Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Intervjui

U Sarajevu iz štampe izašla knjiga o rodoslovu bratstva autora Muharema i Fehima Purišića
LUKSUZNA MONOGRAFIJA “BRATSTVO PURIŠIĆA IZ PLAVA SA ODIVAMA”
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 19. August 2017. 18:08:31


MONOGRAFIJA

Nakon višegodišnjeg obimnog istraživačkog predanog i neumornog rada i truda, nošeni idejom i mišlju čuvenog bošnjačkog hroničara jednog vakta Mulla Mustafe Bašeskije “Što se pamti nestaje, šta je zapisano ostaje”, Muharem i Fehim Purišić priveli su kraju knjigu “Bratstvo Purišića iz Plava sa odivama”,koja je u julu 2017., odštampana u Sarajevu.
Knjiga je monografijskog karaktera, tvrdog poveza, štampana u kvalitetnom “kundruk” papiru, “B-5” formata, na 550 stranica sa mnoštvo skica i slika crnobijelih i u boji.
Knjiga se sastoji iz dva dijela; autor prvog dijela je Muharem Purišić, dok drugog dijela je Fehim Purišić.
Autori su ovu monografiju posvetili svojim roditeljima i rodnom selu Bogajiću, Općina Plav.
Pored pomenutih autora, knjiga sadrži i Uređivački odbor, odnosno osobe koje su sa davanjem podataka o rodbinskim vezama doprinijeli u upotpunjavanju ove monografije.
Recenziju knjige napisala je Mirsada Bibić-Šabotić, profesorica bosanskog jezika i književnosti, lekturu i korekturu je uradila Jasmina Srdanović, dok je dizajn i kompjutersku obradu uradio mr. Demir Purišić.
U ovom predstavljanju, važno je istaći, da u prvom dijelu knjige Muharem prati svoje pleme od Pura, preko Čaka, Zeke pa Meha, za kojeg se prvog zna da je imao šest sinova i jednu kćerku, od kojih su porod ostavili: -Nuro, Etem-Eto, Suljo i Fata, pa se oni kroz ovu monografiju javljaju kao četiri grane porodičnog stabla Purišića:

1) NUROVIĆI,
2) ETEMOVIĆI,
3) SULJOVIĆI i
4) FATA.

Jedna od karakteristika ovog dijela knjige je ta što su obuhvaćene kćerke, sestre odnosno odive Purišića i njihov porod, te su iz tog razloga u obradi obuhvaćena mnoga plavo-gusinjska plemena, pa i šire.
Tako je Fata, četvrto Mehovo dijete, bila udata za Sejda Jahdadića, te je dio ovog plemena direktno obuhvaćen i obrađen u ovoj knjizi.

Iz istih razloga u monografiji su obuhvaćeni djelovi plemena: Ljaljića; Šabovića; Sinanaja; Markovića; Mujića (odselili za Tursku); Oljevića; Cirikovića; Musića; Redžematovića; Canovića; Kučevića; Mehmedovića; Koljenovića; Kočana (iz Bihora); Ćosovića; Šahmanovića; Radončića; Šaljana; Ibrića; Mrkulića; Pupovića; Saljića; Lješnjana; Bjelaka (iz Brodareva); Pejčinovića; Nikočevića; Feratovića; Šehovića; Derviševića; Redžića; Rovčanina (iz Brodareva); Kuča (iz Peći); Murića (iz Rožaja); Jahsavića; Bećovića (iz Dinoše); Đokića (iz Bara); Rustemovića (iz Skoplja); Mujića; Medunjana (Beškovića); Hota; Ljekovića; Srdanovića; Bašića; Ahmemulića; Altića; Ivanovića; Metjahića; Bajraktarevića; Pjetrovića; Aksalića; Hakanjina; Gutića; Krcića; Kukaja; Rugovaca; Markišića; Đuričana; Redžepagića; Lukovića; Heraka (iz BiH); Đeševića; Pirkića (iz BiH); Rašića; Huseinovića; Hadžovića; Kolašinaca; Ahmetovića; Đutovića; Tošića; Bošnjaka (iz BiH); Bakovića, itd.

