Muhamed PAŠALIĆ: Vakufska imovina je oduzimana i privatizovana, vrhunac svega je bila agresija na Bosnu i Hercegovinu, tokom ratnih godina porušeno je 1.311 vakufskih objekta, 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 4 tekije i 37 turbeta. Zulum se nastavio i nakon rata. Ukupna šteta nanesena vakufskoj imovini nakon 1996. iznosi 1.030.000.000,00KM. Ova šteta se odnosi na stanove i poslovne prostore koji nikad nisu vraćeni vakufskoj direkciji.

Godina je 1946.
Komunistički teror i represija vladaju Jugoslavijom, zemljom snova, prosperiteta, budućnosti, ekonomskog napretka, socijalnog blagostanja i potpune slobode. Vratimo se u 1946. godinu, zatvaraju se šerijatski sudovi. Veliki broj stanovnika Jugoslavije, muslimani, su ostali bez svjetla na kraju tunela. Ugašeno je svjetlo islamskog zakona koji je stoljećima bio tradicija Bošnjaka.

Godina je 1950.
Donesen je zakon kojim se zabranjuje feredža, nikab, hidžab ili kako već želite. Na ovaj zakon ću se malo bolje osvrnuti, pola stoljeća nakon odlaska Osmanlija, nakon što su se kroz Bosnu smijenile Austro-Ugarska monarhija, kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija i na koncu je postala SFRJ. Bošnjakinje su još uvijek nosile feredžu. To je najbolji dokaz i argument, da hidžab i nikab u Bosnu nisu donijeli niti Arapi, niti vehabije, niti bilo ko drugi. To je dio tradicije postosmanlijskih Bošnjaka. U drugu ruku to je odraz socijalističke, komunističke i Titine „slobode“.

Godina je 1952.
Zatvorene su sve tekije u Bosni i zabranjeni su svi derviški redovi! Zatvorena je i muslimanska tiskara, narednih 14 godine je bilo zabranjeno izdavanje i prodavanje islamske literature. Nastupilo je tamno doba za muslimanski narod na području Jugoslavije.

Zakon je se kršio, u džamijama, kućama i na svakoj sigurnoj lokaciji, bošnjačka mladež se podučavala islamu. Studentska organizacija „Mladi muslimani“ žestoko se odupirala antiislamskoj kampanji, sve dok stotine njenih članova nisu zatvoreni 1949. i 1950. godine!

Krajem pedesetih i šezdesetih godina, Tito je promijenio svoj odnos prema jugoslovenskoj muslimanskoj zajednici! Koristio je podobne muslimane kao oruđe svoje „nesvrstane“ politike prema zemljama trećeg svijeta, poboljšavajući diplomatiju Jugoslavije sa islamskim državama, predstavljajući im jednu lijepo upakovanu laž o muslimanima Jugoslavije.

Ateizam, kao osnovno načelo komunizma i državna politika se promicala u javnom životu potiskujući religijski sadržaj, izbačena je vjeronauka, izbačeni su vjerski sadržaji i promovirana je kritika religije, sve sa jednim ciljem, da se obrazuje i stvori što više ateista.



Vakufska imovina je oduzimana i privatizovana, vrhunac svega je bila agresija na Bosnu i Hercegovinu, tokom ratnih godina porušeno je 1.311 vakufskih objekta, 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 4 tekije i 37 turbeta. Zulum se nastavio i nakon rata. Ukupna šteta nanesena vakufskoj imovini nakon 1996. iznosi 1.030.000.000,00KM. Ova šteta se odnosi na stanove i poslovne prostore koji nikad nisu vraćeni vakufskoj direkciji.

Danas kada se obnavljaju i grade džamije, obnavlja se kulturna baština Bošnjaka. Obnavljaju je dobri ljudi, ljudi koji srcem žive za Bosnu. Ne tražite od njih da vam oni grade fabrike. Tražite da se njima vrati ono što im je oteto, i od istih koji su otimali vakufsku imovinu tražite fabrike, jer su oni ti koji su porušili, opustošili i opljačkali fabrike o kojima toliko pričate. Ne rasipajte novac na alkohol, kocku i ostale poroke pa zatim tražite da vam muslimani izgrade fabrike. Vi svoje fabrike popijete, ispušite i prokockate, a mi obnavljamo i gradimo svoju kulturnu baštinu.