Da ni 25 godina od početka srpsko-crnogorske agresije i odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995.godine, oni koji su tuđe sinove slali u smrt radi provođena velikosrskih interesa ne prestaju paliti vatre koje bi mogle razbuktati nove sukobe na Balkanu, najbolje govori ovogodišnji potez zvaničnika RS koji su ubijedili predstavnike boračkih udruženja ovog entiteta da ne dođu u bivšu sarajevsku ulicu Dobrovoljačka i odaju počast onim istinskim stradalnicima u incidentu koji se ovdje desio 3.maja 1992.godine prilikom povlačenja pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz Sarajeva.

Na žalost i porodice tih stradalnika pristale su na manipulacije, odnosno da svoj nedlazak pravdaju time što Vlasti Kantona Sarajevo ne dozvoljavaju da se na prostoru bivše Dobrovoljačke ulice postavi Spomen ploča sa imenima ubijenih (!!??)

Nisu sporna imena sedam lica koja su stradali u incidentu u bivšoj Dobrovoljačkoj. No, na tom spisku ne može biti 42 onih za koje predstavnci Republike Srpske tvrde da su stradali u ovom incidentu.

Licemjerno je da bilo ko traži da se u Sarajevu, gradu stradalniku, postavi Spomen ploča sa imenima onih koji su poginuli napadajući i razaraući ovaj grad.
Nigdje u svijetu, u gradu stradalniku, nema Spomen ploče „mučenika“ koji su poginuli napadajući taj grad.

Je li moralno takvo nešto zahtjevati od Sarajeva?

-Na spisku 42 poginula vojnika Vojske Jugoslavije najbolje se vidi manipulacija od strane države Srbije žrtvama, sa ciljem da se uveliča broj onih koji su uistinu poginuli u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992.godine, kaže filmski autor i publicista Avdo Huseinovć, autor knjige: Bosanski dan „D“ ili „Slučaj Dobrovoljačka“. Već 20 godina uporno se skriva istina da je najmanje 35 vojnika i starješina Vojske Jugoslavije izginulo 2. maja 1992. godine u napadima, u pokušajima da zauzmu strateške tačke u Sarajvu (!!??) Zašto se podlo podmeće kako su svi oni “mučki i zločinački masakrirani u koloni koja se mirno povačila iz grada“ dan poslije 3.maja 1992.godine. Ovakvim povećanjem broja „žrtava u koloni“ krije se i notorna činjenica da su pripadnici Vojske Jugoslavije, odnosno JNA, poginuli kao napadači, a ne kao napadnuti. Pa general Milutin Kukanjac je, još za života, saopštio imena šest oficira, vojnika i jedne civilne osobe, koje su pognule u incidentu u Dobrvoljačkoj. Njegove riječi „Dobrovoljačka ulica poslužila je mnogima u Beogradu i Palama ko paravan za sve njihove promašaje“ kao da niko ne sluša. Zločinci montažama svoje greške kojima su mnogu srpsku djecu uludo poslali u smrt, njihovu pogibiju žele pretvoriti u „mučeništvo“, „u mučki i zločinački masakrirane nedužne osobe“, a koje ništa drugo nisu imale raditi već samo razarati Sarajevo, klati i ubijati njegovo stanovništvo. Mogu li imena takvih stajati uz Spomen ploče ubijenih branilaca Sarajeva, onih koje su ti „mučenici“ pobili. No, da Tužilaštvo BiH radi svoj posao ove montaže bi podavno nestale. I ne samo to bila bi podignuta optužnica protiv kreatora montaža onih koji su napali glavni grad Bosne i Hercegvine, zapalili Poštu, oteli Predsjednika Republike Bosne i Hercegvine, držali taoce u Sarajevu u noći 2. na 3. maj 1992.godine...

Faksimil zadnje korice knjige "Bosanski dan 'D' ili slucaj Dobrovoljačka"