Obuhvaćena su u vidu skica i devet plemena koja egzistiraju na području Bogajića i Malog Sela:
Bajraktarevići; Cecunjani; Jahdadići; Jahsavići; Krcići; Ljaljići; Musići i Rekovići.
Ova monografija jeste značajna za rodoslov bratstva Purišića, ali je od izuzetne važnosti za cijeli plavsko-gusinjski kraj. Najzad otkriva rodbinske veze čiji korjeni su pustili žile u Sandžak, Bosnuu, Kosovo, Tursku dakako i dijaspori gdje mnogi razasuti bistvuju.


Monografiju možete poručiti na mobitel: +1347 678 1109 ili na email: [email protected]
Riječ po riječ: Muharem PURIŠIĆ, autor monografije



GENERACIJE KOJE DOLAZE OVU LOZU DA NASTAVE


Gospodine Purišiću, kako je potekla ideja o rodoslovu bratstva Purišića?
MUHAREM:
Ideja za pisanje ovog rodoslova o poštovanom plemenu Purišića kojem pripadam, potiče još iz osamdesetih godina dvadesetog vijeka. Njena realizacija bila je odlagana zbog mojih brojnih poslovnih i familijarnih obaveza, kao i iznenadnog odlaska u Sjedinjenje Američke Države i ostanka u njoj gdje su me čekale nove, brojne obaveze kao što je bilo učenje engleskog jezika, izdržavanje moje porodice koja je još godinu i po ostala u Plavu, do dobijanja dozvole ulaska i ostanka u SAD.

Radi se o obimnim podacima, recite nam od koga ste sve crpili informacije o rodoslovu?
MUHAREM:
Ovaj rodoslov pišem po kazivanjima moje bijače, nane po ocu, rahmetli Kime, zatim mojeg oca rahmetli Rustema, moje majke rahmetli Bademe, kao i mojih dragih amidža: rahmetli Jusufa, rahmetli Maza, Feriza-Fera, Meda i Azema, te na osnovu dugogodišnjeg istraživanja džamijskih i matičnih knjiga i ličnih saznanja mojeg najstarijeg brata Fehima.
Osim rodoslova o svom bratstvu, plemenicima, rodbini… šta je ključni povod bio pisanja?
MUHAREM:
Povod za pisanje ove monografije bila je želja da ostavim za sadašnje i buduće generacije dokumenat, crno na bijelo, ko su, odakle su se doselili, kome pripadaju, ko su im preci, gdje su se naselili, šta su radili, od čega su živjeli, sa kakvim su se problemima suočavali i ostalo.

Obim informacija koje su zastupljene govori da knjiga izlazi iz konteksta samo jednog bratstva, u ovom slučaju Purišić, kome ste je još namijenili?
MUHAREM:
Knjiga je namijenjena i svima onima kojima može poslužiti kao korisna informacija iz prošlosti i putokaz za ispravno postupanje u budućnosti. Knjiga je najprije namijenjena onima koji su u njoj našli svoje mjesto, mojem bratstvu, mojem rodnom selu Bogajiću. Knjiga je također namijenjena i svima onima, odnosno nama, koji smo iz poznatih razloga iz svojeg rodnog kraja ‘otišli’ u tuđinu, svijet, ostavljajući jedan dio porodice, svoje najbliže i najdraže, te imovinu ali i mezarja svojih najmilijih, i tako ostavljajući rodnu grudu, vatan. Knjiga je njamijenjena i onima koji će jednog dana možda zapitati sebe:
- Zašto smo tu, u zemlji koja nije naša? Ko nas je otjerao da bez korjena ničemo na tuđem i stranom? Ko je kriv za našu izgubljenost? Ko je taj ko nam može pokazati pravac povratka u zemlju koja je naša? Jer, ova nije naša! Da je naša, imali bismo mezare naših predaka, na kojima bismo na bajram pročili dovu, ili zijaretom bar ponekad od tuge i žalosti za njima pustili suzu, “izgušili“, izjadali nagomilanu čežnju za svojim rodnim krajem i svojima. Imali bi smo vatan i toprak, rodno selo, babovinu, sofru, a i onu trošnu kolijevku u kojoj nas je majka ljuljala, izvor “studenac”, krušku “šogan”, jabuku “zukvu” i šljivu “jesenku”, planine, potoke i rijeke, Plavsko, Hridsko i Visitorsko jezero, Ali - pašine izvore, Grlju, Hridske krše, Bogićevicu, Temnjake, Babino Polje, Bogajiće. Imali bismo…, imali bismo… A šta u tuđini imamo?

