BRENA, ČETNIČKA UNIFORMA, CRVENI TEPIH I EMIR: Godine 1992. u rodnom Brčkom dok su njeni sunarodnici mljeveni u silosima ona je prkosila u agresorskoj srpsko-četničkoj uniformi. 25 godina kasnije na Sarajevskom film festivalu gazi crvenim tepihom

ELMEDINA MUFTIĆ: Neka je sramota sve vas koji ste učestvovali u ovom kolektivnom poniženju naroda, pljuvanju na žrtve genocida, koji besramno gazite po krvi šehida, koji prostirete crveni tepih pod noge naših dželata. Ako je umjetnost ovo što vi radite, nama takva umjetnost ne treba. Ako je SFF spao na to da mu grand pjevaljka Jelena Živojinović - Lepa Brena daje na važnosti, onda je to opći potop, moralni svakako jeste.

Pitam se, narode moj, zar je obraz toliko jeftin i toliko nebitan, da ga pojedinci prostiru tako olahko da im ga svaka ubleha gazi? Pitam se narode moj, odakle hrabrost kukavicama, da se drznu i da pogaze preko krvi i kostiju u genocidu ubijenih nevinih Bošnjaka? Pitam se narode moj, zar se s krvlju šehida smije trgovati? Pitam se narode moj, dokad ćemo misliti da je merhamet zaboraviti koljaču da je koljač, zločincu da je zločinac? Pitam se narode moj, dokad ćemo obuvene dušmane u džamije uvoditi, crveni tepih pod četničke krvave noge prostirati? Dok kad ćemo narode moj, sami sebe u propast voditi?

Nije to bilo davno, dobri moj Bošnjače, tek prije nekih četvrt vijeka, kako su rijeke naše krvi topile ovu zemlju bosansku. Skoro je bilo narode moj, kako su nam žive Bošnjake na lomačama spaljivali. Poslušaj narode moj, još uvijek se čuje krik majke kojoj iz naručja uzimaju sina od desetak godina i krik silovane bošnjačke djevojčice, djevojke i žene. Otvori oči, narode moj i vidjet ćeš kolone prognanih sa svoji ognjišta, kako po šumama traže spas od zločinačkih kama. Probudi se Bošnjače, davno je svanuo sabah istine, progledaj, suoči se sa istinom i pred sobom ćeš vidjeti uplakane oči bošnjačkih majki, kojima ubiše po četiri, pet, šest sinova u jednom danu. Otiđi Bošnjače u Srebrenicu, Prijedor, Kozarac, pa na spomen pločama pročitaj imena porodica kojim a su trag zatrli. Obazri se i susrest ćeš bolni pogled Zijada Ribića iz Zvornika, u kojem se oslikava tuga ovog dunjaluka, jer mu četnici ubiše devetoro članova porodice. Sjeti se Bošnjače žrtve koju si podnio, sjeti se krvi prolivene, sjeti se četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja. Zamisli onaj trenutak kad u Trnovu zloglasni Škorpioni ubijaju šest mladića iz Srebrenice. Čuješ li Bošnjače kako se Bosnom razliježe glas oca Rame, koji u smrt doziva svog sina Nermina, u Potočarima kad budeš, vidjet ćeš im mezara do mezara. Pazi Bošnjače kako po zemlji Bosni gaziš, jer puna je krvi bosanska zemlja i masovnih grobnica, u kojima je zlotvor kanio istinu o genocidu sahraniti. Okreni glavu na desnu stranu osjetit ćeš kako zemlja podrhtava od silnih granata ispaljenih na Sarajevo, da na toj desnoj strani ćeš sresti lica njih 11541 nevino ubijenih, srest ćeš i nedosanjane poglede 1601 ubijenog djeteta Sarajeva. Zatim okreni glavu na lijevi stranu i tamo ćete dočekati smrt, užas, mučenje kojim su bili izloženi Bošnjaci Prijedora, Kozarca, Ključa, Sanskog mosta, Bijeljine, Bratunca, Vlasenice, Višegrada, Foče, Zvornika...

Spusti pogled ka zemlji i vidjet ćeš kako je izbija krv šehida, koji su svoje živote dali, za našu slobodu, za tvoj i moj opstanak, za mir, za državu Bosni i Hercegovinu...

Razmisli Bošnjače, imaš li pravo na zaborav? Razmisli Bošnjače, da li smiješ i pomisliti da ti koji si preživio da bi svjedočio istinu, halališ, a znaš da pravo na oprost pripada samo žrtvama, a živi imaju obavezu pamćenja. Razmisli Bošnjače, šta o tebi takvom kakav si danas misle oni koji si svoje živote dali za ovu zemlju, kakav si u njihovim očima, dok ponižen hodaš crvenim tepihom laži i obmana, uzdignute glave, ali povijenog dostojanstva i izgubljene časti. Pokušaj Bošnjače razumjeti, da je istina nepromjenjiva kategorija i da se sa istinom ne može igrati.

Poslušaj ti koji si narod zaklinjao krvlju šehida da zaboraviti ne smije, svoje riječi i pogledaj se šta radiš sad, gdje si ti, a gdje su one riječi velike, koje bi trebale biti emanet, a ne tek populistički slogan da omami srce naroda. Ti koji si se spomenuo imena heroja oslobodilačkog rata Hajrudna Mešića, a nisi ostalo dosljedan njegovog puta, stidi se. Stidi se, jer si ime heroja Hajrudina Mešića, prodao za osmijeh one koja je podizala moral agresorima, koja je nosila uniformu onih koji su pucali i ubili heroja Mešića, koji su izvršili genocid nad našim narodom. Neka te je stid svake rečenice koju si napisao da bi pridobio slavu, koja ti je omogućila da danas na velika vrata u Sarajevo dovodiš sluge agresora. Trebao bi znati da ljiljani i kokarda nikad nisu išli zajedno, s toga grb s ljiljanima na majici koji si nosio dok je pored tebe hodala srpska snaša Brena je ismijavanje sa nacionalnim svetinjama. Sa Ljiljanima su najbolji sinovi ove zemlje ginuli, a ti danas sa ljiljanima šetaš po Sarajevu četničke sluge, izdajice naroda svoga, najgori ljudski otpad, koji nema ni stida ni obraza, da se pokaje, izvine, da progovori da je u ovoj zemlji izvršen genocid. S toga bi takvi kao ti i ti trebali da znate da SFF, pozorište i ostale kulturne manifestacije i ustanove nisu vaše privatno vlasništvo, nego su interesi države i svih građane ove zemlje, i da Bernu i slične protuhe možete voditi svojim kućama, ali nemate pravo ih dovoditi nama, jer nas vrijeđate i ponižavate.

Neka je sramota sve vas koji ste učestvovali u ovom kolektivnom poniženju naroda, pljuvanju na žrtve genocida, koji besramno gazite po krvi šehida, koji prostirete crveni tepih pod noge naših dželata. Ako je umjetnost ovo što vi radite, nama takva umjetnost ne treba. Ako je SFF spao na to da mu grand pjevaljka Jelena Živojinović -Lepa Brena daje na važnosti, onda je to opći potop, moralni svakako jeste.