Blažo STEVOVIĆ: Ono što je najbitnije srpski narod bi uz svoje Vili Brante postao veliki u očima svijeta, a dominantan u regionu, kao pravi garant regionalne stabilnosti i mira. Svi koji bi ovakav potez smatrali izdajom, bili bi ustvari oni koji ni sebi ni srpskom narodu ne misle dobro. Pomirenje Bošnjaka i Srba je tako blizu, a nažalost još uvijek tako daleko. Sile prošlosti još uvijek vuku Srbiju ka neistini. Srbija je taoc pogrešnih ideologa. To se dešava i sa entitetom RS. No, svima je jasno da Srbija ne može opstati sa ovakvom politikom u vrlo ozbiljnom geopolitičkom lavirintu, u kome se nalazi.

Svi koji žele dobro srpskom narodu odavno govore da Srbija i entitet RS moraju priznati genocid u Srebrenici, i tako ući u zreo bratski dijalog sa Bošnjacima, oko izgradnje novih, prosperitetnih odnosa između dvaju naroda.

Srbija bi trebala pomoći procesu jačanja Bosne i Hercegovine, koju većinski, oko 85 posto čine Bošnjaci i Srbi, i inicirati njihov definitivan dogovor o izgradnji jedinstvene Bosne i Hercegovine, bez entiteta, kantona, sa jakom vladom u Sarajevu i jačim ekonomskim regijama u cjeloj BiH.

Takva inicijativa bi trebala ići ka UN-u i svim relevantnim svjetskim institucijama, da bi dobila i pravnu verifikaciju.

Srbija bi morala zbog loše prošlosti ka BiH, a bolje budućnosti iste, da pomogne revitalizaciju opština, u kojima povratnici Bošnjaci nemaju posao.

Bošnjački lideri i udruženja žrtava genocida bi tebala zauzvrat imati razumjevanja za političko ekonomske probleme Srbije.

Moralo bi se koordinisano ići ka izgradnji ekonomski racionalne Bosne i Hercegovine, u kojoj bi dominirali Bošnjaci i Srbi, a Hrvati bi morali igrati po notama, koje sviraju Srbi i Bošnjaci, jer su apsolutna većina u Bosni i Hercegovini.

Naravno, Hrvati bi i dalje bili konstitutivan narod, ali bez pomisli na izgradnju nečega tipa Herceg Bosne.

Hrvatska bi s druge strane bila primorana da ima istinit, provjerljiv odnos ka cjelovitoj Bosni i Hercegovini. Ona bi morala zarad hrvatskih nacionalnih interesa reći Hrvatima da im je budućnost zagarantovana isključivo u jedinstvenoj Bosni i Hercegovini.

Srpski političari, koji su već priznali genocid u Bosni i Hercegovini tipa Milorada Dodika na Face tv ili Dragana Čavića ne bi više smjeli držati svoje mišljenje u kontradikciji sa već izrečenim.

Srbija i entitet RS moraju priznati genocid nad Bošnjacima!

Međunarodni položaj Srba u BiH i Srbiji bi bio mnogo bolji.
Srbija bi tim potezom relaksirala odnose na Sandžaku, ali i na Kosovu.

Srpski narod u Bosni i Hercegovini bi ekonomski bolje živio i ne bi mu prijetio nestanak, odnosno pobjeda mortaliteta nad natalitetom. Ogromne finansijske uštede ukidanjem entiteta i kantona bi dovele do ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine, a ubrzale bi i evroatlantske integracije Bosne i Hercegovine.

Zbog svega napisanog dobro je i nacionalno mudro lobirati za priznanje genocida u Bosni i Hercegovini od strane Srbije i entiteta RS.

Tada bi srpski narod rehabilitovao potez Slobodana Miloševića, koji je 1998.godine Haškom tribunalu isporučio Dražena Erdemovića, zločinca - pokajnika.

Bila bi rehabilitovana svaka Vlada Srbije koja je isporučila Hagu osumnjičene za ratne zločine, njih mnogo, na čelu sa Karadžićem i Mladićem.

Takvi potezi Srbije i entiteta RS bi bili i geopolitički mudri. Naišli bi na simpatije svih velikih sila, pa čak i Rusije, koja ne može Srbiji zabraniti da učini taj potez..

To su te dramatične promjene, koje srpskom narodu nedostaju u procesu suočenja sa istinom.

Svaki srpski patriota bi podržao ovu promjenu, a uz nju bi konačno i reakcija Pravoslavne crkve bila ispravnija, hrišćanski opravdanija i mogli bi da pričamo i o trajnom vjerskom pomirenju.

Ono što je najbitnije srpski narod bi uz svoje Vili Brante postao veliki u očima svijeta, a dominantan u regionu, kao pravi garant regionalne stabilnosti i mira.

Svi koji bi ovakav potez smatrali izdajom, bili bi ustvari oni koji ni sebi ni srpskom narodu ne misle dobro.

Pomirenje Bošnjaka i Srba je tako blizu, a nažalost još uvijek tako daleko.

Sile prošlosti još uvijek vuku Srbiju ka neistini. Srbija je taoc pogrešnih ideologa. To se dešava i sa entitetom RS.

No, svima je jasno da Srbija ne može opstati sa ovakvom politikom u vrlo ozbiljnom geopolitičkom lavirintu, u kome se nalazi.

Iskorak Srbije ka priznanju genocida, stvara mnoge prijatelje, biva najveći nacionalni interes, i Srbiju gura sigurnim koracima ka EU i Nato integracijama.