Neki od medija u Crnoj Gori čiji novinari krvavim perima šire mržnju protiv Bošnjaka

Mračni “srednji vijek” crnogorskog novinarstva - zločinački period devedesetih godina prošlog vijeka, kada su pojedini novinari, ruku pod ruku, sa zločincima sa puškom i nožem, učestvovali u osvajačke pohode na Dubrovnik, Vukovar…, kao i genocidne pohode nad Bošnjacima u gradovima BiH: Sarajevo, Foču, Trebinje, Goražde,Višegrad, Nevesinje, Mostar, Zvornik, Prijedor, Srebrenicu… Ali uvijek su bili spremni da krvavim perom potaknu i podrže hapšenje i deporotaciju bosanskih prognaninka / izbjeglica sa Crnogorskog primorija. Zatim, ratnim zločinima nad bošnjačkim civilima u Bukovici, Sjeverinu, kao i u drugim ratnim zločinima nad Bošnjacima u Sandžaku, Crnoj Gori, Srbiji…, ostavio je svoje “pse rata” sakrivene i pritajene u raznim crnogorskim novinskim redakcijama, sve do današnjih dana, koji se aktiviraju po potrebi svojih gazda, zločinačkih antibošnjačkih klanova.

Ohrabreni činjenicom da ih nikada niko nije ni pitao ni pozvao na odgovoprnost zbog podstrekivanja zločina, ti isti nazovi novinari, u posljednjih nekoliko godina, ponovo podižu glavu i svoja krvava pera. Čast brojnim časnim novinarima i novinskim kućama, koje su se sačuvale tih i takvih novinara, ovdje moramo pomenuti novu savremenu verziju ratnohuškačkog novinarstva, prilagođenu savremenim uslovima, sada umjesto rata za mir, traganja za nekakvim neprijateljima države, koji se “pronalaze” upravo na strani, koga drugog, do političkih predstavnika naroda nad kojim je pod perom tih i takvih novinara počinjen zločin genocida.

Sakrivenih pod raznim incijalima je jako puno. Jedan među njima, koji već duže vrijeme podiže glavu iz svoje preživjele ratnohuškačke jazbine, novinar je državnih novina, lista Pobjede (u vremenu rata najpoznatiji četnički bilten), izvjesni Radomir Tomić (R.Tomić, R.T.). Pomenuti novinar Pobjede, već poznat kao islamofob specijalizovao se za smutnju, klevetu i izmišljeno konstruisanje i podmetanje Bošnjacima i to nakon genocida koji se u kontinuitetu čuni nad njima, da su navodno opasnost za Crnu Goru. Spinovanje i otvorenu mržnju plasira preko pomenutog lista, a ne krije da mu smeta bošnjačka zastava... najzad i sve što je bošnjačko. Smeta mu sve ono što je preživjelo ispod njegovog genocidnog pera kao i njegovih ratnohuškačkih kolega. Piskaralo iz redova sramne historije crnogorskog novinarstva, R. Tomić nikako da se okani ćorava posla, da shvati da je ratni zločin nad Dubrovnikom i genocid nad Bošnjacima, učinjen dijelom i njegovom zaslugom, i umjesto da pred Bogom traži spas za svoju uprljanu dušu, on nastavlja sa izmišljanjima, potvorama i podvalama, čineći nove zločine, predajući se đavolu do kraja.

Bošnjaci su se dokazali da su iskreni prijatelji svakome ko želi prijateljstvo, da državu poštuju i da rade na njenoj stabilnosti. Onima koji od mirnih i lojalnih građana pokušavaju raznim prevarama i podvalama napraviti neprijatelje države, to neće proći, kao što neće proći ni namjera da se među Bošnjacima ubaci razdor i svađa.

Nadam se da će državni organi CG uvidjeti odakle dolazi opasnost, da laži i potvore ne mogu postati istina, i da neće dozvoliti novinarima poput R.Tomića i njegovim mentorima da budu izvor zla među ljudima i nepovjerenja u državne institucije.

Neki od niza priloga koji su objavljeni u štampanim i elektronskim medijima u grđanaskoj i europskoj Crnoj Gori koji predvode antibošnjačku i antislamsku kampanju: