Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Teme

Bošnjakinji sa velikim znanjem i ljudskim odnosom prema pacijentima koje liječi i sa osmijehom
ILADŽ LICE AMRE DOKTORICE
Autor: Said Šteta
Objavljeno: 02. August 2017. 01:08:25


Odmah, na početku zapisa o velikom stručnjaku, ženi, majci, supruzi, i nadasve čovjeku, da razjasnim prvu riječ naslova. Iladž je turcizam i znači lijek, nešto prijeko potrebno čovjeku. Ukorijenio se stoljetno u našem, bosanskom jeziku, kao i jastuk na koji svaku noć spuštamo svoje lice. U nakani da sa više lirike oslikam lice doktorice Amre Jakubović-Čičkušić, ne nađoh prikladniju riječ. Uredno se najavljujem na šalteru pokazujući iskaznicu i za trenutak se otvaraju velika vrata desno, na kojima stoji povisoka žena u bijelom i poziva me da uđem. Bez kurtoaznog upoznavanja, jer sam najavljen dan ranije od mog starijeg kolege, koji je i moj spisateljski mentor od kojeg svakodnevno učim, ulazimo u radni prostor i zaustavljamo se u uredu šefice odjela.

Dr. med. sc. Amra Jakubović Čičkušić, šefica Odjela nuklearne medicine Kliničkog centra Tuzla, redovni profesor na Medicinskom fakultetu u Tuzli, rođena je 14. septembra, samo dan kasnije nego je sovjetska letjelica ”Luna 2” dodirnula mjesec. Ako je taj naučni događaj još predmet propitivanja i nevjerice, doktorica Amra je očita istina i namjerno ne pominjem godinu, jer je žena. Nakon Gimnazije, otac je želio da Amra upiše pravo, gdje će imati, kako je govorio, duge nokte i biti uvijek našminkana a lijepo zarađivati. Amra je još tada željela medicinu, a otac je uslovio ako ponovi godinu da će je ispisati. Naravno, želja za znanjem i izabranim pozivom nije dovodila u pitanje Amrin uspjeh. Jedan odlazak u Beograd, u posjet bolesnoj tetki koja se liječila na VMA kod poznatog doktora Isidora Pape, bio je sudbinski vezan za Amrin budući poziv. Dojam koji je ostavio doktor svjetskog glasa iz oblasti kardiohirurgije u kariranoj majici i izlizanim farmericama sa ujednačenim tonom u razgovoru sa pacijentom, njenom tetkom, sa toliko ljubavi i pažnje, odredio je, čini se, i Amrinu karakternu crtu doktorice u kojoj nema zanosa, prepotentnosti i izdignuća iznad pacijenta.

Medicinski fakultet završava 1984. godine u Tuzli i od tada kreće njen životni put u svijetu medicine. Već u junu iste godine, na prijedlog daiže Mirse koji je živio u Srebrenici, zapošljava se u Domu zdravlja. To će za Amru značiti ogromno iskustvo, uz svakodnevne intervencije kod pacijenata sa težim povredama. Valjalo je učiti u hodu! U januaru 1985.godine vraća se u Tuzlu, u Dom zdravlja. Želi specijalizirati internu medicinu, ali je nadređeni upućuju na specijalizaciju iz oblasti nuklearne medicine.

-Nikada ne znate šta je za vas dobro, reći će dok prelistava tek pristigle nalaze jer očekuje pacijenticu. I zaista, na vratima se pojavi servirka bolnice, taman da izusti ime a doktorica je preduhitri: ”Znam, Mersiha, navrati malo kasnije da ti očitam nalaz i dodatno pregledam.”

Gledam i ne stižem zapisati viđeno, a na vratima se pojavi mlađa gospođa: ”Obećali ste me primiti?” , zvučala je upitno sa dozom straha, na što je doktorica razuvjeri u trenutku. -Da, idemom u ordinaciju, reče gospođi na vratima i odmah ustade.