U ovom višegodišnjem i obimnom istraživačkom poslu šta ste otkrili u tim kontaktima sa ljudima raznih bratstva, profila…?
MUHAREM:
Kažu: “Sa ljudima je najteže raditi”. Ja sam otkrio i nešto drugo: “Sa ljudima je i lijepo i zanimljivo raditi”. Uglavnom nisam nailazio na otpor. Ljudi su mi, uz prethodno moje objašnjenje zašto tražim informaciju, izlazili u susret. Kazivali su ono što su znali. Ponekad nedovoljno ali - korisno. Tada sam informacije tražio od drugog, ponekad i od više osoba.

Kako i na koji način ste uspostavljali kontakte?
MUHAREM:
Kontakte sam uspostavljao najviše telefonskim putem i fizičkim susretima. Zvao sam u SAD, Njemačku, Holandiju, Francusku, Sloveniju, Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru, Sandžak, BiH, Kosovo. Najveća poteškoća mi je bila naći brojeve telefona i uopšte uspostavljanje veza. Ponekad sam to radio putem e-maila, Facebooka, ili nekih drugih društvenih mreža. I, rezultat je tu!

U ovakvim projektima, sakupljanja informacija, nije isključeno da se jave određene greške?
MUHAREM:
Knjiga je takve prirode da grešaka mora biti. Greška se obično dešavaju prilikom davanja ili primanja informacije. U ovom slučaju, dešavalo se da davalac informacije da pogrešan podatak - godinu rođenja, pravo ime i slično. Dešavalo se i da primim pogrešnu informaciju. Zato, unaprijed se za svaku počinjenu grešku se izvinjavamo. Time je poželjno da oni koji ih primjete da ima bilo koja greška da nam jave. Isto tako za sve sugestije i dobronamjerne kritike ostajemo otvoreni kako bi na taj način u sljedećem izdanju ispravili te greške.

Šta poručujete generacijama koje dolaze?
MUHAREM:
Zamolio bih generacije koje dolaze da ovu lozu nastave.

Na kraju?
MUHAREM:
Da bih se zahvalio svima onima koje sam na kontaktirao i koji su mi bilo kako pomogli, trebale bi mi puno prostora! I desilo bi se da bih nenamjerno opet nekoga zaboravio! Zato, svakom onom koji je uradio neku korist da ova knjiga ugleda svijetlost dana, srdačno i od srca se zahvaljujem!



RECENZIJA: Mirsada Bibić Šabotić, prof.

„Knjige su gomilano blago svijeta, dostojno nasljeđe generacija i naroda.“ (Henry David Torey)


Foto iz monografije


Ljudski vijek je obojen traganjem i vječitom borbom da se iza sebe ostavi nešto što će generacije pamtiti. Riječi su kao zraka sunca, miluju te i prijanjaju srcu. Vremenom, nestaju kao eho u beskonačnom prostoru. Ako ih perom zapišeš, ostaju da traju kroz vjekove i spomenik su budućim generacijama o tebi i vremenu u kome si živio. Čitanje dobrih knjiga je poput razgovora sa najvrsnijim ljudima prošlih vjekova- rekao je Rene Descartes, a Theodore Parker navodi da knjige koje najviše pomažu su one zbog kojih se najviše razmišlja.
Upravo je pred vama knjiga “Bratstvo Purišića iz Plava sa odivama” koja je evociranje uspomena iz prošlih vremena i knjiga koja, pored toga što će vas obogatiti saznanjima, mudrošću i istinom, izazvati u vama nostalgiju i istovremeno vas natjerati i na razmišljanja o sebi, o svom pokoljenju, o ljudima koji su dio vaših gena, o vašim precima, koji su u jednom minulom vremenu postojali i nadali se da će ih se neko u budućnosti sjetiti i zapisati slovo o njima.
Braća Muharem i Fehim Purišić su snagom svoje volje i požrtvovanosti, ljubavlju prema svom rodu, ne štedeći ni vrijeme ni novac, poklonili svojem bratstvu knjigu rodoslova “Bratstvo Purišića iz Plava sa odivama” i napravivši most od riječi, dotakli su svoje pretke i potomke, pomilovali ih perom i ovom knjigom im poslali poruku da će vječno živjeti kroz njihovo spominjanje i njihove svijetle grobove, pa se kroz čitav ovaj rodoslov osjeća duh predaka Purišića.
Knjiga “Bratstvo Purišića iz Plava sa odivama” ima formu istorijskog rodoslova i autori idu tragom porodičnog stabla i sačuvanih predanja i kazivanja, u ovom slučaju kazivanja njihove porodice i rođaka. Značaj ove knjige ogleda se u autentičnoj priči i kazivanjima rahmetli Kime, autorove i koautorove bijače po ocu, rahmetli Rustema, autorovog i koautorovog oca, rahmetli Bademe, autorove i koautorove majke, autorovih i koautorovih amidža, rahmetli Jusufa, Maza, Feriza( Fera) Meda i Azema, zatim, dugogodišnje istraživanje džamijskih i matičnih knjiga kao i ličnih saznanja koautora Fehima Purišića. Vidimo da su se autor i koautor pri istraživanju koristili svjedočenjima, intervjuima i konsultacijama, tako da su se ogradili od raznih nepouzdanih internetskih portala i foruma, koji se često na nestručan i tendeciozan način bave porijeklom stanovništva, pa ovoj knjizi sve navedeno daje dozu originalnosti i autentičnosti.


