Prije nekoliko dana Reisu-l-ulema dr. Husein Kavazović održao je predramazansko druženje sa omladinom iz cijele BiH koja je organizirana kroz Mrežu Mladih IZ u BiH. Ovaj susret je veliko ohrabrenje za sve trezvene Bošnjake, jer dosad IZ teško je iznalazila model kako zadržati mlade ljude vezane za džemat poslije izlaska iz mekteba... Da ne ostane sve na samo pokušaju i susretu lijepo osmišljenom pobrinuli su se maldi iz Mreže IZ Medžlisa Sarajevo, Općine Ilidža na čelu sa Senaid ef. Isakovićem koji će ove godine u povodu Dana džamija - 7. maja provesti - Eko akciju - pod motom "Mi volimo Igman - Igman voli nas". Cilj ove veoma važne akcije je uređivanje vakufske zemlje, dva mezarja i avlije poznate ratne igmanske džamije. Ova prepoznatljiva Drvena džamija izgrađena je u najtežim momentima za BiH i Bošnjake, u vrijemenu kad nismo imali prijatelja osim samih sebe i vjere, da nam je Gospodar dovoljan pomagač! Kad su nam neprijatelji, genocidni agresori disali za vratom i podizali zdravicu našeg nestanka i kad je sve mirisalo na smrt. Baš tada izgrađena je ova ljepotica džamija, kao tiha dova, kao majčina suza, kao kap krvi šehida i neosušena tinta učenjaka, i to u srcu Igmana a iz srca vjernika kao simbol novog rađanja, sagrađena je igmanska džamija.

Igmanska ljepotica je 5. februara 1994.godine svojom ljepotom i značajem udarila temelje opstanka Bošnjaka i islama na ovim prostorima. Njena simbolika je višestruka i posebna za sve Bošnjake, jer je izgrađena na bosanskoj zemlji, planini, u vrijeme kad su srpsko-crnogorski-hrvatski okupatori druge džamije rušili. Igmanska džamija je bila simbol života u sveopćem stanju smrti! Dok su agresori mislili da su nas oborili na koljena, Igmanska džamija nas je uspravila i sa sobom podigla, što je dokaz neuništivosti islama, muslimana, Bosne i bošnjačkog duha i našeg smisla za ljepotom. Igmanska džamija je pečat vjernika, naše snage, morala i opstanka.
U vrijeme svog nastanka ova džamija je imala svoju punu ulogu, bila je utočište i sklonište mudžahidskih duša, oaza mira u oluji užasa, bila je aerodrom za let gazijskih duša kad na sedždu padnu, bila je mjesto sa kojeg su šehidi u vječnost kretali, bila je nepresušan izvor energije.
Ova džamija imala je i ulogu bolnice za ranjene mudžahide. Danas je symbol ponosa, ali i poziv, opomena i obaveza. Igmanska džamija danas ne bi smjela da bude tek vjerski objekat skriven u dubini igmanske šume, ona bi trebala biti naše hodočašće, naš put povratka istinskim vrijednostima, povratka samih sebi, naša obaveza da sačuvamo sjećanje na najteže dane naše historije, na najbolje sinove naše zemlje i našeg naroda... Njena simbolika treba da bude naša uputa, orjentir i nadahnuće, naše vrelo sa kojeg ćemo plemenitošću, nadom, ljepotom, saburom, istinom, pravdom i znanjem napajati dušu. Ratna džamija na Igmanu je emanet nama ostavljen od mudžahida i šehida. Emanet se ne smije ostaviti niti iznevjeriti...

Zato, 7. maja – na Dan džamija; mladi, što da ne i stariji koji su sposobni, svi na Igman, da zajednički uredimo džamiju, avliju i mezarja, koji trebaju biti ogledalo naše duše.
Vidimo se, inša’Allah!