-Oprostite moram, u poluokretu mi se obrati i nestade iza vrata niz hodnik. Ja zavirujem u prebogatu biografiju kucanu na osamnaest strana, jer sam se dan ranije pripremao za ovaj razgovor i već osjećam poveću dozu straha da mi što ne promakne.


Promocija monografije u Zenici



Doktorica Amra na promociji monografije u Zenici
Nakon položenog stručnog ispita ostaje raditi u istoj Ustanovi sve do l989. godine, kada započinje specijalizaciju iz Nuklearne medicine, koju je obavljala na Internoj klinici u Tuzli i u Zavodu za Nuklearnu medicinu u KBC Rebro u Zagrebu, gdje je i položila specijalistički ispit 1993. godine. Od 1998. godine sekretar je Udruženja za Nuklearnu medicinu Bosne i Hercegovine, a ujedno i član Evropske asocijacije za Nuklearnu medicinu u kojoj je izabrana za nacionalnog delegata Bosne i Hercegovine. Ostajem još u biografiji. Sve je važno i sve je natopljeno ogromnim znojem, uokvireno noćima bez sna, ali naprosto je nemoguće u jednom zapisu pobrojati sve naučne skupove i kongrese na kojima je doktorica učestvovala, aktivno kao predavač ili kao ljekar vječito žedna novih informacija u dostignuću nuklearne medicine. Onda se sjetih prepričanog događaja koji mi stariji kolega i prijatelj ispriča, jer je lično prisustvovao, kada joj je u ured došla djevojka, zlatna sudentica medicine, a doktorica Amra je ustala sa neobičnim poštovanjem, krenula u obilazak odjela, kao da joj je u posjet došla federalna inspekcija.

Ponovo je na vratima i sjeda sa svoj uredski sto, te nastavljamo razgovor.
-Doktorice, da li je na Vas ostavio traga rad u Srebrenici, na samom početku karijere, upitah tek da ne povrijedim novinarsku formu. Inače, zapažanja koja sam kupio u svakom trenutku boravka u njenom društvu, nudila su mi više odgovora nego da sam postavio nebrojeno pitanja.

Uzdahnula je duboko, još gledajući u monitor ispred sebe, gdje je tražila spisak studenata sa rezultatima nakon ispita kako bi im upisala ocjene. Pogleda me ravno u oči i tiho progovori.
-Da naravno! I to mnogo. Tamo sam naučila jako puno, jer najbliža bolnica bila je u Zvorniku. Moralo se raditi i komplikovanije intervencije. Znate, Srebrenica je grad među visokim brdima, kao vazna iz koje gledate gore mali komad neba. Tako su i ljudi nekako bili zatvoreni, pomalo stisnuti baš kao grad. Kasnije sam ih zavoljela jako. Zavoljela sam i taj grad, ... onda zastade.

-Tamo je nestao moj daidža Mirso. Našli mu samo karličnu kost i par pršljenova i tako ga ukopali.

Još jedan val tišine prekri ured i samo se čulo moje povlačenje olovke po papiru. Želio sam dati vremena da se pribere i nisam htio pitanjem da presječem tišinu, iza koje se mogla naslutiti neka nova rečenica.


Sa promocije monografije u Zenici Faruk Midžić Midža, moj dragi prijatelj i legenda novinarstva sa doktoricom Amrom


-Boli me duša za Srebrenicom. Zar ne bi mogli svakog jedanaestog u mjesecu svi stati na jedan sat. I škole, i fakulteti i fabrike i ljudi na cesti. Pa i bolnice, svi osim hitnih intervencija. Svi! Ovako, kada pomru one žene, ko će izaći sa vezenim imenima na mahramama, onih nestalih kojima se ni za jednu kost ne zna. Ko? Sada već sigurno razgovaram sa ženom u kojoj kuca srce puno ljudske topline, empatije koja se ne uči u školi, nego ponese iz kuće. Još jedan bolan uzdah i opet nastavi.

-Boli me i Zvornik! Nema više onih bašči i malih drvenih ćuprija što su vodile preko potočića u avlije pune cvijeća. ”Bijelu džamiju” su obnovili, ali sa skraćenom munarom i među zgradama, skoro da se i ne vidi. Nema ljudi! Nestala su cijela prezimena, nema više nikog. Tamo sam provodila godine svoje mladosti. Mamine tetke su živjele tamo... i opet se nadvi veo tuge, nad licem doktorice Amre, koje mi se još maločas činilo kao svjetionik u moru, puno sjaja i u najvećem mraku. Zdravstveni i naučni radnik koja u svom naučnom opusu bilježi 56 objavljenih radova kao autor i koautor. Jedan je od urednika-saradnika monografije “Kardiovaskularne bolesti u Bosni i Hercegovini”-Sarajevo i autor monografije “Ultrazvučna dijagnostika u bolestima štitnjače, 2015. godine. Doktorsku disertaciju na temu “Nodozna bolest štitaste žlijezde: evaluacija dijagnostičkih postupaka” odbranila je 2002. godine, da bi u zvanje docenta za nastavni predmet „Klinička propedeutika” bila izabrana 2004. godine, kada je izabrana i za odgovornog nosioca predmeta. Član je Ljekarske komore Tuzlanskog kantona, sekretar Udruženja za Nuklearnu medicinu Bosne i Hercegovine, član Evropske asocijacije za Nukleanu medicinu- Ordinary member-EANM, delegat Bosne i Hercegovine u Evropskoj asocijaciji za Nuklearnu medicinu (EANM), zatim član stručne komisije Ministarstva zdravstva Tuzlanskog kantona za ocjenu nastavnog plana i programa za specijaliziranog radiološkog tehničara, te član ljekarske komisije za provođenje operativnog programa za lijekove, član Komisije za utvrđivanje moždane smrti, član ispitne komisije za polaganje specijalističkog ispita iz Nuklearne medicine u Federalnom Ministarstvu zdravstva i član komisije za izbor nastavnika u naučnoj oblasti Radiologija i Nuklerna medicina Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Koordinator je Onkološkog konzilijuma za maligne tumore štitne žlijezde.

-Na ovoj knjizi (knjiga monografije čiji je autor, op .a) radila sam punih pet godina. Želja mi je bila da se jedno takvo djelo nađe na bosanskom jeziku. Možda to može i bolje, ali znam da sam bar na jednom mjestu objedinila sve o problemu štitnjače. U svojoj praksi imala sam dijete od devet godina sa karcinomom štitnjače. To me je nagnalo da se posvetim više. Rat i posljedice koje za rezultat ostaviše stres, traži konstatno istraživanje i rad na problemu ove bolesti, pojašnjava mi dok čeka da Mersed, administrativni radnik na njenom odjelu, elektronski obradi jednog pacijenta kako bi mogla napisati konačan nalaz.

-Znate, on je jedan divan čovjek, i ispriča mi njegovu tešku sudbinu, stalno podrcrtavajući na suosjećanje koje gaji, prema njemu. Prolazeći hodnikom vidio sam tog čovjeka i sada se uvjerio da je doktorica i jedan vrstan rukovoditelj odjelom, pa se nameće zaključak da su sretnici svi njeni uposleni.

-Aaa, imam i ja svojih žutih minuta. Desi se, nekoliko puta u godini, ne često. Ali priznam, progovori doktorica Amra kroz smijeh koji otjera sve one tamne oblake iz predhodnog razgovora. Ponovo ustaje, jer je u ordinaciji čeka nova pacijentica, a naš razgovor kao niska kida se tim stankama, da bi svaki put iznova otkrio novi dragulj, sjajniji od onog predhodnog, koji ćemo nanizati. Gledam vitrinu ličnih stvari, knjiga i porodičnih slika i prepoznajem njene dvije kćerke, a između njih okačen srebrenički cvijet. Ništa nije slučajno!


Dr. med. sc. Amra Jakubović Čičkušić sa pacijenticom Hanom iz Zenice


-To su moj kćerke, Aida i Alma, ili kako je od milja zovemo Masa. Jedna je stomatolog i uskoro treba na specijalizaciju a druga radi tu u bolnici pred specijalizacijom oftamologa. Obje su završile i muzičku školu za klavir, onako s vrata ispriča doktorica Amra dok ponovo sjeda za sto, uhvativši moj pogled na ova dva dragulja.