Foto iz monografije


Istraživački rezultati su konkretni i jasni iako se u određenim situacijama pozivaju na više izvora i predanja, dajući mjesto pisanim izvorima i vjerodostojnim istorijskim podacima ranijih istraživanja. To je evidentno u odjeljku Porijeklo i Prvobitno mjesto, doseljenja i razlozi, gdje se u fusnotama navode izvori, a u ovom slučaju izvori su Andrija Jovićević i Mustafa Memić.
Rodoslov “Bratstvo Purišića iz Plava sa odivama” sadržinski se sastoji iz tri dijela. Prvi dio obuhvata rodoslov Plemena Purišića, drugi dio je naslovljen Purišići kroz vrijeme, a treći dio je pod nazivom Purišići u razgovorima. Autor prvog dijela ove knjige je Muharem Purišić, dok su drugi i treći dio knjige djelo Fehima Purišića.
U uvodu prvog dijela knjige autor Muharem Purušić daje predgovor u kome na eksplicitan način iznosi svoje ideje i razloge zbog čega je napisao rodoslov svojih predaka, ističući da je želio da budućim generacijama predoči ko su, koji su im korijeni i da ih upozna sa mnogim istorijskim činjenicama koje se tiču plemena Purišić. U nastavku daje religijske, kulturne i demografske podatke. Autor navodi da je religija ovog plemena islam, da su Purišići po nacionalnosti Bošnjaci i da im je jezik bosanski. Navodeći istorijske podatke o zanimanjima Purišića, autor daje hijerarhiju zanimanja Purišića kroz istoriju. Od zemljoradnika, stočara i zanatlija, Purišići su se vremenom obrazovali. Od sedamdesetih godina pa nadalje pleme Purišić krase zvanja primarijusa, doktora nauka, magistara, profesora svih struka, republičkih inspektora, ekonomista, pravnika i mnogih titula i zvanja što ukazuje da ovo pleme čini intelektualna elita.


Foto iz monografije


U odjeljku Isjeljavanje osjetan je nostalgičan ton popraćen buntom jer su mnogi Purišići trbuhom za kruhom napustili svoja ognjišta i u dalekom svijetu pronašli svoju egzistenciju.
Autor na sugestivan način daje objašnjenja, pa ova knjiga poprima dimenziju štiva koje će razumjeti svi oni kojima je stalo da saznaju o plemenu Purišić bez obzira na obrazovanje i starosnu dob.
Autor Muharem pažljivo prati razvoj svoje porodice kroz razne istorijske migracije i dolazi do zaključka da se pleme Purišići doselilo sa područja Kuča, okolina Podgorice, čije je stanovništvo, navodi autor - najvjerovatnije ilirskog porijekla.
Prvi dio knjige je po obimu najveći. Nakon uvodnog dijela, dato je rođačko stablo, koje je podijeljeno na četiri grane. Prvu granu čine Nuro Mehov i Binjela Jasavić sa svojim potomcima. Druga grana obuhvata Etemoviće: Etem Mehov, Vava Ivanović/ Fatima Sinanaj. Treća grana započinje naslovom Suljovići: Suljo Mehov i Arifa Canović, a četvrtu granu čine Fata Mehova i Sejdo Jahdadić.
Autor vrlo efikasno, znalački i umješno daje elemente rođačkog drveta krećući se od Pura, Čaka, Zeka i Meha. Geneologiju započinje imenima nosilaca grana: Nura, Eta, Sulja, Fate, Avda, Hasa i Adema, da bi nastavio podgranama. Autor na uvjerljiv način, kolonama koje su obilježene rimskim brojevima, označava grane u rođačkom drvetu. Granajući to rođačko drvo, autor po abecednom redu označava potomke druge generacije, da bi dalje u kolonama označavao potomke treće, četvrte i pete generacije. Radi lakšeg korišćenja podataka upotrijebljene su određene boje i geometrijske figure, tako da je olakšao svim čitaocima da se snađu jer je ova knjiga, ovaj rodoslov, sveobuhvatna slika plemena Purišić.


Foto iz monografije


Elipsama je označio pripadnike prve generacije, poluelipsa označava pripadnike druge generacije, što u rođačkom drvetu to označava podgrane. Trougao označava pripadnike treće generacije, a pravougaonik označava pripadnike četvrte generacije. Nešto što mi je posebno privuklo pažnju je kreativnost i domišljatost našeg autora. Naime, koristeći boje sa nijansama, autor nije dozvolio da se budući čitaoci pogube, što često bude kod rodoslova. On je bojama obilježio potomke i muške i ženske linije. Zelenom bojom sa nijansama označio je potomke Nura (Nurovići); plavom bojom sa nijansama označeni su potomci Etema - Eta (Etemovići); crvenom bojom sa nijansama označeni su Suljovi potomci (Suljovići); sivom bojom su označeni potomci koji nijesu ostavili poroda; nježnocrvenom bojom označeni su muževi odiva ili njihovih ženskih potomaka; rozom bojom označene su supruge Purišića i supruge muškaraca iz ostalih plemena, a otvorenokafenom bojom označeni su potomci odiva ili njihovi potomci. Knjigu čine i statistički podaci, gdje je za svakog potomka izračunato stanje broj sada živih i broj umrlih ranije.
Navodeći precizne podatke o trenutnim prebivalištima svih potomaka Purišića, autor ukazuje na to da se jasno ocrtavaju i sva tragična iskušenja XX vijeka, u toku kojeg sudbina porodice Purišić po mnogo čemu podsjeća na sudbinu cijelog bošnjačkog naroda. U svakom slučaju, čitaocima je približena prošlost jednog plemena koje je slijedom različitih životnih okolnosti iseljeno sa svog ognjišta, te je postepeno formiralo porodice u Bosni, Srbiji, Njemačkoj, Americi i širom svijeta, tražeći svoju egzistenciju kroz generacije. Sve ovo ukazuje da se metodološki, znalački i studiozno pristupilo pisanju ove knjige.
U rodoslovu “Bratstvo Purišića iz Plava sa odivama”, autora Muharema Purišića izdvajaju se dvije karakteristike u odnosu na druge knjige ove vrste.
Prva se ogleda u tome što je autor, pored bogatog porodičnog predanja, koristio i izvore džamijskih i matičnih knjiga, gdje se poslužio istorijskim i komparativnim metodom, a ono što ga izdvaja od mnogih autora ranije napisanih rodoslova leži u činjenici što je autor uključio i žensku populaciju, pa su u ovoj knjizi svoje mjesto našle i odive, njihova djeca, unučad i praunučad, zatim zetovi, snahe, majke i nane, tako da ima na stotine prezimena, a sva su u nekoj vezi sa Purišićima. S obzirom na to da ranija porodična predanja nijesu pamtila žene, ova knjiga je napravila korak naprijed u tom pogledu.
Rodoslov je zahtijevao velika odricanja jer autor nije dozvolio da mu promakne nijedan detalj i zasigurno će se svi koji budu studiozno iščitavali ovo monografsko štivo, usaglasiti sa mnom da statistički podaci koji su dio ove knjige umnogome govore o tome.
Rukopis “Bratstvo Purišića iz Plava sa odivama” plod je velikog entuzijazma autora Muharema Purišića kojim su proširena geneološka saznanja plemena Purišić i sigurno će poslužiti kao polazna osnova za neka buduća istraživanja. Zbog svega toga, skora pojava štampane verzije ove knjige biće značajan kulturni događaj.



