, DJECA UČITELJICE ĐURĐE M.
04. October 2023 13:41
» BABOOOOO, JAVI SE!
27. September 2023 17:10
» RECENZIJA
25. September 2023 01:28
» INTELEKTUALNE BUDALE
11. September 2023 15:22
» ČEKAJUĆI RAZO
25. August 2023 15:00
» ZNAM, KOME PIŠEM
26. July 2023 17:56
» BRAĆA DABIĆI
23. July 2023 02:52
» NEKA NEKI VOJINA!
12. June 2023 15:13
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif