Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||
|
Kolumne
Serijal: Bošnjački globalni izazovi (6) BOŠNJACI I EVROATLANTSKE INTEGRACIJE Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.
I) Formulacija pitanja Bez sumnje da je jedan od temeljnih bošnjačkih interesa ulazak Bosne i Hercegovine u evroatlantske integracije, tj. pristupanje NATO savezu i Evropskoj uniji. Obzirom, da se u kontekstu pristupanja ili ne pristupanja NATO-u i EU može u znatnoj mjeri predvidjeti sudbina države Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačkog društva i bošnjačkog naroda, jedan set pitanja je od izuzetnog značaja za Bošnjake, među kojima svoje mjesto treba da nađu i: - Kako se Bošnjaci odnose prema procesu evroatlantskih integracija? (1) - Na koji način su Bošnjaci uključeni u proces evroatlantskih integracija? (2) - U kojoj mjeri Bošnjaci mogu uticati i kreirati odnose i rješenja procesu evroatlantskih integracija? (3) - U kojoj mjeri se poklapaju a u čemu se razlikuju interesi Bošnjaka i ostalih konstitutivnih naroda u BiH u procesu evroatlantskih integracija? (4) - Kakvi su dosadašnji rezutati BiH u procesu evroatlantskih integracija i u kojoj mjeri su Bošnjaci zadovoljni dinamikom i usvojenim rješenjima u procesu evroatlantskih integracija? (5) - Na koji način Bošnjaci vrše korekcije rješenja koja se nude i koja se usvajaju u procesu evroatlantskih integracija? (6) - Kako se Bošnjaci odnose po pitanjima koja su suprotna interesim bošnjačkog naroda u procesu evroatlantskih integracija? (7) - Da li je procesu evroatlantskih integracije postao sredstvo za nametanje Bošnjacima rješenja kojim će se dovesti u neravnopravan položaj u odnosu na druga dva konstitutivna naroda – obzirom da je dosadašnja praksa u BiH pokazala da se kontinuirano očekuje i vrši pritisak da Bošnjaci čine kompromise dok se to isto ne čini prema druga dva konstitutvna naroda? (8) - Šta se može očekivati kao krajnji ishod politike pritisaka i nametanja prema Bošnjacima u procesu evroatlantskih integracija, tj. ne sankcionisanja onih političkih centara moći koji otvoreno govore i čine da se uspori, oteža, iskomplikuje i učini nemogućim proces evroatlantskih integracija BiH? (9) - Zašto međunarodna zajednica, koja ima protektorat nad BiH preko Dejtonskog mirovnog sporazuma, već 22 godine ne čini ono što je neophodno za uspostavu društvenih odnosa koji vladaju u njihovim državama već svjesno tolerišu NEBOŠNJAČKE destruktivne snage koje se, čak, ne libe da ponize i same predstavnik međunarodne zajednice u BiH? (10) - Dakle, kakava je sudbina BiH i Bošnjaka u njihovoj domovini ako se i dalje budu tolerisale snage koje se opiru uspostavi funkcionalnog demokratskog društva u BiH, a pri tome ne bivaju sankcionisani oni što otvoreno ruše ustavni poredak i podrivaju sigurnost države – primarno od međunarodne zajednice koja ima odgovornost u tom pogledu, a i mandat i instrumente da sankcioniše vinovnike antidejtonskih aktivnosti, nezakonitog i antiustavnog djelovanja; a zatim i nefunkcionalnih institucija društva koje su, to je postalo očito na svakom koraku, leglo kriminala, korupcije, a u čijim strukturama su instalirani stranački poslušnici koji ne rade po zakonu i u interesu države BiH, već prema nalozima stranaka koje su ih na ta mjesta i postavili? (11)
Dakle, očito da se problematika u bh. društva i države BiH iz dana u dan sve više komplikuje i da je sve teže teoretski formulisati realnu problematiku koja ih opterećava. Ne rješavanje problema nema statične posljedice već dinamične, koje se uvećavaju kako vrijeme prolazi, tako da ono što se blagovremeno ne riješi – moguće je da ostene trajno ne riješeno. To Bošnjacima ne ide u prilog – stoga su alarmi upaljeni već godinama i decenijama, a u bh. društvu i javnom mnenju vlada, uglanom, muk i zlokobna tišina o suštinskim pitanjima. Bošnjaci treba da sačine evidenciju svih problema koje su imali i imaju u BiH od 1990.g., kada je