IBRAHIM HUSEJNOVIĆ: Život na ovom prolaznom Svijetu je jedno kratko naslađivanje, pa nam s' toga valja da postupamo onako kako će biti zadovoljan Stvoritelj Svjetova, Nebesa i Zemlje. Na taj način nećemo gubiti kompas i okoristićemo se dobrim djelima i postupcima kako mi tako i naše potomci. Nikada ne smijemo uraditi drugima ono što ne bismo željeli da nama neko uradi. Druge moramo čuvati od nas, kako bismo sami bili zaštićeni.

Svako vrijeme nosi svoje breme, na provjeri je i donosi novine koje mogu biti i naprednije ili nazadnije. Svaka trunka vakta samo može biti slična onoj ranijoj, a nikada ne može biti ista. Životni starndard ljudskoga roda u Ljugi i van nje iz dana u dan se uvećava i raste, hvala Bogu što je tako i što se ne tapka u mjesto ili ne ide unazad. Neke stare adete pokušavamo zadržati i baštiniti ih, no da bismo u tome uspjeli treba i ona druga strana da nam doda ramena da bi smo u tome uspjeli. Ljudski rod se žestokim tempom i brzinom raslojava na bogate i siromašne, kao da prvima puno toga u životu treba, a ovima drugima da ne treba i da im je Stvoritelj pogrešno predvidio usta preko kojih bi se trebali hraniti, jesti i piti. Naši su preci imali svoj sistem vrijednosti, svoja pravila i aršine, preko kojih su se organizovali i odaživali vremenu u kojem su živjeli. Nezamislivo je danas da nam neko od šire rodbine i prijatelja dođe u goste i da danima zijareti u našim domovima, dok je tako nešto bilo normalno i prirodno u prošlosti.

Posijela su bila sastavni dio života i jedna čvrsta kopča preko koje su rodbina i prijatelji znali jedni za druge, pomagali se, družili i pravili životne planove. Danas umjesto toga imamo kafiće i druga mjesta gdje se omladina sastaje i odvaja, a u puno slučajeva roditelji nemaju uvid gdje im evlad boravi, u kakvom je društvu i na koji način provodi svoje vrijeme. Mobilne su mreže priča za sebe, gdje je svako svezan i zarobljen svojim mobilnim telefenom od kojeg nema vremena da pristojno ni fiziološke potrebe obavi. Mladi su ljudi praktično samo fizički jedni pored drugih, a duhovno su udaljeni na hiljade kilometara, jer je svako na svom fejzbuku ili drugoj omiljenoj mreži. Kontakt sa prirodom je potreban kao nasušni hljeb, jer su organizmu potrebni šetnja, hodanje, fizička aktivnost i slično, a toga je iz dana u dan sve manje i manje.

Ako se danas siktile usmjerite i krenete prema nekom za koga ste smatrali da jedva čeka da vas vidi i da se sretne sa vama, neće biti nikakvo iznenađenje da umjesto onog ranijeg "šućur mene ko mi to dolazi", čujete drugu sadržinu riječi "bujrum te, al' red je bio da se najavite".

Najavljivanje za posjetu rodbini i prijateljima je danas neizostavno i imperativ, pošto je život postao brz, surov i sa puno stresa, ali je to isto najavljivanje mač sa dvije oštrice, jer zbog njega budete počašćeni ručkom ili vam onaj kome ste se najavili pobježe, i ne budete u prilici da se sretnete sa njim i da muhabetite. Danas je u načelu ostalo da vas siromah ugosti i udostoji, a da vas bogati ne učini belji, da vas razočara i iznevjeri. Mnogi su primijetili da pokvareni udaraju klinove zbunjenima. Jedni baštine sistem vrijednosti preko svega onoga što im je halal, drugi pak love u mutnom i ne prezu od harama i drugih zabranjenih radnji i postupaka.



Danas gledamo bogate ljude koji na izgled uživaju i ništa im ne nedostaje, a koji su zapravo sušta suprotnost od svega toga, pa što su bogatiji oni oponašaju osobu koja pijući morsku vodu, sve je žednija i žednija, Ili se pak ponašaju kao zlatom natovareni mago koji se slamom hrani. Sve se to događa usljed gubljenja osjećaja mjere šta i kako raditi, koliko potrošiti i kako se prema svom okruženju ophoditi. S druge strane imamo siromahe kojima u materijalnom smislu puno toga hvali i nedostaje, ali koji su duhovno bogati i koje svaka uspješno odrađena sitna stvar ili radnja uveseli i duševno ih uzdigne i osnaži. Ljudski rod je danas gledano generalno u velikim problemima ne samo materijalnim već duhovnim, budući da ne znaju ili ne žele znati pravi koncept življenja koji mora biti upotpunjen sa odmorom i spavanjem, radom i zarađivanjem, zijaretom tj. siktile posjetama rodbini i prijateljima, i što je najvažnije ibadetom - vjerom u Stvoritelja i odvajanju vremena da se uvijek sjetimo ko nas je stvorio, kome se moramo moliti i da nam je uvijek na umu kome ćemo se vratiti jednog dana.

Život na ovom prolaznom Svijetu je jedno kratko naslađivanje, pa nam s' toga valja da postupamo onako kako će biti zadovoljan Stvoritelj Svjetova, Nebesa i Zemlje. Na taj način nećemo gubiti kompas i okoristićemo se dobrim djelima i postupcima kako mi tako i naše potomci. Nikada ne smijemo uraditi drugima ono što ne bismo željeli da nama neko uradi. Druge moramo čuvati od nas, kako bismo sami bili zaštićeni. Zlo, dobrom uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj vjerni prijatelj postati. Uvođenje lijepog adeta nikome ne šteti, tako da svemu lijepom i dozvoljenom trebamo stremiti.