-Nisam bila s njima dovoljno u vrijeme njihova odrastanja i tu se ljutim na sebe. Ali su one uspjele. Oduvjek sam željela da se dobro obrazuju. Jer objava Kur’ana počinje porukom Uzvišenog, „Ikre” Uči!

Sada je sasvim izvjesno odakle onoliko svjetla na licu doktorice Amre. Svjetla koje liječi. Svako moje slijedeće pitanje samo bi ustalasalo more istine koju doktorica Amra, onako usput spomenu. Šutio sam i znao da čeka na moje pitanje, a onda izgovorio ovo.

- Sretan sam da sam Vas upoznao doktorice Amra. Jer vi ste nadasve čovjek sa toliko duše i predanosti svome poslu. Hvala Vam!

Na kraju, poklonim joj svoju knjigu „Batonove priče” a doktorica se obradova neobično, da me bi malo stid, i obeća da će je ponijeti na odmor na koji uskoro odlazi. Ja sam još dugo vrtio u glavi rečenicu koja bi umjesto naglašene interpunkcije stajala na kraju zapisa o čovjeku. Nađoh da je ime Amra izvedenica od imenice muškog roda, i na indijskom znači „dugoživuća” dok na arapskom, zavisno od izgovora, ima više značenja: život, vjera, ona koja gradi kuću. I nedovoljno je značenja, jer na licu doktorice Amre je iladž, lijek. To svjetlo koje svakom pacijentu pokloni makar zraku vedrine i otjera zatamnjene oblake što ih bolest sa sobom donese. Jer ljudi su samo hodajuće sjenke. Na žalost shvate to obično kasno, kada im oči obuzme mrak. Doktorica Amra svojim znanjem i radom, na sreću, odgađa taj nadolazeći mrak. Njezino lice i sija i liječi, pa joj poželjeh značenje imena na indijskom, zatim na arapskom, da sija u ovoj bašči bosanskoj.



Ostali prilozi:
» KUDA IDE SAUDIJSKI REŽIM?
| 20. November 2017 20:53
» OTAC KOJI SA KAMENOM PRIČA
Said Šteta | 05. November 2017 04:25
» IZVJEŠTAVANJE O TEMI RODNO ZASNOVANOG NASILJA
Said Šteta | 28. October 2017 13:44
» PISMO MOJOJ KĆERI
Yussuf, Al-Qaradawi | 26. October 2017 18:26
» MEFAILOVO DOBROČINSTVO
Zijad Bećirević | 22. October 2017 02:12
» SVEČANA INAUGURACIJA NOVIH ČLANOVA BANU
BANU | 08. October 2017 13:10
» DAN BOŠNJAKA U MAKEDONIJI
Šerif Ajradinoski | 05. October 2017 18:36
» DIVAN POGLED NA PROŠLOST I SADAŠNJOST ROŽAJA
Mr Halil Markišić | 22. September 2017 17:52
» MOJ PUT U SREBRENICU
Zijad Bećirević | 10. September 2017 22:03
» GUSINJE I PLAV, GRADOVI PAŠA I BEGOVA
Ibro Mehmedović | 08. September 2017 14:05
Ostali prilozi istog autora:
» OTAC KOJI SA KAMENOM PRIČA
05. November 2017 04:25
» DJEČAK NA STEPENICAMA
30. October 2017 20:29
» POLITIČKO SEVDISANJE
02. October 2017 00:22
» SUSJEDO
22. September 2017 18:42
» PELJEŠKA
21. September 2017 12:21
» TRAŽILI SU PJESMU
19. September 2017 01:52
» HADŽIJINE RUKE PUNE ZNANJA
22. August 2017 16:29
» APARTMAN ZA DUŠU
19. July 2017 03:55
» SREBRENIČKI ZOV
09. July 2017 15:54
» DIRLIJA IZ LAKTAŠA
23. March 2017 00:48
» OTVORENO PISMO
03. March 2017 17:16