uspostavljen demokratski društveni sistem pa do danas, kao i kako su ti problemi rješeni – ako su rješeni, kao i zašto nisu rješeni, zašto se ne rješavaju – te kakve su posljedice ostavili navedeni procesi u pozitivnom i negativnom kontekstu. Ko će se prihvatiti tog posla i ko će preuzeti historijsku odgovornost za Bošnjake, te u racionalnim okvirima ponuditi bošnjačkom narodu argumentovan uvid u kolektivno historijsko iskustvo Bošnjaka u demokratskim procesima u BiH? II) Traženje odgovora za otvorena bošnjačka pitanja Svakako da predhodno izložena materija nije posao isključivo za političke stranke, nego za bošnjačke nadstranačke institucije kojima je primarni interes istina i činjenice dobivene na osnovu dokazanih naučnih metoda – a koje Bošnjaci, nažalost, nemaju u tom kapacitetu, pa su uskraćeni za krucijalnu orijentaciju u vremenu i prostoru, gdje uglavnom lutaju tražeći odgovore na pogrešan način i na pogrešnim adresama. Kada Bošnjaci dođu do nivoa kolektivne svijesti da su otvoreni procesi za dokazivanje BiH kao nefunkcionalne države, a što ako se verifikuje na međunarodnom nivou, podrazumjeva i njeno brisanje sa karte svijeta i da je to proces kojem se treba suprostaviti REALIZACIJOM PROGRESA U BiH – inače je nestanak BiH nužan, neminovan i neupitan, samo je pitanje spleta globalnih okolnosti koji će staviti pečat na nešto „što je realnost na terenu“, a što nije volja Bošnjaka već im je to nametnuto. Između ostalog, realnost na terenu je i nepostojanje konstruktivnog međubošnjačkog dijaloga, a iz toga proizilaze društveno-politička defragmentacija koja producira unutar bošnjačke konflikte – i umjesto da se Bošnjaci kreću ka integracijama faktički se kotrljaju prema IZOLACIONIZMU. Što je najgore, Bošnjaci aktuelnih negativnih i katastrofalnih procesa i trendova u BiH, u kojima aktivno učestvuju, kao i da nisu svjesni i kao i da nemaju potrebu i namjeru da se bore protiv svih tih demokratskih deformacija i društvenih pošasti – već uljuljkani tonu iz dana u dan, iz godine u godinu, iz izbornog ciklusa u izborni ciklus indolentni kao da ih se sve to i ne tiče, i kao da očekuju da sve to što im predstavlja problem i opasnost treba da neko drugi riješi umjesto njih samih – pa da im bude bolje i da im život postane ugodan sa mogućnošću izbora između dobrog i boljeg – kao da ne vide da im se iz dana u dan nudi isključivo loše i gore. Traženje odgovora na otvorena bošnjačka pitanja primarno znači OTVARANJE BOŠNJAČKOG PITANJA u BiH, kao bitnog pitanja za bh. društvo i državu BiH, isto toliko bitnog bitnog koliko i pitanja nacionalnog interesa druga dva konstitutivna naroda, naravno, uz respekt prema ostalim narodima koji žive u BiH i doživljavaju je kao svoju domovinu. Bošnjaci ne smiju i dalje da sami sebe marginaliziraju – jer se tim otvara prostor za one koji manipuliraju položaj i statusom naroda, etničkih grupa i nacija u BiH. Bošnjaci moraju jasno i glasno reći – HOĆEMO RJEŠAVANJE BOŠNJAČKOG PITANJA U BiH – i da se ne dozvoli da se medijskim manipulacijama od toga napravi mračnjačka hajka koja će gurati Bošnjake u geto i izolaciju. Uslijed tog neopravdanog straha Bošnjaci trpe marginalizaciju u BiH i svakim danom gube sve više moć i uticaj u vlasti i društvu. U državnim strukturama je to toliko očito da je skoro nevjerovatno koliko Bošnjaci tolerišu da budu eliminisani iz struktura vlasti i društva bez da se digne glas i poduzmu legalne aktivnosti da se postojeća nepravedna praksa dokine, a vinovnici kazne – jer se time nedvosmisleno narušavaju propisane procedure i krši zakon. Posebno je alarmantno što je u sudstvu ta diskriminatorska praksa dostigla zabrinjavajuće razmjere i očito prijeti da bošnjački glas u sudskoj vlasti postne nebitan i marginala, što prijeti narušavanjem etničkog/nacionalnog balansa u BiH; a što u dugoročnom kontekstu prestavlja realnu opasnost da nakaredane politike putem sudova Bošnjacima nameću volju, tj. liše ih prava i