U ovom rodoslovu je ispričana priča o pojedincima, događajima, kontinuitetu trajanja na jednom prostoru, o migracijama, pokoljenjima, rođačkim vezama, a budućim generacijama se pružila mogućnost da mogu razriješiti mnoge dileme kada su u pitanju njihovi korijeni.
Koautor Fehim R. Purišić u odjeljku Purišići kroz vrijeme je izvršio sistematizaciju rodoslova bratstva Purišića dajući obilje podataka o pojedincima, jasno se držeći paradigme zaključaka dajući živopis, nezaborav i sjećanja kroz podatke za generacije, od Pura do Zećira Omerovog i njegovih potomaka. U ovom dijelu knjige autor je otrgnuo od zaborava mnoge ličnosti plemena Purišića dajući biografije o njima, vremenu u kojem su živjeli, poslovima kojim su se bavili i iznoseći njihov stvaralački i kreativan duh. Saznajemo da je Ibrahim- Ibro Hakov imao hobi-trku konja, Etem-Eto Hakov je prvi imao televizor u Bogajiću i da je pjevao plavske pjesme na dugi glas, zatim, Rustem Ahmetov, koji je sa šest razreda škole dao doprinos na način što je opismenjavao ljude, pisao je molbe i ostala dokumenta. Bio je učesnik NOB-e, a najznačajnije što je učinio u to vrijeme jeste realizovanje projekta od vitalnog značaja–vodovodna mreža za tri sela.
Posebnu draž ovom odjeljku daju fotografije ljudi i panorame mjesta plavskog kraja koje, s jedne strane, svjedoče o anatomiji Purišića, njihovom izgledu, a, istovremeno, ukazuju na kulturu oblačenja određenog vremena, pa, s druge strane, fotografije određenih mjesta, ljepota zavičaja i te kako će u mnogima, koji budu prelistavali ovaj dragulj Purišića, pobuditi emocije i nostalgiju.
Treći dio ove knjige Purišići u razgovorima poprima dimenziju narodne književnosti jer su objašnjene mnoge izreke koje prezentuju život bratstva Purišić.
Objašnjene su kroz kratke priče izreke Ka' Puro pod krlju, zatim, Mijenjaju se ka Purišići na Ćetka. Tu su zanimljive priče: Snahi se tupilo za meso; Da nas vide da smo zajedno; Hoću da sam ka Purišić; Galjo spašava Mušira Gutića i td. Svi ovi prozni tekstovi prezentuju ljudske vrijednosti Purišića, njihovo čojstvo i junaštvo, ali i duhovitost koja je bila (vjerovatno su je mnogi Purišići i naslijedili) dio njihovog života, koji su ovjekovječeni kroz narodna predanja i sačuvani od zaborava.


Foto iz monografije


Kao dobri poznavaoci metodologije pisanja knjiga ove vrste, autor i koautor su na kraju knjige, radi lakšeg razumijevanja, ali i potrebe da sačuvaju od zaborava, dali manje poznate riječi i izraze.
Ono što će ovu knjigu učiniti besmrtnom su i fotografije mezarja Purišića. Mezarje Ahmeta Medova (1898-1942) ukazuje da su autor i koautor studiozno radili svoj rodoslov, jer grobovi najbolje svjedoče o ljudima i jednom vremenu, kao i da je kroz fotografije mezarja ispričana priča o precima bratstva Purišića i zasigurno će ta mezarja biti dio kulturne baštine jer sadrže natpise i oblike koji u sebi imaju istorijskog, likovnog i poetskog a sve to govori da Purišići imaju svoju istoriju, svoje porijeklo, svoju prošlost koja je bogata i ljudska.
Kao što mezarja svjedoče o istoriji Purišiča, tako će i ova knjiga zauvijek biti jedan veliki trag, a, iznad svega, hajrat i ostaviće pečat o postojanju dva brata Muharema i Fehima Purišića, koji su napisavši ovu knjigu, sebe učinili besmrtnim, jer čovjek traje dok traju njegova djela.
Ja im čestitam na upornosti, ambicijama, entuzijazmu, volji, umješnosti i, nadasve, ljudskosti.



Ostali prilozi:
» KOORDINACIJU SRPSKOG NARODA ČINE DODIKOVCI
Oslobođenje | 18. September 2017 18:53
» KAO DJEČACI BILI GLUMAČKE ZVIJEZDE
Eset Muračević | 05. September 2017 19:59
» ZVUKE IZ TUĐIH AVLIJA LAKO PRIHVATAMO KAO SVOJE
Eset Muračević | 18. July 2017 20:02
Ostali prilozi istog autora: