Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||
|
Kolumne
PROTOKOL: U povodu svečanog otvaranja Sofi Mehmed-pašine džamije u džematu Kotor, Medžlis Islamske zajednice Kotor Varoš ZAPIS SA OTVARANJA KOTORSKE SOFI MEHMED-PAŠINE DŽAMIJE
JUČER OTVORENA DŽAMIJA U DŽEMATU KOTORU MEDŽLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE U KOTOR VAROŠI MOJ ZAPIS O TOME SAMO ZA VAS, DRAGI MOJI! I Nakon nekoliko godina otkako sam se formalno oslobodio dužnosti reisu-l-uleme u Bošnjaka jučer sam prisustvovao svečanom otvaranju Sofi Mehmed-pašine džamije u džematu Kotor, Medžlis Islamske zajednice Kotor Varoš. Odazvao sam se pozivu mog prijatelja, velikog bosanskog borca i patriote, Muhameda Sadikovića. Dodatni motiv da jučer budem u Kotoru bila je najava da će se u haremu nove džamije u Kotoru otkriti spomen obilježje bosanskim šehidima, koje su srpski zlotvori ubili na pravdi Boga u periodu od 1992. do 1995. godine, među kojima je i otac imama Sofi Mehmed-pašine džamije u Kotoru Miralema ef. Avdića. Ne bih bio iskren ako ne bih rekao da nisam bio obuzet nostalgijom dok sam čekao dolazak zvanične bosanske ulema, koja je kasnila petnestak minuta. Gledao sam ozarena lica kotorskih džematlija, kao i džematlija iz susjednog Jelaha, Tešnja i drugim bosanskih krajeva. Svi su bili veseli, nasmijani i okrenuti jedni prema drugima u razgovoru. Žamor njihove priče zvučao je kao usaglašena simfonija, kao cvrkut ptica ili zveket nanula. Ahmedije imama izgledali su mi kao pupoljci ljiljana. Kao sortirani buketi bijelih ljuljana imami su stajali u zgusnutom džematu ljudi, koji su se stiskala rame uz rame da bi pod džamijskim kubbetom ukrali malo hlada od jakog sunca. Gledao sam imama Miralem ef. Avdića, koji je, kao pravi domaćin, sve pažljivo pratio i svakome bio dostupan lijepim osmjehom i otvorenom rukom dobrodošlice. Tu sam, možda po prvi put, najdublje shvatio vrijednost bosanskih imama, koji su usporedivi s pčelama, pčelma koje skupljaju med od Bošnjaka do Bošnjaka, koji su razasuti po cijelome svijetu, kao pčeljni mirisni cvjetovi. Taj skupljeni mirisni bošnjački med Imami slažu u džamijske i džematske košnice Islamske zajednice, koja stoji i postoje zahvaljujući tom medu, kojeg pčele-imami skupljaju za naš bošnjački kavm i naš islamski ummet. Čini mi se da nisam nikad kao jučer u Kotoru doživio tu imamsku misiju kao pčelu, koja nesebično radi da bi u košnici Islamske zajednice bilo toliko meda da ga ni trutovi ne mogu potamaniti bez obziri koliko ih je i bez obzira koliko su im stomaci veliki. Znam, jednom mi je rekao jedan umni Bošnjak da je teško onom narodu koji ima malu pamet, a veliki stomak. Nadam se da mi Bošnjaci nismo taj narod, koji ima malu pamet a veliki stomak od kojeg ne može da se pokaže i dokaže prodre ni mala ni velika pamet. Velik stomak sve proždere. II
III No, moj odlazak i povratak u džemat Kotor ima dvije zanimljive priče mimo protokola, koje hoću da s vama, dragi moji, podijelim. Prvo na odlasku svratio sam u Prnjavor kod mog prijatelja Lokmana-Nihada Iriškića, njegove hanume Selme i njegova dva sina Amira i Harisa. Pravo ime mu je Lokman, ali svi ga znaju kao Nihad, koji je jedno malo i veliko bosansko čudo. Nakon što je sve izgubio u agresiji na Bosnu, Nihad je iz ništa uspio da napravi takav ranč (ranch) u Prnjavuru da bi mu pozavidio svaki Amerikanac u Teksasu. Nihad ima najljepše i najjače konje u regionu, ima najbolje bikove i krave, ima najljepše ovce i koze... ima sve što jedan ranč treba da ima i čemu se svaki posjetilac mora da divi... Nihada i njegovu porodicu upoznao sam prilikom moje zvanične posjete Medžlisu Islamske zajednice Prnjavar kod sam obnašao dužnost reisu-l-ueme i dok je on bio predsjednik Medžlisa. Uz veliku podršku vrijednog, mogu reći i slavnog, muftije banjalučkim Edhem ef. Čamdžićem, glavni imam Fikret Čelenka i Nihad Iriškić su učinili kao rijetko koji džemat u manjem bosanskom entitetu na povratku Bošnjaka u Prnjavor, kao i povratku slobode i sigurnosti u radu i djelovanuu Islamske zajednice u Prnjavoru. Kao predani član Islamske zajednice Nihad je izabran za sabornika u ovom mandatu Islamske