sloboda koja su im u demokratskom društvu garantovana. Opominjiće je to što se ta praksa uveliko provodi već decenijama tamo gdje su Bošnjaci manjina – dok tamo gdje su većina od njih se imerativno zahtijeva da poštuju svako slovo zakona u maksimalističkim okvirima tumačenja garantovanih prava i sloboda; a faktički, tamo gdje su manjina ne priža im se ni mnimum minimuma već su svedeni na građane drugog reda. Naravno da to administrativno pedantna međunarodna zajednica zna podrobnije od same bh. vlasti i javnosti – i u tome se sastoji njihov kriterij sa dva aršina: jedan za Bošnjake, a drugi za sve ostale; i stim Bošnjaci trebaju računati jer teško je očekivati da će se tu išta bitno mijenjati u dogledno vrijeme. III) Realnost bh. društva i položaja Bošnjaka u BiH Strukture vlasti na svim nivoima i u svim djelovima BiH činile su i čine nepravdu prema Bošnjacima u mnogim segmentima samih struktura vlasti, a i života i rada, u okvirima svojih nadležnosti – a o tome NIKO OZBILJNO NE VODI RAČUNA u BiH jer ne postoje BOŠNJAČKE INSTITUCIJE koje treba da prate, analiziraju i bore se za ravnopravnost Bošnjaka na cijelom prostoru BiH. Dakle, Bošnjaci odgovore za BOŠNJAČKA PITANJA, a koja održavaju njihov etničko-nacionalan interes treba da traže od SVOJIH INSTITUCIJA – a kojih nema. Zašto ih nema? Pa vjerovatno zato što Bošnjaci kako kolektiv nisu još došli do tog nivoa kolektivne svijeti i intencije da se samoorganizuju u cilju zaštite svojih interesa i ostvarenja prosperiteta – kako kao individua, tako i kao kolektiv, a što treba da se paralelno odvija sa ostvarenjem napretka u kompletnom bh. društvu sa svim njenim građanima, kao i države BiH. Opći progres u BiH se neće desiti sam od sebe i Bošnjaci se moraju zapitati – šta još mogu sami učiniti za napredak Bosne i Hercegovine? Dok ne daju adekvatan praktičan odgovor na gornju materiju – koja je očito u haotičnom stanju – do tada će Bošnjaci u evroatlantskim intergacijama imati ulogu učesnika-promatrača, a ne učesnika-kreatora u tom SUDBONOSNOM PROCESU za njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu, a time i za kompletni Bošnjački narod, kako u domovini tako i dijaspori. Bh. dijaspora mora biti svjesna da njihova udruženja, a koja nose bosanskohercegovački prefiks u nazivu – gube smisao ako je BiH izbriše sa karte evropa i svijeta, te ne bi bilo na odmet da ponekad i o tome razmisle i razmjene mišljenje međusobno. Tek kako bi to korisno bilo ako bi o toj temi otvoreno razgovarali sa građanima BiH koji žive u domovini. Bošnjaci, ma gdje bili trenutno nastanjeni, trebaju da imaju svijest o zajedničkoj sudbini koja se prelama i reflektuje preko njihove domovine Bosne i Hercegovine, i u tom pogledu oni su kao najbrojniji narod najodgovorniji za stanje u njoj i njenju sudbinu. Svakako je vrijeme da Bošnjaci sa kritezerstva negativnih pojava u bh. društvu treba da pređu na praktičan kolosjek koji će voditi nuđenju alternativnih rješenja za nagomilanu problematiku – a koji Bošnjaci i u BiH i u dijaspori jasno vide – ali ne teže da je ujedinjeni zajedničkim snagama rješavaju. Kada inicijative u pogledu programske saradnje domovine i dijaspore postanu naša svakodnevnica, a rezultati zajedničkih angažmana redovno prisutni u medijima i našoj svakodnevnici – to bit će znak da su Bošnjaci shvatili na koji način će pomoći i svojoj domovini i sami sebi. Bez te krucijalne kolektivne spoznaje – neće biti napretka niti u evroatlantskim integracijama, niti u kompletnom bh. društvu – a pred Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima u njoj su neizvjesni globalni izazovi u kojima je teško pronaći razloge za optimizam. Jedno je sigurno – Bošnjaci su ti koji trebaju i moraju rješiti bh. politički sfingu koja otvara vrata sveopćeg društvenog prosperiteta u BiH – ali vremena je svakog dana sve manje a problema je se više, što se u toj epohalnoj potrazi ne smje gubiti iz vida. 14.6.2017.god. Geteborg / Švedska
|