Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||
|
Komentari
Mladi pišu BOSNA MI GOVORI DA NE SMIJEM ZABORAVITI Dragi insanu bošnjačke nacionalnosti, Poštovani pripadniče islamske vjeroispovijesti, Cijenjeni govorniče bosanskog jezika, Ja sam sin borca Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ja sam sin kćerke bosanskog šehida, koji je vozeći kamion poginuo. Ja sam unuk tog nevinog čovjeka, koga je geler četničke granate pogodio u predjelu vrata. Ja sam onaj koji sam spreman svoj život dati, samo da mi moja Bosna i Hercegovina, moja matica, ostane mirna. Ja sam onaj koga su od malih nogu učili da je na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, iz mržnje prema bošnjačkoj nacionalnosti, islamskoj vjeroispovjesti i govornicima bosanskog jezika, kao i pokušaju stvaranja “Velike Srbije” počinjen genocid. Ja sam onaj koji je od svoga djetinjstva gledao slike zločina u našoj istočnoj Bosni, koji je gledao lica umivena krvlju. Ja sam onaj koji kad gleda bijele nišane na kojima piše: „I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!”, pustim suzu i zajecam. Ja sam onaj koji na himnu Republike Bosne i Hercegovine mirno stojim u mjestu sa desnom ruku na srcu, i sjećam se svih onih koji su jurišali prema četnicima, otvorenim neprijateljima našim, ne bojeći se da li će pasti mrtvi, ili će se vratiti svojim ognjištima i zagrliti uplakanu majku, svoju hanumu i malu dječicu koja svjetla bijela dana nisu vidjeli već 3 mjeseca. Ja sam onaj koji sanja dan kada će se ispred Predsjedništva Bosne i Hercegovine zavihoriti modra boja na bijelome platnu sa šest ljiljana vezenih u zlatu. Ja sam onaj koji sanja kada će prestati torture nad našim povratnicima, ljudima koji su izgubili sve ono što su imali, samo im je ostala vjera u Svevišnjeg. I kao takav, sa možda i prevelikom dozom realnosti u sebi koja mi kako godine prolaze sve više govori da ne smijem zaboraviti. I da, kao takav, ni drugima neću nikada dozvoliti da zaborave. Naši su heroji dali svoje živote da bi dokazali da se i ova mala ali prkosna domovina treba cijeniti, a ja ću svoj posvetiti opomenama koje neće dozvoliti da zaborav obeščasti naše jedino blago. Naše heroje! Autor je svršenik Behram - begove medrese u Tuzli, sada je student Istanbul Univerziteta, odsjek Političke nauke i međunarodni odnosi. |