zajednice. Kao uspješan privredni i poslodavac Nihad ima svoje statvove o radu Islamske zajednice, od kojih su neki vrlo kritični, ali nikad ne dovode u pitanje njegovu lojalnost i predanost misiji Islamske zajednice. Kao i glavni imam Fikret ef. Nihad ima veliko poštovatnje prema muftiji banjalučkom Edhemu ef. Čamdžiću o kojem oni s uzdahom govore, sjećajući se vremena u kojem su zajedno radili uspješno u nemogućim uvjetima. Njegova Selma-hanuma je prava bosanska hanuma, koja se ponosi na svoja dva sina - Amira i Harisa - koji su kao razrezana jabuka, ne zna se koja polovina je ljepša i kršnija. Nisam propustio da uz njihovu pomoć odjašem lijepog zekana-lipicanera. Bilo nam je zaista ugodno. Hvala Nihadu, Selma-hanumi, Amiru i Harisu za lijepu i ugodnu noć i danu zajedno sa šejhom Mirsadom ef. Mahmutovićem. IV Na povratku iz džemata Kotora nakon svečanog otvaranja džamije Sofi Mehmed-paše svratili smo u Banja Luku da klanjamo tehijjetu-l-mesdžid u Ferhat-pašinoj džamiji. U stvari, htio sam provjeriti da li "najljepši Alem", kojeg sam postavio 02. 11. 2012. na Ferhat-pašinu džamiju stoji na svom visokom i mjestu uspravno i ponosno. Uvjerio sam se: "Najljepši Alem" stoji uspravno, visoko, ponosno, časno, prkosno i spasonosno ne samo za grad Banja Luku već i za cijelu našu Bosnu ponosnu. No, moja radost susreta sa Ferhadijom nebi bila upotpunjena ako se ne bih susreo i sa čovjekom, koji je uz muftiju banjalučkog Edhema ef. Čamdžića najzaslužniji da sam mogao podići i postaviti "Najljepši Alem" na kube Ferhat-pašine džamije u novembru 2012. godine. To je Kasim Mujčić, koji je došao da se vidimo i da mi kaže da ne propušta ni jedan namaz u Ferhadiji te da mu je čast što je član Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Pitao sam ga za još jednu osobu koju, ako je ne bih vidio, moja posjeta Ferhadiji bila bi manjkava. Kasim je nazvao prof. Melihu Filipović, nekada mladu i živahnu Banjalučanku, danas stariju, ali još uvijek živahnu gospođu, koja je živjela s nama (sa mnom) sve banjalučke muke od vraćanja vakufske imovine do zaštite prava Bošnjaka u Banjoj Luci nakon Dejtona. Meliha-hanuma je jedna brižna, plemenita, obrazovana, časna, poštena i nadasve odgovorna osoba, koja me inspirirala u mom obnašanju dužnosti reisu-l-uleme, hrabreći me da je nakon svega moguće vraćati Bošnjake u Banja Luku, grad za koje je Meliha-hanuma živjela a i sada živi, te da je moguće pravnim putem vraćati imovinu Bošnjacima. Meliha-hanuma je bila Sabornica Islamske zajednice u više mandata. Pitam Meliha-hanumu da li je sada aktivana u Islamskoj zajednici: - Nisam! Niko me ni na šta ne zove! Nisam razočarana, ali jesam tužna što smo kao narod takvi. Zaboravljamo zaslužne ljude. Nema me nigdje u njihovom striktnom i pomalo nerazumnom protokolu. Sada vidim neke ljude u i oko Islamske zajednice, kojih nigdje nije bilo kad smo nas nekoliko vodili tešku bitku za Islamsku zajednicu. Čudno mi je to, ali tako je kako je... A Kasim, koji, zaista zaslužuje naše poštovanje, na te njezine riječi s osmjehom dodaje: - Ja sam najsretniji čovjek na svijetu što vidim Ferhadiju uspravnu... Volio bih da im protokol nije tako rigidan, ali što je tu je... Allah najbolje zna... A znamo i mi ponešto od onoga što nam je Allah darova od znanja i mudrosti, a to je da se ovom prilikom zahvalimo muftiji banjalučkom Edhemu ef. Čamdžiću, Kasimu Mujčiću i Meliha-hanumi Filipovići na svemu što su uradili za Ferhadiju džamiju i za Banja Luku... Nećemo propustiti da muftiji Osmanu Kozliću poželimu uspjeh u njegovom muftijskom radu sa ili bez protokola... Važan je uspjeha pa kako god bude uz Allahov rizaluk... Još jednom se zahvaljujem glavnom imamu Medžlisa Kotor Varoš Samiru ef. Deliću i imamu Miralemu Avdiću na gostoprimstvu i izvinjavam se ako sam negdje prekršio protokol... Halalite! Moju posebnu zahvalnost dugujem mom bratu Muhamedu Sadikoviću! Hvala ti brate! Ako me još neko nekad pozove na otvaranje džamije, imat ću na umu da striktno poštujem novi protokol Rijaseta Islamske zajednice. Jer, protokol je zakon i važniji je od pojedinca ma koliko on bio važan za našu Zajednicu i naš Narod! |