Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Komentari

Iz ugla borca u tenama, danas premijera Kantona Sarajevo
ARMIJA RBIH U STARKAMA I FARMERKAMA KOJU SU ZAUSTAVILI VELIKI SVJETSKI IGRAČI
Autor: Dino Konaković
Objavljeno: 15. April 2017. 10:04:44

Nismo bili ni pola sata na straži, počeli su pucati s druge strane groblja. Taj zvuk rafala i zujanje metaka postao je dio života jedne mahalske ekipe dječaka koji su četiri najbolje godine svog života proveli na obroncima svojih mahala, braneći svoje kuće, roditelje, sestre.

Admir je imao 19, Sapko, Vava, Enes-Kenga, Muamer, Hadis, Puška i ja nismo imali ni 18.


Otišli smo na Jevrejsko groblje jer smo čuli da je tamo rezervni sastav policije formirao liniju odbrane i da već duže od 24 sata ti ljudi nisu spavali. Bile su to naše komšije, ljudi koje dobro poznajemo. Mi smo bili ekipa koja je odrasla zajedno, u dvije paralelne ulice, zvali smo ih Gornja i Donja. U našoj mahali, Soukbunaru.

Otišlo je nas nekoliko iz te ekipe. Nijedan od nas, nikad u životu nije dotakao oružje. Došli smo do linije na kojoj su naše starije komšije branile mahalu od znatno nadmoćnijeg agresora.
Puni samopouzdanja ponudili da ih zamijenimo na straži. Roditeljima naravno nismo rekli gdje idemo. U toj našoj ekipi je samo Admir bio punoljetan, on je imao tog aprila 19, nas nekoliko ostalih, niko jos 18.

Prvi sam put u životu dotakao automatsku pušku.
Vava i ja smo zauzeli jednu poziciju, ostali su se rasporedili duž zida uz samo groblje.

Umorni policajci sklonili u kuću pored, da malo odspavaju.

Nismo bili ni pola sata na straži, počeli su pucati s druge strane groblja. Taj zvuk rafala i zujanje metaka postao je dio života jedne mahalske ekipe dječaka koji su četiri najbolje godine svog života proveli na obroncima svojih mahala, braneći svoje kuće, roditelje, sestre.

Admir je imao 19, Sapko, Vava, Enes-Kenga, Muamer, Hadis, Puška i ja nismo imali ni 18.

Iz te naše ekipe samo Vava, Vahidin Suljević nije dočekao kraj rata, Poginuo je, rahmet mu duši. Jedan veseli dječak, uvijek pun energije, nasmijan, šaljiv. Jedan od nekoliko hiljada dječaka koji su svoju mladost i živote utkali u temelje jedine nam domovine.
U te naše dvije ulice, skoro svaka kuća ima šehida.

Sjećam se da je Vava odmah zapucao nazad, dali su nam automatske puške. Pucao je pojedinačno, nismo tad znali da može rafalno. Ispalio je jedan metak, pa je repetirao pušku i tako izbacivao drugi metak. Nismo znali da puška sama repetira.
Pucnjava nije trajala dugo.

Tu istu noć su se nase starije komšije organizovale, podijelili se u odjeljenja, vodove i ćete, i izašli na Debelo Brdo, Zlatište, Jevrejsko.

Mi naravno, zajedno sa njima.

Skupilo se oružje koje se našlo po kućama, i jedan arsenal automata poznatih kao Dobošari.

Ti su Dobošari pucali ako ih malo jače protreseš, nisu valjda radile te kočnice.

Municije smo imali malo, oružje samo za one koji su na liniji. U pripremi karte i cigare, a ako zapuca, ekipa iz pripreme je samo mogla navijat' i bodrit' one u rovovima i zaklonima.

Na nogama starke, farmerke i jakne za svaki dan, ništa što vojna doktrina nalaže. Sve suprotno od vojne logike i pravila.

Al' srca k'o planine, i odlucnost da se brani svoj dom.

Nisu kraj rata došekali Vava, Sejo, Ibro, Fahro, Enver, Mirso, Nijazija i još mnogo moji komšija. Lijepi rahmet dušama.
Njima smo posebno dužni, njihovim porodicama.

I u susjednim ulicama moje mahale komšije su se organizovale na isti način.

Tako je na mom Soukbunaru nastajala Armija kojoj se divila cijela planeta. Tako je u svim mahalama širom BiH, ulicama, selima, zaseocima, sokacima, nastajala Armija BiH.

Počela sa dječacima koji nisu vidjeli oružje, obučeni u starke i farmerke, završila tako što su ti veliki svjetski igrači zaustavili njen pobjednički pohod u oslobađanju zemlje od agresije.

Sretna ti godišnjica Armijo naša, sretan ti tvoj dan.

Rahmet i slava tvojim najboljim sinovima.


Preuzeto sa Facebook profila Dine Konakovića



Ostali prilozi:
» IZ HUMUSA NARODNE KULTURE LIJEČENJA
Dr. sc. Ibrahim Kajan | 22. September 2017 21:54
» BOŠNJAČKO SLOVO O RASTKU NEMANJI
Fikret Hafizović | 17. September 2017 00:47
» DA LI NAM ALEKSANDRE, DONOSIŠ NADU U BOLJU BUDUĆNOST?
Mr. Milan Jovičić | 07. September 2017 01:31
» KOD MOĆNIH PAZARKI PUNA KUĆA POMOTERKI
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 05. September 2017 20:54
» IGRAJTE FER PLAY!
Dr. Mersim Ziljkić | 03. September 2017 02:15
» RIJEČ O MORALIZMU ILI BIGOTIZMU ESADA DURAKOVIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. August 2017 13:15
» ZAR I TI SINE BRUTE?
Mr. Milan Jovičić | 29. August 2017 21:37
» VUK U JAGNJEĆOJ KOŽI
Fuad Đidić | 29. August 2017 15:16
» MNOGI GAFOVI RUSKOG AMBASADORA, TOVARIŠČA IVANCOVA
Mr. Milan Jovičić | 26. August 2017 15:31
» PROĐOH BOSNOM KROZ GRADOVE
Haris Hojkurić | 25. August 2017 20:30
» BRAVO, INZKO! SHAME ON, KURZ!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 25. August 2017 14:22
» LJUBIĆ KAO CEZAR U RIMU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 22. August 2017 21:07
» HADŽIJINE RUKE PUNE ZNANJA
Said Šteta | 22. August 2017 16:29
» GUSLARSKO-ORGULJAŠKE NOTE
Mr. Milan Jovičić | 19. August 2017 14:42
» PAŽNJA! PAŽNJA! SVIJETOM KRUŽI ZLO!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 17. August 2017 21:26
» KRVAVA RATNOHUŠKAČKA PERA
Almir Muratović | 29. July 2017 13:33